Zemlja ne pripada čovjeku – nego obratno !

Što je od nje ostalo i kako se upravlja još preostalim njezinim resursima? Mi u ovom malom kutku Zemljine orbite još uvijek postojimo i brinemo iskreno da se svijest o boljem životu na planeti Zemlji nastavi za sve ljude, donoseći nadu i bolje poglede na budućnost, bez pretjeranih negativnih kritika, ali sa saznanjem da dobrota dolazi iz čovjeka, a zlo također. U brizi i zaštiti ljudskog okoliša trebaju sudjelovati svi ljudi bez iznimaka, jer je u pitanju dobrobit svih.

Razlozi poput proizvodnje ili ekonomskih interesa dolaze prije dobrobiti i dostojanstva pojedinih osoba ali i po pitanju dobrobiti cijelih populacija. Čovjek mijenjajući prirodu, izaziva u njoj promjene koje posredno i neposredno djeluju i na njega samoga. Ljudsko je djelovanje najčešće bez razumijevanja ritma zbivanja u prirodi, neusklađeno s njom, uništavajuće za ekosustave i biosferu u cijelosti. Razvoj tehnike i tehnologije postavio je pred čovjeka važno pitanje kako obraniti prirodu i sebe samoga od negativnih posljedica tehničkog i tehnološkog napretka, gradova, prometnica i sveprisutne buke.

Ljudsko djelovanje redovito ovisi o savjesti čovjeka, a ne samo o »činiti« ili »imati«. Nijedna akcija neće donijeti trajan uspjeh bez etičke svijesti i savjesti pojedinca, društvene zajednice, svakog naroda, države i međunarodne zajednice, stoga je uzaludno tražiti rješenja samo izvan moralne sfere. Čovjek je odgovoran i za sva bića na zemlji, mora živjeti i djelovati u skladu s prirodom i njezinim zakonima, nema moralno pravo učiniti sve ono što mu je fizički moguće, a profit ne smije biti jedini cilj gospodarstva. Razboritim i etičkim načelima čovjek osmišljava svoj život, prihvaća odgovornosti i djelovanja te ostvaruje smisao svog postojanja u odnosu sa svijetom gradeći odgovornost šire zajednice i čovječanstva u cjelini.

Ne samo da mi, i budući naraštaji imaju pravo na život, a mi im trebamo pomoći da taj život postane što bolji i plodonosniji, ali za to i sami moramo imati zdravlja, mogućnosti, znanja, razboritosti i volje. O tim obvezama moraju brinuti sve države, sva društva i sva zakonodavstva (nacionalna i internacionalna), a samim tim kad se osjeti sinergija prema brizi za svakog pojedinca, moralno i materijalno, od vrha vlasti, mijenjati će se i pojedinac. Jedno od osnovnih načela odnosa je da društvo mora dopustiti da pojedinac stvara vrijednosti te stvoriti preduvjete sigurnosti u kome će pojedinac biti siguran da mu te vrijednosti neće biti oduzete već naprotiv da će mu društvo još i uskočiti da mu pomogne kad njegova snaga ne bude dovoljna da se pomakne na bolje i više. Tako dolazi do jačanja povjerenja i vjere u dobrobit društva. Poštenje se tada nalazi na prvom mjestu te kao zajednica napredujemo ka boljem i odgovornom sudjelovanju svih.

Uredništvo stručnog časopisa Korak