Nadvis je visinska razlika među plohama lica susjednih, spojenih elemenata drvene podne obloge, tj. izdignuti brid pojedine podne ili parketne daske iznad ravnine podne plohe. Nadvis predstavlja jedno od geometrijskih obilježja drvenih podnih proizvoda, odnosno funkcijskih nedostataka podne plohe, kojemu se rjeđe posvećuje pozornost. Masivni klasični parketi, koji se nakon plaganja bruse i lakiraju u jedinstvenu plohu, ne iskazuju nadvis. Kod drugih vrsta podnih elemenata – laminatnih podova ili višeslojnih parketa, primjerice, nadvis predstavlja tehnički detalj koji ima veliki značaj i koji već u proizvodnji zahtijeva stalnu i strogu kontrolu. U posljednje vrijeme na tržište u većoj količini dolaze i industrijski lakirani masivni parketi i podne daske, a najviša dozvoljena vrijednost njihovog nadvisa je predmet tehničke nedoumice. Stoga u ovom članku razmatramo značaj nadvisa i procjene njegovog prihvatljivog iznosa na različitim drvenim podnim oblogama.
- UVOD
NADVIS je riječ koju smo iskovali u nedostatku stručnog izraza kojim bismo preveli standardizirane izraze lipping (engl.) ili Überzahn (njem.) koji se javljaju u normi EN 13756: Drvene podne obloge – Nazivlje. U toj je normi iskazano da navedeni izrazi znače razliku u visini lica dvaju susjednih i spojenih elemenata kada su postavljeni na ravnu plohu (vlastiti slobodan prijevod na hrvatski). U normi HRN EN 13647 za mjerenje geometrijskih obilježja podnih elemenata pojavljuje se i njemački izraz Kantenversatz, koji bismo mogli prevesti kao ustuk bridova. U normi HRN EN 13329 Laminatne podne obloge spominje se engleski izraz height difference between elements, odnosno njemački izraz Höchenunterschiede zwischen zusammengefügten Elementen, koji je opisnog karaktera i točno definira dimenziju koja se mjeri između dviju susjedno spojenih dasaka laminatnoga poda. Ovaj višejezični izraz preveli smo hrvatskim izrazom nadvis, koji se ne pojavljuje u našoj stručnoj terminologiji, ali ima uporište u glagolima nadvisiti ili nadvisivati u standardnim rječnicima hrvatskog jezika.
Slika 1. Skica nadvisa iz norme HRN EN 13647 za mjerenje dimenzija i oblika parketnih elemenata
Nadvis može imati nepovoljan funkcijski značaj za podove u smislu haptičkih svojstava (osjeta dodirom nogu, rukama ili tijelom), naročito ukoliko se pod rabi bosim nogama, tijelom (za sportske aktivnosti) ili za dječju igru. Pri tome oštri bridovi po visini istaknutih podnih elemenata mogu predstavljati neugodu, pa čak i mogućnost ozljeda kod vrlo tvrdog drva i izrazito oštrobridne mehaničke obrade bočnih strana parketa nakon lakiranja. Iznos nadvisa pri kojem bi se zapinjalo nogom pri hodu o brid jedne daske praktično se nikada ne dogodi, ali nije isključiv, a predstavljao bi funkcijski nedozvoljivu grešku podne plohe. Izrada skošenja bridova bitno smanjuje, moglo bi se čak reći da praktično ukida nepovoljni značaj nadvisa, jer je širina V-reški višestruko veća od mogućih visina nadvisa, a bridovi V- reški su malko zaobljeni uslijed glodanja brida s malim radijusom i uslijed razlijevanja laka preko takvoga brida.
Nadvis, kao tehnički nedostatak, najizraženiji je kod laminatnih podnih obloga. One se, naime, poglavito proizvode ispiljivanjem iz obostarno oplemenjenih tvrdih ploča vlaknatica, pri čemu se profiliranjem načini konturni “klik” spoj za međusobno tijesno kopčanje. Spojevi lica dasaka pri tome zaostanu kao sljub jako oštrih bridova; ako jedan značajno nadvisuje drugi, osjet nadvisa je oštar i neugodan, a zapinjanje obuće može prouzročiti čak i iskrzavanje lica uz spoj dasaka. S druge strane, rub daske laminatnog poda koja nadvisuje drugu dasku mnogo će se brže potrošiti habanjem nego ostala ploha poda, ostavljajući bijele rubne tragove na mjestima gdje se potroši zaštitni sloj melamina i prvi impregnirani papir s otisnutom bojom i teksturom uzorka.
