Značajno svojstvo tekstilnih podnih obloga je brzina kojom se one prljaju. Brzina prljanja podnih obloga s obzirom na vrstu vlakana raste po sljedećem redosljedu: vuna < poliamid < poliester < akril. Stupanj prljavosti različitih vrsta vlakana ovisi o njihovim fizikalnim i morfološkim osobinama, kao i o njihovoj strukturi. Tako se stupanj uprljanosti povećava:
– povećanjem hidrofobnosti vlakana,
– povećanjem elektrostatičkog naboja,
– sa većim brojem udubinica, brazdi, raspuklina i rupica na površini,
– pilingom, te
– hrapavošću površine vlakana.
S druge strane, stupanj uprljanosti snižavaju:
- hidrofilna priroda vlakana,
- viša sadržina vlage, te
- što veća glatkost površine vlakana.
Osim spomenutog, na stupanj uprljanosti utječu i atmosferski uvjeti, primjerice kad je temperatura podne obloge niža od temperature zraka (npr. u blizini radijatora).
Stupanj uprljanosti sagova mjeri se s obzirom na promjenu izgleda površine podne obloge, odnosno njezine boje:
- instrumentima – kolorimetrom ili spektrofotometrom (ISO 105-J01),
- pomoću velike sive skale (ISO 105-A02), ili
- promjenu boje vizualno ocjenjuju neovisni ocjenjivači.
U nastavku ovog članka opisane su tri metode određivanja stupnja uprljanosti tekstilnih podnih obloga.
Metoda 1 (prema standardu ISO 11377): opisuje metodu kod koje se tekstilna podna obloga tijekom ispitivanja smješta u prirodno okružje (in-situ); u te se svrhe pomno odabire mjesto ispitivanja i sve se radi pod nadzorom; nakon obavljenog ispitivanja određuje se stupanj uprljanosti uspoređivanjem boje izvornog i ispitivanog uzorka na tri načina (uz uporabu instrumenata – kolorimetra ili spektrofotometra, uz uporabu sive skale te vizualnim uspoređivanjem).
Metoda 2 (prema standardu ISO 11378-1) opisuje metodu, kod koje se tekstilna podna obloga izlaže pospješenom zaprljavanju pomoću aparata Kappasoil; stupanj uprljanosti određuje se uspoređivanjem boje izvornog i ispitivanog uzorka, pri čemu koristimo odgovarajuće instrumente (kolorimetar ili spektrofotometar) ili veliku sivu skalu.
Metoda 3 (prema standardu HRN EN ISO 11378-2:2004) opisuje metodu, kod koje se tekstilna podna obloga izlaže pospješenom umjetnom zaprljavanju u bubnju; stupanj uprljanosti određuje se uspoređivanjem boje izvornog i ispitivanog uzorka, pri čemu koristimo odgovarajuće instrumente (kolorimetar ili spektrofotometar) ili veliku sivu skalu. Ova je metoda prikladna za sve vrste tekstilnih podnih obloga.
Metoda 1 po standardu ISO 11377: In-situ metoda
Kako se u slučaju ove metode umrljanost podne obloge utvrđuje u prirodnom okružju, potrebno je pomno odabrati samo mjesto ispitivanja. To mjesto mora biti dovoljno udaljeno od vanjskih ulaza i netipičnog »prometa« koji se odvija na podnoj oblozi, kao npr. zaprljanja zbog mokre ili masne obuće, i slično. Mjesto na kojemu se ispituje obično se odabire u hodniku širine ca 1,5m (hodnik ne bi trebao biti uži od 1,3m), u kojemu se »promet« odvija u oba smjera (slika 1). Mjesto testiranja mora biti opremljeno foto- električnim brojačem mjerenja prohodnosti ljudi, koji se namješta 1,25m iznad poda. Pokusni uzorak mora biti položen ravnomjerno, po sredini, i imati odgovarajuću ulaznu i izlaznu prohodnu površinu.
Pokusni uzorci imaju kvadratne oblike sa stranicama 350 ± 10 mm. Rasporedimo ih u parove, usporedno s hodnikom, kako prikazuje slika 1. Na pod ih pričvršćujemo obostrano ljepljivom trakom, a stranice po potrebi možemo osigurati gumenim, plastičnim ili metalnim rubnicima.
