Izvedba samorazlivnih cementnih estriha

Samorazlivni ili – kako se još nazivaju – samoizravnavajući estrihi na osnovi cementa odgovaraju svim današnjim zahtjevima kakvoće i funkcije te su skloni i polagačima, a i okolišu; stoga se njihova uporaba neprestano širi i predstavlja sustav namijenjen izvedbama budućnosti.
Estrih je konstrukcijski element debljine od 1 do 10 centimetara, koji se kod klasične izvedbe izrađuje tako, da se osnovni sastojci za njegovu izradu pojedinačno pridodaju i miješaju te se kao mješavina prenose (transportiraju) i ugrađuju na samom gradilištu radi izrade  zahtjevnijih estriha, pogotovo onih samorazlivnih; jer, kod njih je potrebno više sastojaka, kemijskih i mineralnih dodataka te pomno miješanje da bi kao unaprijed pripremljene industrijske mješavine, kojima se na gradilištu samo dodaje voda i zatim se posebnim postrojenjem transportiraju, stizale do mjesta ugradnje te se ondje ugrađivale prema postupku samorazlivanja i izravnavanja ili na klasičan način. 410_a.inddEstrih mora jamčiti polaganje predviđenih završnih podnih obloga u željenom vremenu te osiguravati trajnost izvedbe u različitim uvjetima polaganja (unutra, vani; kod izrade podova u stambenim, javnim, trgovačkim i industrijskim prostorima…). Dakle, zajedno s drugim elementima i funkcionalnim slojevima koji sačinjavaju podlogu, on mora osiguravati funkcionalnost sustava poda i sudjelovati u postizanju projektiranih svojstava.

Neovisno o vrsti obloge koju mora prihvatiti da bi bio prikladan za polaganje završne podne obloge, estrih mora iskazivati sljedeće osobine: ravnost, glatkost, kompaktnost, nepostojanje raspuklina i dostatnu zrelost (stvrdnutost), dimenzijsku stabilnost te mehaničku otpornost (čvrstoću). Pored toga, preostala vlaga u estrihu mora se kretati u granicama dopuštenih vrijednosti, koje važe za pojedine na vlagu osjetljive obloge i mora biti po presjeku i tlocrtnom prerezu ravnomjerno raspoređena. Za estrihe na cementnoj osnovi dopušteni su (VOB, dio C, DIN 18365) sljedeći sadržaji preostale vlage:
– 2,0 CM % – parket, laminat, tekstil, PVC, linoleum, pluto, guma,
– 2,5 CM % – svi drugi materijali koji nisu navedeni gore, i
– 1,8 CM % – materijali koji se polažu na estrih s podnim grijanjem.

410_a.inddTrajnost poda, dakle, ovisi o kakvoći estriha, ali se često događa da projektanti i izvođači zanemaruju ili ne poštuju neka temeljna pravila za najprikladniju izvedbu podloge. Osobine već stvrdnutog estriha ovise o korištenom, industrijski pripremljenom proizvodu ili o pojedinim sastojcima mješavine te načinu njezine pripreme i uporabe. Prilikom odabira suho pripremljene mješavine, pored nabavne cijene treba uzeti u obzir i mjesto ugradnje, uvjete koji vladaju na gradilištu (unutra ili vani, debljina …), vrstu završne obloge i vrijeme čekanja za polaganje.
Općenito, na gradilištu imamo dovoljno vremena za izvedbu, ali je ono gotovo uvijek – s obzirom na cjelokupan tijek radova, vremenske i druge uvjete – prekratko da bismo polagaču omogućili poštovanje minimalnog vremena koje je potrebno za sazrijevanje klasičnih cementnih estriha: od 7 do 10 dana za centimetar debljine na temperaturi oko 20 stupnjeva Celzijusa. Vrlo često se događa da se, primjerice, polaganje keramičkih pločica obavlja već nekoliko dana nakon izvedbe estriha. Pritom – zbog nastajanja nekontroliranih tehnoloških raspuklina estriha kao posljedice neizbježnog isušivajućeg (higrometričnog) stezanja cementne žbuke – postoji velika vjerojatnost nastajanja raspuklina i na završnoj podnoj oblozi.