Masivni klasični parketi, koji se nakon plaganja bruse i lakiraju, najčešća su vrsta podnih obloga u nas, pa s obzirom da se obradom površine (brušenjem i lakiranjem) njihove plohe lica izjednače u jedinstvenu podnu ravninu, nadvis u klasičnih podova ne postoji kao nedostatak. Stoga norma za masivni klasični parket HRN EN 13 226:2012 Drveni podovi — Masivni i lijepljeni podni elementi od drva listača niti ne predviđa mjerenje nadvisa ili iskazivanje njegove najveće dozvoljene veličine.
Nadvis se kod klasičnih, masivnih parketnih podova pojavi samo ako dođe do drugih, izraženijih grešaka na podnoj plohi. Pri rasušivanju parketa, primjerice, pri kojem različite deformacije elemenata prouzroče razdvajanje, koritavljenje ili izvijanje pojedinih daščica, dođe i do izdizanja njihovih bridova. Kakogod, pojava ovoga nadvisa je mnogo manji problem nego osnovna greška, jer je visina izdizanja brida geometrijski manje značajna od, primjerice, širine reške usušenog parketa ili visine luka iskoritavljenog parketa. U posljednje se vrijeme na tržištu pojavljuje veći udio industrijski lakiranih podnih obloga od cjelovitog drva, najvećma klasičnog parketa i podnih dasaka. S obzirom da norma za klasični parket ne predviđa mjerenje nadvisa, ovom ćemo pitanju, na temelju jednog praktičnog slučaja, posvetiti posebnu raspravu u ovom članku.
- PREDMET ANALIZE
Predmet analize je podna obloga – lakirani klasični hrastov parket ugrađen u stambenom prostoru. Parket je nominalne debljine 20 mm, dimenzija širine 160 mm a duljine 500-1500 mm, industrijski lakiran, sa skošenjem bridova lica. Parket je najviše klase kvalitete (oznaka “○” prema normama HRN EN 13226 ili HRN EN 13629). Prema reklamaciji stanja od strane korisnika, zahtijeva se uvid u stanje parketa i utvrđivanje značaja greške nadvisa pojedinih dasaka nakon polaganja. Pri pregledu korisnik stana ukazuje na nekoliko mjesta evidentnog nadvisa na čelnim spojevima dasaka, te se traži očitovanje o značaju greške kao i o potrebi i načinima eventualne sanacije.
Slika 2. Prvi slučaj: pri dnevnom svjetlu nije vidljiva razlika u nivoima među daskama, ali pri protusvjetlu ispod kutnika vidi se nadvis desne daske visine 0,32 mm
Slika 3. Prvi slučaj: skošenje čelnoga brida čela lijeve daske uže je nego na ostalim bridovima. Bočna skošenja V-reški su jednake širine kao i čelna skošenja, pa je očito da je nadvis nastao kao posljedica prebrušenja lica lijeve daske.
Slika 4. Drugi slučaj: pri normalnom dnevnom svjetlu uočljiva je razlika u nivoima i širini V-reški jedne daske (strelice). Nadvis se ovdje mjeri u iznosu od 0,45 mm.
Slika 5. Drugi slučaj: širine čelnih skošenja na obje daske su jednaka, stvarajući V-rešku širine oko 3 mm. Nadvis ovdje nastaje zbog visinske neujednačenosti lica cijele lijeve daske.
Nadvis u predmetnom slučaju može nastati s nekoliko razloga:
- Proizvođač podnih elemenata – parketa neprecizino profilira elemente, a tolerancije debljine elemenata ili ravnosti lica elemenata su prevelike.