Slika 1: Uređenje mjesta ispitivanja tekstilne podne obloge (dimenzije u milimetrima): 1 – ulazno – izlazna (prohodna) površina, 2 – ispitni uzorci, 3 – smjer prometa
Postupak ispitivanja
Čim podnu oblogu namjestimo na odgovarajući način, možemo započeti s ispitivanjem. Da bismo osigurali ravnomjerno zaprljanje ispitnih uzoraka, trebamo ih svaki drugi dan na odgovarajući način prerasporediti na način opisan u standardu. Nakon preraspoređivanja, uzorke očistimo vakuumskim usisivačem (i ovaj je postupak također opisan u standardu).
Ispitivanje uzoraka završavamo:
- kada podna obloga dosegne unaprijed utvrđeni stupanj zaprljanosti,
- kada se dosegne odgovarajući broj prohoda, ili
- nakon isteka unaprijed utvrđenog vremena.
Određivanje rezultata
Prije ocjenjivanja stupnja uprljanosti, uzorke trebamo očistiti usisivačem. Stupanj uprljanosti dalje utvrđujemo kao promjenu boje uzoraka, i to pomoću instrumenta za mjerenje boja (kolorimetar ili spektrofotometar), sive skale (ISO 105-A02) ili vizualnim uspoređivanjem.
Metoda 2 po standardu ISO 11378, 1. dio: Kappasoil test
Slika 2a: Aparat Kappasoil (dimenzije u milimetrima): 1 – stožac, 2 – ispitni uzorci, 3 – rotirajući stol, 4 – naprava za nanošenje standardnih mješavina nečistoće
Za utvrđivanje stupnja uprljanosti po ovoj metodi koristi se:
- aparat Kappasoil (slika 2); ovaj je aparat sastavljen od
- rotirajućeg stola promjera 600 ± 2 mm, koji rotira brzinom 0,3 ± 0,016 s-1 [(18 ± 1) okretaja u minuti], na koji namještamo uzorke;
- dva komada stožaca, položenih radijalno na rotirajući stol; jedan od stožaca okreće se slobodno, dok se drugi okreće brzinom za 5 ± 1 % većom od brzine okretanja rotirajućeg stola; svaki od stožaca stvara pritisak na uzorak silom od 40 ± 2 N;
- naprava za nanošenje standardnih mješavina nečistoća, koja je namještena iznad rotirajućeg stola; ona omogućava ravnomjerno i isprekidano nanošenje nečistoća po podnoj oblozi;
- mješavine standardnih nečistoća, koje su podrobno navedene u prilogu B; u prilogu su mješavine obilježene oznakama od B.1 do B.4, pri čemu svaka mješavina ima drukčiji sastav. U prilogu su također navedeni i dobavljači pojedinih standardnih mješavina nečistoća.
- vakuumski usisivač.
Slika 2b
Postupak ispitivanja
Iz tekstilne podne obloge trebamo izrezati dva uzorka, koji se prije ispitivanja klimatiziraju 24 sata u standardnoj atmosferi. Prije ispitivanja uzorke treba očistiti vakuumskim usisivačem, na način propisan standardom i uz pomoć odgovarajuće šablone, koja se koristi zajedno s instrumentom za mjerenje boje; uzorcima mjerimo boju na pet mjesta. Potom uzorke namjestimo na rotirajući stol i napunimo napravu za nanošenje standardnih mješavina nečistoće. Uključimo aparat Kappasoil. Nakon 5.000 okretaja rotirajućeg stola, uzorke uklanjamo sa stola te ih očistimo usisivačem.
Određivanje rezultata
Pomoću šablone, koja se koristi zajedno s instrumentom za mjerenje boje, mjerimo boju uzoraka na istih pet mjesta kao i prije obavljenog ispitivanja. Završni rezultat je prosjek razlika u boji (∆E) ili razlika u svjetlosti boje (∆L), koje smo dobili prilikom mjerenja na izvornom i ispitivanom uzorku.
Tri neovisna ocjenjivača mogu ovu razliku u bojama između ispitivanih i izvornog uzorka izmjeriti i pomoću velike sive skale.