Općenito, estrihe (po DIN 18560 – 1. dio) kao korisnu hodnu podnu površinu ili podlogu za završno preslojavanje dijelimo na dvije skupine:
– estrihe koji leže neposredno na masivnoj podlozi, i
– estrihe koji leže na zvučnoizolacijskoj podlozi.
Za poboljšanje zvučne izolacije od zvukova udaraca izrađujemo plivajuće estrihe (DIN 18560 – 2. dio), koje s obzirom na izvedbu i korištene materijale dijelimo na:

  1. a)    mokre plivajuće estrihe:

– klasične cementne (pripremljene i ugrađene u zemljano vlažnoj konzistenciji),
– samorazlivne anhidritne, izrađene na osnovi kalcijevog sulfata, i cementne estrihe pripremljene i ugrađene u izlivenoj konzistenciji,
– razlivne asfaltne;

  1. b)    suhe plivajuće estrihe:

– iverne odnosno vezane ploče na utor,
– gipsano-kartonske ploče,
– unaprijed izrađene betonske ploče u kombinaciji s toplinskoizolacijskim pločama.

Projektiranje estriha i različitih slojeva mijenja se s obzirom na željenu funkciju. U paketu zahtjeva za svojstva kakva treba imati neki pod nemamo uvijek naveden i zahtjev za postizanje zvučne i toplinske izoliranosti, tim više što pojedini slojevi često ispunjavaju više funkcija. Može se dogoditi i to, da ovi sastavi kao pojedini elementi više ne odgovaraju pa se funkcija kompenzacije i vezivanja s podlogom rješava i samo jednim slojem, koji razdjeljuje opterećenja te ima takvu površinsku obradu kakva odgovara aplikaciji završne obloge.
U ovom članku pozabavit ćemo se samorazlivnim estrisima na osnovi cementa. Posebno ćemo se posvetiti inovativnom sustavu poboljšanja zvučne izolacije poda od zvukova udaraca, koji se koristi u sistemu Grigoacustica proizvođača Fornaci Calce Grigolin iz Italije; njega su preuzela i oba gore spomenuta slovenska izvođača.

410_a.inddPREDNOSTI I UPORABA
Samorazlivni estrisi imaju zbog svoga zgusnutog sastava (potpuno zalivene međuzrnate strukture) veću čvrstoću na savijanje od klasičnih pa zato njihove debljine pri jednakim opterećenjima mogu biti i manje.
Prednosti samorazlivnih estriha su:
– ravnomjerna kakvoća radi industrijske pripreme suhih mješavina estriha,
– jednostavno, racionalno i za čovjeka ugodno polaganje,
– samorazlivnost (izravnavanje nije potrebno, odnosno potrebna je samo fina obrada površine radi pripreme podloge za završne obloge) – glatke i ravne površine,
– tijekom vezanja se ne steže – nema neravnina, a polaganje se odvija bez dilatacija odnosno fuga na onim veličinama polja koja odredi proizvođač suhe mješavine estriha,
– postizanje visoke čvrstoće na pritisak i savijanje,
– visoka sposobnost izvedbe,
– prikladni su za polaganje na većim površinama, primjerice – na velikim prostorima bez pregradnih zidova ili kod podnoga grijanja i sanacije starih zgrada (kod izgradnje potkrovlja),
– vrlo dobra toplinska provodljivost i potpuno zalijevanje sustava podnoga grijanja,
– visoka dimenzijska postojanost,
– nema posijedanja i nastajanja neravnina na rubovima,
– malena visina sastava podne konstrukcije,
– brza prohodnost (već nakon 24 sata),
– prikladan je kao podloga za većinu podnih obloga,
– na gradilištu materijali i strojna oprema zauzimaju malo prostora i nema dodatnih troškova zbog odvoza otpada,
– izvedba je neovisna o klimatskim uvjetima,
– biološka besprijekornost, i
– brza pripremljenost za daljnju obradu s dodatnim sušenjem – uz zagrijavanje te uz prirodno ili prisilno prozračivanje.