- Neravna podloga (estrih) i velika tolerancija zadora utora i pera dozvoljavaju vertikalno zamicanje ravnina lica susjednih dasaka. U normi za podne daske ne zahtijeva se točna mjera zadora utora i pera (tablica 2), stoga što su dimenzije ovih elemenata jako velike u odnosu na uobičajeni klasični parket, pa bi slaganje već i minimalno izvijenih ili sabljastih dasaka s tijesnim spojem utora i pera bilo vrlo problematično, tj. teško i sporo, s rizikom oštećenja dasaka nabijanjem. Ako se, međutim, pera načine bitno tanjima od tijesnog zadora u utore, pa se daske lakše slažu, tada na čelima može doći do izdizanja krajeva jako dugačkih dasaka, što rezultira nadvisom na čelnim spojevima.
- Pri industrijskoj obradi brušenjem i lakiranjem može doći do prebrušavanja krajnjih dijelova ploha lica, bilo zato što su daske načinjene s prevelikom tolerancijom debljine, bilo zato što strojevi linije za lakiranje nisu dobro ugođeni.
- Nakon polaganja, bubrenje ili utezanje pojedinih dasaka s ekscesnim vrijednostima sadržaja vode može dovesti do pojave nadvisa. Ovaj slučaj je malo vjerojatan, jer bi se ekscesna promjena dimenzija zbog intenzivne promjene sadržaja vode primarno manifestirala drugim greškama poda osim nadvisom – pojavom reški, koritavljenja ili sabijanja bridova.
Da bi se razjasnile ove nedoumice, proizvođač parketa je dodatno dostavio na ispitivanja tri originalno zapakirana paketa proizvoda duljina 600 i 900 mm, na kojima je izmjeren nadvis laboratorijskom tehnikom mjerenja.
Za mjerenja nadvisa parketa mogu se rabiti dvije mjerne tehnike. Prema odrednicama HRN EN 13647: Drvene zidne i podne obloge – određivanje dimenzija i oblika na drvenim podnim elementima (npr. na masivnom parketu i podnim daskama) rabi se kutnik, po mogućnosti sa konusnim bridovima, te mjerni listići točnosti 0,05 mm (slika 7). Ovaj način mjerenja je jednostavan i praktičan, te lako primjenjiv kako u pogonskom laboratoriju, tako i na objektu, a dovoljne je točnosti za iznose nadvisa od 0,2 mm ili 0,3 mm kakvi se mjere na drvenim podnim oblogama.
Za finija mjerenja nadvisa uputu daje norma HRN EN 13329: Laminatne podne obloge – elementi s površinskim slojem na bazi aminoplastičnih termostabilnih smola – Specifikacije, zahtjevi i ispitne metode. Praktično iste zahtjeve i propisani sustav kontrole donosi i norma HRN EN 14354: Ploče na bazi drva: furnirane podne obloge. Na laminatne podove se postavljaju mnogo stroži zahtjevi za nadvis, pa se u toj normi navodi da prosječni nadvis mora biti manji od 0,1 mm, a da nijedno mjerenje ne smije zabilježiti pojedinačnu vrijednost veću od 0,15 mm. Nadvis (kao i zatvorenost spojeva) mjeri se na 13 mjesta na slogu elemenata – podnih dasaka postavljenih na ravnu podlogu (slika 6). Mjeri se također mjernim listićima, ali se navodi i mogućnost mjerenja stopicom i mjernom urom točnosti očitanja 0,05 mm ili boljom, koja se prethodno kalibrira na umjernoj površini za ravnost. Ticalo ure se zatim postavlja na plohe spojenih lica dasaka na najviše 5 mm udaljenosti od brida, pa se iz razlike očitanja izračuna nadvis ili visinska razlika među daskama (slika 8). Ovim se sustavom površinske kontrole redovito ravnaju i neki hrvatski proizvođači višeslojnoga parketa, iako “njihova” norma HRN EN 13489 Drvene podne obloge – Višeslojni parketni elementi ne postavlja tako stroge zahtjeve na točnost obrade. Očito je da svi proizvođači gotovih podnih obloga ovde računa o rigoroznim zahtjevima tržišta na kvalitetu ovih proizvoda.