Metoda 3 po standardu SIST EN ISO 11378, 2. dio: Pokus sa bubnjem
Metodu opisanu u ovom standardu preuzelo je i Europsko povjerenstvo za standardizaciju, a slijedom toga i Slovenski institut za standardizaciju. Za određivanje stupnja uprljanosti po ovoj metodi koristimo:
- bubanj ili modificirani bubanj (opisan u prilogu B standarda); u 15. dijelu niza članaka pod nazivom Ispitivanja tekstilnih podnih obloga opisali smo bubanj s heksapodom; upravo taj bubanj (samo bez heksapoda) možemo koristiti i u našem slučaju. Osim bubnja, još nam je potrebno sljedeće:
- mješalica za pripremu granulata sa već izmiješanom standardnom mješavinom nečistoća;
- poliamidni granulat;
- čelične kuglice ukupne težine 1000 ± 10 g;
- magnet, koji istodobno može zadržati više čeličnih kuglica;
- standardne mješavine nečistoća, podrobnije navedene u prilogu C; u prilogu su te mješavine obilježene oznakama od C.1 do C.5, pri čemu svaka mješavina ima svoj sastav; u prilogu su navedeni i dobavljači pojedinih standardnih mješavina nečistoća;
- vakuumski usisivač.
Neki proizvođači ispitne opreme nude i bubanj opremljen dodatnom napravom za unošenje standardnih mješavina nečistoće (slika 3). Naprava je zasebna i slobodno stoji u prostoru, ima vlastiti pogon i – ovisno o potrebi – jednostavno se učvršćuje na obod bubnja. U tom slučaju nije nam potrebna miješalica niti poliamidni granulati, jer ova naprava omogućava ravnomjerno nanošenje nečistoća izravno na podnu oblogu, koja se namješta po obodu bubnja.
Slika 3: Bubanj sa heksapodom (WIRA)
Postupak ispitivanja
U mješalici izmiješamo 3 ± 0,1 g standardne C.5 mješavine nečistoća i 1.000 g poliamidnog granulata. Iz tekstilne podne obloge izrežemo dva uzorka najmanje veličine 125 ± 1 mm po dužini (u smjeru izrade obloge) x 200 ± 2 mm po širini. Uzorke prije ispitivanja kondicioniramo u standardnoj atmosferi tijekom 24 sata. Nakon kondicioniranja, na uzorke polažemo šablonu koja se koristi zajedno s instrumentom za mjerenje boje; na šest mjesta uzorcima izmjerimo boju. Zatim uzorke pričvrstimo u bubanj aparata za ispitivanje; u bubanj stavimo i čelične kuglice te 250 ± 2 g granulata sa nečistoćama. Na bubanj potom namjestimo pokrov, uključimo ga i ostavimo da rotira 30 minuta. Kad je ispitivanje okončano, uzorke uklanjamo iz bubnja i očistimo ih usisivačem. Pomoću magneta iz bubnja uklanjamo čelične kuglice, a pomoću usisivača granule koje su još preostale na dnu bubnja.
Određivanje rezultata
Kao i kod metode 2, pomoću šablone, koja se koristi zajedno s instrumentom za mjerenje boje, mjerimo boju uzoraka na istih šest mjesta kao i prije obavljenog ispitivanja. Završni rezultat je prosjek razlika u boji (∆E) ili razlika u svjetlosti boje (∆L), koje smo dobili prilikom mjerenja na izvornom i ispitivanom uzorku.
Tri neovisna ocjenjivača mogu ovu razliku u bojama između ispitivanih i izvornog uzorka izmjeriti i pomoću velike sive skale.
izvanr. prof. dr. Urška Stankovič Elesini, dipl. ing. tekstilne tehnologije
Fotografije: iz arhiva autorice
Izvori literature:
ISO 11377:1997 Textile floor coverings – Floor soiling – Test site set-up and soiling evaluation
ISO 11378-1:2000 Textile floor coverings – Laboratory soiling tests – Part 1: Kappasoil test
SIST EN ISO 11378-2:2001 Tekstilne podne obloge – Laboratorijski pokusi sa mrljama – 2. dio: Pokus sa bubnjem (ISO 11378-2:2001)
SIST EN ISO 105-J01:1999 Tekstili – Ispitivanje postojanosti boja – Dio J01: Opća načela mjerenja boje na površini (ISO 105-J01:1997)
SIST EN 20105-A02:1996 Tekstili – Ispitivanje postojanosti boja – Dio A02: Siva skala za ocjenjivanje promjene boja
STANKOVIĆ, D: Čišćenje podnih obloga – Vrste i održavanje sagova. Delo in dom, str. 20 – 24
The influence of cleaning and spot removal on lightcoloured wool carpets.[online] Wool Safe news, January 2007 [citirano 4.8.2008]. Dostupno na internetu: <http://www.woolsafe.org/woolsafenews30.pdf>