Područja uporabe
Koristimo ih za veće poslovne prostore, hotele, školske zgrade, dvorane za vježbanje, skladišta, urede, stanove, kuhinje, kupaonice … Vrlo su prikladni za toplovodno podno grijanje, kao i kod sanacije starih zgrada, na primjer – kao nosivi estrih za potkrovlja, radi malene vlastite težine i debljine.
Ograničenja prilikom uporabe:
– samorazlivni estrihi su iskoristivi i na unutarnjim površinama,
– izvedba nagiba nije moguća, i
– ne preporučuje se njihova uporaba u trajno vlažnim prostorima.

SUSTAV ZVUČNE IZOLIRANOSTI
Ovaj sustav omogućava izvedbu zvučne izolacije prema zakonskim propisima i može se koristiti prilikom obnove zgrada ili za novogradnje, bez obzira na to kakva im je namjena.
Sustav je sastavljen od lakih izolacijskih estriha (na primjer PB 25, PB 30 i CC 33), izolacijskih prevlaka za absorpciju buke i različito sastavljenih folija od ekspandiranog i ekstrudiranog PE zatvorenostanične strukture (u pločama i rolama debljine od 5 do 7 milimetara, dinamičke krutosti S2 od 25 do 48 i 69 MN/m3 te indeksa ocjenjivanja vrijednosti ravnine udarnog zvuka /zvučne provodljivosti/ od L´n,w 50 do 53 dB), rubnih razdjelnih traka uza zidove, stupova i drugih konstrukcija na podovima sa kojima graniči te nosivog samorazlivnog cementnog estriha (na primjer AR 97).

a)    Laki toplinskoizolacijski samorazlivni cementni estrisi
Ovi su estrisi samostalni element ili se koriste kao podloga za završne samorazlivne ili normalne cementne estrihe.
Laki estrisi (na primjer PB 25, PB 30 – koji se dijele prema udjelu cementa i CC 33) su lagani cementni konglomerat, sastavljen od hidrauličnog veziva, lakog agregata (ekspandiranog polistirena) i posebnog dodatka (koloidnog punila). Umjesto polistirena se mogu koristiti i druga laka punila kao što su perlit, vermikulit, lake prirodne stijene, ekspandirana glina, ekspandirano staklo i drugo. Njihovo područje uporabe proteže se od unaprijed pripremljenih nagiba za ravne zidove i terase pa do sanacije zidova s trapeznim pločevinastim krovnim pokrovima, kao i do izvedbe podova s podnim grijanjem, izolacija potkrovlja, zapunjavanja iskopa, temelja, kanala…

410_a.inddNjihov posebni sastav omogućuje postizanje odlične ravnosti izvedenih izlivenih površina i maksimalnu homogenost proizvoda, što je glavni čimbenik postizanja  toplinske izolativnosti dobre kakvoće. Pored kakvoće proizvoda potrebni su još i servis dobre kakvoće te tehničko-tehnološka potpora i savjetovanje kupaca. Za prenošenje materijala koristi se inovativni sustav prijenosa preko mobilnih postaja za miješanje, koje su namještene na tovarna vozila. Da bi se osigurao uspjeh, prilikom izvedbe treba uključiti i stručno osposobljenu i iskusnu radnu skupinu. Mobilne postaje za miješanje potpuno su neovisne i opremljene vlastitim električnim agregatom te omogućuju smanjivanje rasipanja polistirena u okolinu i sabiranje otpada (polietilenskih vrećica), kao i – ne na posljednjem mjestu – radove na gradilištu u kojekakvim radnim uvjetima (na primjer, vrlo težak pristup i malo prostora). Potreban im je izvor čiste vode za pripravljanje svježih mješavina.