Slika 6. Mjerenje nadvisa u tvorničkoj kontroli laminatnih podova prema HRN EN 13329 (laminatni podovi) i prema HRN EN 14354 (furnirane podne obloge): 1 – prislon, 2 – mjerna mjesta, 3 – slog elemenata.
Slika 7. Mjerenje nadvisa mjernim listićima (žarg. špijunima)
Slika 8. Mjerenje nadvisa stopicom za ravnost i mjernom urom
Mjerenje nadvisa na podu izvršeno je na četiri mjerna mjesta najistaknutijih pojedinačnih grešaka, te na po jednoj plohi od 4 m2 u svakoj od tri odabrane prostorije, mjerenjem visine nadvisa parketa prema HRN EN 13647. Ispitivanje nadvisa na uzorcima parketa provedeno je prema HRN EN 13329, tj. korištena je stopica za ravnost i mjerna ura s točnošću očitanja 0,001 mm, koja je baždarena na umjerenom bazaltnom mjerilu ravnosti. Rezultati su prikazani u tablici 1.
U trenutku pregleda izmjereni su okolišni uvjeti od 21,4 °C i 52-55 % rel. vlažnosti zraka. Temperatura površine parketa iznosi 21,2 – 22,1 °C, što znači da se ovakvi uvjeti održavaju dulje vremena te da je parket pravilno prilagođen okolišnim klimatskim uvjetima, u kojima bi ravnotežno dosegnuo sadržaj vode od 9,5 %. Srednji izmjereni sadržaj vode parketa uzoraka iznosi 9,12 %, u rasponu 7,1 % – 11,9 %). Navedeni podaci pokazuju da je parket proizveden točno sa dozvoljenim rasponom sadržaja vode za podne daske između 6% i 12 %, sa normom predviđenom srednjom vrijednosti od ca 9%, te da nadvis ne nastaje radi različitog, neumjerenog bubrenja ili utezanja pojedinih dasaka.
Tablica 1. Mjerne vrijednosti visine nadvisa parketa u stanu A2-801 i na uzorcima
Širine parketa su izmjerene u rasponu od 160 + 0,2 mm kako na zgradi, tako i na uzorcima, što odgovara rasponu točnosti zahtijevanom prema normama HRN EN 13226 i HRN EN 13629. Na zgradi je provedeno i mjerenje širine reški među daskama na 2 m širine poda, koje se mjere u rasponu od 0 do 0,2 mm sa prosječnom vrijednosti 0,065 mm u dnevnom boravku i 0,107 mm u hodniku, što predstavlja normalne vrijednosti odstupanja ravnosti bočnih bridova ovakvoga parketa. Prema HRN EN 13629 dozvoljeno je odstupanje visine luka kod mjerenja sabljastosti od 0,5 ‰ za elemente do 1 m dužine, 1,0 ‰ za elemente iznad 1 m dužine. To znači da širina reške nakon polaganja može ostati u veličinama od 0,5 mm do 1,5 mm kod najdužih dasaka, a da to ne zahtijeva nikakvu korekciju. S obzirom da su izmjerene širine reški od 0.065 do 0,107 mm višestruko (oko deset puta) manje od dozvoljenih reški, ovo mjerenje naznačuje da nakon polaganja nije došlo do utezanja ili bubrenja parketa. Sve navedeno indicira da sadržaj vode položenoga parketa nije bitno promijenjen u odnosu na onaj pri polaganju (koji je bio značajno sačuvan i djelovanjem sloja laka) ili u odnosu na onaj dostavljenih uzoraka. Zaključno proizlazi da je parket proizveden unutar normom HRN EN 13629 propisanih vrijednosti sadržaja vode od 9 + 3 % sa srednjom vrijednosti od 9,1 %, te da uzrokom pojave nadvisa ne može biti eventualno ekscesno bubrenje ili utezanje sučeljenih dasaka.
Širina skošenja na bridovima dosta varira, a širine skošenja uzdužnih i čelnih bridova nisu iste. Širine skošenja mjerene na 12 mjesta u hodniku iznose 0.9mm do 2,4 mm sa srednjom vrijednosti 1,42 mm, što znači da je proizvodnja neujednačena (uzdužna i poprečna obrada profiliranja nisu usklađene). Širina skošenja od 1,42 mm daje prosječnu širinu V-reški od ca 3 mm, što je deset puta veća dimenzija od visine dozvoljenog nadvisa (0,3 mm).
