SISAL
Sisal je vlakno koje se dobiva od listova agave. Ona prije svega uspijeva u tropskim krajevima. Stiže uglavnom iz Yucatana u Meksiku, ali je uzgajaju i u zapadnoj Africi, na Floridi, Bahamskom otočju, u Indoneziji, na Filipinima …
Kako listovi agave tamne i od okomice debla su nagnuti za više od 45 stupnjeva, oštrim nožem režu ih tik uz deblo. Rezanje se obavlja od dva do četiri puta godišnje. Strojem koji se zove »raspador« iz svježih se listova istresanjem odvajaju vlakna zelene boje. Slažu se u posebne cisterne, polijevaju razrijeđenom sapunicom i sljedećeg dana ispiru svježom vodom. Na kraju se vlakna suše, izbjeljuju i baliraju.
Vlakna sisala su tvrda, imaju lijep sjaj i kremenobijelu ili svijetložućkastu boju. Izdržljiva su pa se po kućama obično koriste u prostorijama s većom prohodnošću. Obično na stražnjoj strani imaju sloj lateksa, što oblozi pruža dimenzijsku stabilnost i olakšava njezino održavanje, koje je i inače jednostavno. Njihova prednost je i antistatičnost. Kod polaganja obloga od sisala potrebna je pomna izvedba i stručnost, a kod uporabe moramo pripaziti da se isuviše ne smoče.
JUTA
Juta se dobiva iz prednje strane tj. lica jutovca, koji kao jednogodišnja biljka raste u vlažnim, toplim predjelima sjeverozapadne Indije, Kine, Alžira … Dobivanje jutinih vlakana je dosta dugotrajan postupak. Kad jutovac procvjeta odnosno dozrije, režu ga pri korijenu, a stabla se povezuju u snopove. Slijedi namakanje stabala u vodi stajačici ili mirno tekućoj vodi, i to tako dugo dok ne omekšaju. Sa starijih stabala se kora uklanja ručno. Ostaje lice, odrvenjelo i tvrdo, pa ga prije predenja treba protresti, namastiti i omekšavati »uljem u vodi«. Proizvodi od jute obično sadrže do 5 posto ulja (mineralno ulje za prediva), dok se proizvodima namijenjenim za podloge tekstilnih podnih obloga još dodaje jedan posto, ili manje.
Dobre vrste jute imaju lijep, svilenkasti sjaj i ugodne su i meke na dodir. Boja se mijenja od svijetlosive do svijetložućkaste, srebrnosive i sivozelenkaste. Lošije vrste jute su više sive, smeđkaste ili prljavo smeđe i nemaju sjaja. Kad bismo jutu uspoređivali s drugim stablastim vlaknima, primjerice – s lanom i konopljom, morali bismo reći da je njezina tvrdoća dosta manja. Jednako tako je manja i elastičnost (na točki trganja jutino vlakno se rasteže samo za 1,7 posto). Lošija elastičnost je posljedica međustaničnih stijenki, koje su debele i jako zadrvenjele. Kao i pamuk, i jutina vlakna brzo gore i izgaraju. Pritom se širi prepoznatljiv miris upaljenog papira. Za jutu je značajna dobra otpornost na mikroorganizme.
KOKOS
Kokosove palme već dugo uvrštavamo među najkorisnije biljke svijeta, jer se iz njih ne dobivaju samo vlakna, već se koriste i kao građevinski materijal (pokrivanje krovova listovima) i gorivo, a iz njih se dobiva kokosovo ulje i njima se hrani stoka. Kokosova vlakna prerađuju u konačne proizvode u Indiji, a veliki uvoznik i prerađivač je i Europa (prije svega Nizozemska).
Kokosova vlakna nalazimo u plodovima kokosovih palmi, na tvrdoj lupini jezgre kokosovog oraha. Čitavi orasi, ili već skinut sloj s vlaknima prvo nekoliko mjeseci leži u vodi, pri čemu se širi vrlo neugodan miris. Unatoč tome, taj se postupak koristi i danas, jer su tako obrađena vlakna bijela i imaju odlična svojstva u usporedbi sa mehanički izvlačenim smeđim vlaknima. Slijedi ispiranje, sušenje i češljanje.
S površine jezgre kokosovog oraha dobivaju se tri vrste vlakana. Za podne prekrivače koriste se finija, duža vlakna, koja se obično dobivaju iz još nesazrijelog ploda. Takva vlakna su meka i dovoljno podatna. Kokosova vlakna se u usporedbi s drugim prirodnim vlaknima teže obrađuju pa je kod njih potrebna već ranije uvježbana spretnost. Za sag od kokosa, recimo – veličine 25 kvadratnih metara, potrebno je utrošiti približno 200 radnih sati.
Kokosova vlakna su duga od 15 do 33 centimetra i imaju finoću od 50 do 300 mikrona. Na zraku osušeno kokosovo vlakno zadrži 11,3 posto vlage. Otporno je na moljce, plijesni i truljenje, a odličan je toplinski i zvučni izolator. To su snažna, izdržljiva, teže zapaljiva i antistatična vlakna, koja se lako čiste usisivačem.
MORSKA TRAVA
Ovaj se izraz koristi za brojno visoko raslinje koje uspijeva u vlažnim predjelima južne Azije i kod kojega stabla imaju strukturu nalik travi. Što je raslinje više, i vlakno će biti duže.
Kako se taj materijal vrlo malo obrađuje, jer ga samo ručno pletu u užad, prilikom tkanja se vidi da zadržava određenu količinu vlage. Zbog toga su proizvodi od morske trave osjetljivi na plijesan i nikad se ne bi smjeli koristiti u prostorima u kojima postoji mogućnost stvaranja isuviše visoke vlage.
Novi sagovi izrađeni od morske trave imaju miris trave i sijena, koji je znakovit za ovo raslinje. No, kada se sag jednom položi na tlo, taj će miris tijekom vremena nestati. Obrađeni materijal ima još jedno vidljivo svojstvo, a to je njegova zelena boja, koja se prelijeva od boje trave do maslinastozelene boje. Ova se vlakna gotovo nikada ne boje, a u svakom se sagu mogu opaziti prirodna prelijevanja svih zelenih tonova. Sagovi od morske trave su izdržljivi i elastični.
PAPIR
Sagovi tkani od papira predstavljaju inovativnu uporabu tradicionalnih vlakana. Izrađuju ih iz središnjih dijelova igličarki koje rastu u plantažnim šumama hladnih sjevernih područja.
Od bijelog dijela igličarki dobiva se snažniji papir nego od crnog dijela, jer su vlakna duža. Kad se obrađuje bijeli dio, drvo se prvo premazuje smolom, čime se dobiva vlažan i snažan papir koji je iznimno izdržljiv.
Tako je kombinacija prastare sirovine i nove tehnologije tržištu ponudila izdržljivu, glatku podnu oblogu koja će sačuvati svoju ljepotu kroz dugi niz godina.
izv. prof. dr. Urška Stankovič