Prednosti lakih livenih (izolativnih) cementnih estriha su sljedeće:
– zalijevaju sve instalacije koje su izvedene po plohi, što bitno smanjuje toplinsku i zvučnu provodljivost;
– oni su samoizravnavajući pa su zato završni estrisi koji se nanose preko takve izolacije posvuda jednake debljine;
– sposobnost ugrađivanja im je od 25 do 60, a i do 90 kubičnih metara na dan, minimalna debljina nanosa je 4 centimetra, što znači od 600 do 800 kvadratnih metara – ovisno o izolacijskom sloju, a to je bitno više nego kod normalnih estriha (od četiri do šest puta više), gdje se s jednom iskusnom radnom skupinom može izvesti do 140 kvadratnih metara estriha dobre kakvoće na dan, i
– jer se ugrađuju pomoću crpke, nema otpada, a niti skladištenja zapaljivog materijala na gradilištu.

  1. b) Izolacijski razdjelni slojevi odnosno folije kao zvučni prigušnici (absorberi) zvukova nastalih udarom
    Koriste se kao zvučna izolacija, kojom se smanjuje prijenos udarnog zvuka. Uz njihovu uporabu i pomno dimenzioniranje sastava poda moguće je prijenos udarnog zvuka toliko smanjiti, da pod ili stropna konstrukcija u cijelosti odgovaraju regulativi za to područje, odnosno Pravilniku o zvučnoj zaštiti zgrada (NN RS, br. 14/99).
    c)    Samoizravnavajući (nosivi) cementni estrih
    To je suha mješavina, izrađena na osnovi odabranog agregata odgovarajuće zrnatosti, hidrauličnih veziva i posebnih dodataka za povećanje svojstva obradivosti. Mješavini se dodaje odgovarajuća količina vode, tako da estrih kod starosti 28 dana postiže čvrstoću na pritisak > 20 N/mm2 te čvrstoću na savitljivost > 5 N/mm2.

410_a.inddPriprema podloge i način uporabe
Površina na koju izlijevamo samorazlivni cementni estrih mora biti prethodno pokrivena jednim slojem PE- ili PVC-folije, pri čemu je važno da to prekrivanje bude dostatno (prekrivanje najmanje 25 centimetara) te razdjelnim elastičnim dilatacijskim trakama (širine koja je veća od debljine predviđenog estriha) uza zidove, stupove i slične elemente, ugrađene u površinu budućeg poda. Treba vrlo dobro zabrtviti sve uglove i spojeve na foliji ili na otvorenim konstrukcijskim elementima, da u fazi razlijevanja i ugrađivanja livenog betona ne bi došlo do nekontroliranog otjecanja svježe mješavine betona. Ondje gdje se zahtijeva zvučna izoliranost, umjesto folije se koristi pjenasta (ekspandirana) zvučnoizolacijska folija. Preporučuje se debljina estriha od 4 cm. Za debljine veće od 6 cm treba zatražiti i savjete tehničke službe proizvođača. Mješavina se miješa u posebnoj vodoravnoj miješalici u silosu, kojemu se dodaje voda sve dok se ne postigne željena gustoća mješavine; ona se potom preko posebne ručne crpke prenosi na mjesto nanošenja.

410_a.inddPodručje uporabe
Ovaj je pod prikladan za pripremu podloga i daljnje polaganje podova. Izrađuje se u najmanjoj debljini od 3 centimetra i koristi kao podloga za završne podove unutarnjih površina za boravišne prostore i druge djelatnosti. Naročito je prikladan za završne obloge od keramike, tapisona, linoleuma i parketa, jer vrlo dobro podnosi specifična ljepila za ove materijale. Lako se polaže na podloge od lakog i ekspanzivnog betona te općenito na sve cementom vezane podloge, s time da od njih ostaju razdijeljeni parnom preprekom – PE-folijom i prostornim razdjelnim trakama, kako je već objašnjeno gore. Vrlo je prikladan i za podove s podnim grijanjem.