- ANALIZA: KOJA JE VRIJEDNOST NADVISA PRIHVATLJIVA?
Predmetni parket je klasični, masivni hrastov parket odnosno podne daske debljine 20/22 mm. Ovakvi podni elementi mogu se razmatrati po dvijema normama:
HRN EN 13629:2012 Drveni podovi — Masivni i lijepljeni podni elementi od drva listača (EN 13629:2012). U ovoj normi se definiraju proizvodi dimenzija
HRN EN 13226:2010 Drvene podne obloge – Masivne parketne daščice s utorima i/ili perima (EN13226:2009)
Po svojoj naravi, međutim, ovakav se proizvod, zbog svoje velike širine, logičnije definira kao podna daska nego kao klasični parket. Na taj način bi se čak i elementi kraći od 900 mm trebali uzimati kao podne daske, a njihova tehnička obilježja bi se trebala razmatrati prema odrednicama norme HRN EN 13629. U toj je normi dozvoljena visina nadvisa od 0,3 mm, ali se ne spominje mogućnost skošavanja bridova.
Sljedeća norma koja se treba uzeti u obzir je norma za višeslojne podne obloge:
HRN EN 13489:2008 Drvene podne obloge – Višeslojni parketni elementi (HRN EN 13489:2002)
Naime, u članku 4.3 ove norme navedeno je: “The product is usually delivered with a factory applied surface coating which allows the product to be taken into use immediately after installation”. Time za LAKIRANE podne obloge, koje neće biti brušene i površinski obrađivane na zgradi, logično treba uzeti u obzir i zahtjeve ravnosti površine i bridova definirane u normi za višeslojne parkete.
Pitanje dozvoljene visine nadvisa i one koja se može tolerirati nije jednostavno riješiti u navedenom slučaju jer se proizvod može svrstati i analizirati prema dvije proizvodne norme – onoj za klasični parket i onoj za podne daske listača. U ove dvije norme pitanje najvišeg dozvoljenog nadvisa nije usklađeno riješeno, odnosno nije jednoznačno definirano. Masivni podovi prema objema normama najčešće se površinski obrađuju na zgradi, pri čemu iznos nadvisa proizvedenih elemenata praktično nije bitan. Stoga se u normi za klasični parket ne spominje dozvoljeni iznos nadvisa. U toj se normi, međutim spominje da “bridovi mogu biti skošeni”.
Nadvis je točno definiran normom za višeslojne, tvornički lakirane parkete, pa bismo se pri analizi ovoga problema mogli poslužiti argumentacijom iz navedene norme, jer je predmetni parket isporučen na zgradu tvornički lakiran. Međutim, višeslojni parketi u osnovi dolaze oštrobridno obrađeni, pa je za njih mjera nadvisa jako bitna. Ukoliko se parketnim elementima skose bridovi, pitanje visine i značaja nadvisa je mnogo manje važnosti, jer uvođenje V-reške, koja zaostaje nakon spajanja dasaka, umanjuje problem nadvisa. Višeslojni parket, nadalje, ima veće zahtjeve na točnost dimenzija i oblika od klasičnog parketa, pa je upitno mogu li se tolerancije za ukočeni proizvod jednako primijeniti na točnost dimenzija i oblika masivnog podnog elementa.
Nadvis je definiran za podne daske listača, u koju bismo najlogičnije svrstali predmetni proizvod, te iznosi najviše 0,3 mm. U točki 4.2 norme također se spominje da “proizvod može biti isporučen s tvornički nanešenim premazom…” ali toj normi za podne daske, međutim, ne spominje se izrada skošenja bridova.
Nadvis ima manje izražen estetski značaj, pa je na fotografijama jasno vidljivo da parketna ploha u stanu ne iskazuje bitne vizualne nedostatke. Zabilježeni iznosi nadvisa (uglavnom manji od 0,3 mm) znatno su manji od primjerice visine dozvoljene koritavosti parketa (vidi tablicu 2), koja predstavlja mnogo istaknutiji estetski nedostatak.
Tablica 2. Tolerancije nadvisa i drugih relevantnih tehničkih karakteristika različitih podnih obloga
Slijedom navedenoga ne može se točno odrediti čija bi bila izričita odgovornost za pojavu nadvisa primijećenog na objektu. Moguće je da su daske proizvedene s prevelikim odstupanjima dimenzija, ili da je do greške došlo u postupku lakiranja, što bi bila odgovornost proizvođača parketa. Mjerenja na dostavljenom uzorku, međutim, pokazala su da je izrada dasaka vrlo kvalitetna i ujednačena, sa samo dva elementa koji su imali izraženiji nadvis. Moguće je, također, da je i podloga bila neravna, a da podopolagač, primjetivši pojavu visinskih odstupanja, nije na vrijeme upozorio na problem ili izvadio i uklonio elemente koji se ne slažu na odgovarajući način. Kakogod, s obzirom na vrlo mali broj zabilježenih značajnijih zamjerki, smatram da je podopolagač većinom izbacivao neodgovarajuće elemente, te pravilno i kvalitetno izradio pod od materijala koji je imao na raspolaganju.
- ZAKLJUČAK
Grešku nadvisa na lakiranim masivnim podnim daskama u predmetnom slučaju ne može se nijekati, ali s obzirom na malen broj izraženijih mjesta osjetljivog nadvisa (samo 4 mjesta u stanu s nadvisom iznad 0,3 mm – vrijednosti dozvoljenog nadvisa za podne daske), s obzirom na mali udio plohe od ca 30 % na kojoj se uopće pokazuje primjetljivi nadvis (visine od 0,2 mm – vrijednosti dozvoljenog nadvisa za lakirane podne elemente) i s obzirom na izradu skošenja bridova, pri čemu značaj greške nadvisa bude praktično eliminiran, zabilježene nadvise u predmetenom slučaju možemo smatrati manjim funkcijskim nedostatkom.
Greška se može otkloniti na nekoliko načina:
Zamjena cijele drvene obloge je moguća, ali potpuno neopravdana opcija, jer bi zahtijevala opsežne zahvate trganja parketa, izravnavanja cementne podloge, sušenja i kondicioniranja. Trošak ovakvog zahvata u takvoj mjeri prelazi značaj zabilježenih nedostataka da ga se smatra potpuno neprihvatljivim i neopravdanim.
Grešku je moguće potpuno otkloniti brušenjem i lakiranjem cijele podne plohe. Ova je mjera vjerojatno neprihvatljiva za korisnike, jer se pri tome prebruse sadašnje V-reške, pri čemu podna ploha izgubi postojeći estetski dojam, a zazori među pojedinim daskama budu vidljiviji, što je ponovno moguće samo djelomično otkloniti kitanjem. Pri prvom obnavljanju podne plohe (nakon 10 – 15 godina, u ovisnosti o navikama i intenzitetu prometa u stanu) greška nadvisa će se posljedično potpuno otkloniti.
Grešku je za sada najbolje otkloniti pojedinačnom izmjenom daščica za koje korisnici osjećaju da ih funkcijski smetaju. Ovo bi, s obzirom na malen broj zabilježenih mjesta s izraženijim nadvisom, bilo zadovoljavajuće rješenje. Ovaj postupak je, međutim, vrlo osjetljiv i s upitnom učinkovitošću rješenja. Daske je, naime, potrebno vrlo oprezno izvaditi, a nove umetnuti i ulijepiti ručnim radom, pri čemu preciznost izrade nije jednaka strojnoj. Nova daska ne može se prikopčati uz susjedne utorima i perima, pa je vrlo izvjesno da će njezina prirodna deformacija rezultirati nekim novim nadvisom, bilo na čelima i kutevima, bilo na sredini. Naposlijetku, umetanje nove daske ne može biti tako tijesno kao što se sljube bočno položene daske, pa je izvjesno da će zaostati reške koje je ponovno potrebno kitati. Ovaj prijedlog rješenja, međutim, ako se pravilno sprovede, bit će na ponos kvalitetnom podopolagaču, jer nema mnogo takvih koji će ovaj zahvat načiniti na opće zadovoljstvo.