Nabava
Spomenuti estrih nabavlja se u rasutom stanju (rinfuzi) u silosu zapremnine 22 kubična metra s nosivim elementima i posebnim napravama za miješanje.

Praktični savjeti i upozorenja
Suhim mješavinama samorazlivnog estriha ne smiju se dodavati druge tvari. Unutar dva dana od ugradnje estrih treba zaštititi prije snažnog provjetravanja, a nadalje predvidjeti zračenje prostora radi postizanja boljeg isušivanja ugrađenih i već dovoljno stvrdnutih estriha.
Može se preporučiti da se samorazlivni cementni estrihi ne pripremaju i ne ugrađuju na temperaturama nižim od +5 stupnjeva Celzijusa, niti višim od +25 stupnjeva Celzijusa. Ne smiju se polagati ni na zamrznute podloge. Aplikacija polaganja drvenih ili drugih, na sličan način upijajućih i žilavih materijala, općenito se lako izvodi kada sadržina vlage padne ispod 2 postotka (mjereno po karbidnoj metodi). Uporaba vinilnih ljepila za drvo preporučuje se za lijepljene elemente koji nisu veći od 25 × 5 centimetara i to već nakon obvezne pripreme podloge podova s predpremazom, koji odgovara vrsti odabranog ljepila.
Isto tako, za polaganje keramičke obloge na estrih koji se još nije dovoljno stabilizirao (to jest, dozorio, odnosno na kojemu se još nisu pojavile glavne tehnološke deformacije), preporuča se uporaba fleksibilnih ljepila za keramiku.

ZAKLJUČAK
Uporaba samorazlivnih cementnih estriha, dakle, novi je i suvremeni pristup izvedbi lakih samorazlivnih cementnih estriha kao samostalnih izravnavajućih nosivih međuetažnih konstrukcija, samostalnih nosivih samorazlivnih estriha kao podloga za završne obloge i / ili prije svega u kombinaciji s pravilno dimenzioniranim zvučnoizolacijskim folijama te nosivim samorazlivnim cementnim estrisima, koji zajedno nude dobru kakvoću, brzinu i raznovrsnost izvedbe pri postizanju propisima zahtijevane zvučne izoliranosti, koja djeluje  protiv udarnih zvukova u međuetažnim konstrukcijama. Zbog svoje strukture i homogenosti udovoljavaju istodobno i zahtjevima za toplinsku izolativnost.
Što se tiče njihove cijene, ponešto su skuplji, ali – uzimajući u obzir količinu izvedenih površina na dan, kakvoću izvedbe koju osiguravaju industrijski pripremljena mješavina i miješanje te prijenos (transport) preko postaja za miješanje i crpki, koje su sastavni dio opreme, te prije svega s obzirom na kakvoću i odličnu izravnanost površina estriha – oni posve opravdavaju svoj cjenovni razred.

Sustav zvučne izoliranosti iskazuje još i sljedeće prednosti:
– visoki stupanj zvučne izoliranosti, vrlo učinkovito smanjivanje prijenosa buke prilikom hodanja
– jednostavno i brzo nanošenje, objedinjavanje prednosti nosivog samorazlivnog estriha s prednostima zvučnoizolacijskih folija;
– ne opterećuje previše nosive međuetažne konstrukcije, radi čega se može koristiti kod zahvata na zvučnoizolacijskim prekvalifikacijama starih spomenički osiguranih i drugih objekata;
– dugi vijek iskoristivosti, jer se učinkovitost zvučne izoliranosti protjecanjem vremena ne mijenja.

Zdeslav Jamšek, dipl. ing. građ.
Fotografije: arhiva autora