Trovanja ugljičnim monoksidom – zašto se broj akcidenata ne smanjuje?

Razvojem plinske tehnike korisnici plina i općenito javnost na području Republike Hrvatske mogli bi zaključiti da će s vremenom kod uporabe prirodnog plina u kućanstvima doći do povećanja sigurnosti uporabe plina, a time i smanjenja pa u konačnici i potpunog izostanka trovanja ugljičnim monoksidom. Međutim, to se ne događa planiranom dinamikom, a pitanje je zašto. Odgovor na to pitanje ima više slojeva.

Vrste plinskih trošila

Općenito, plinska trošila dijele se na vrste A, B i C. Plinska trošila vrste A su ona koja zrak za izgaranje plina uzimaju iz prostorije smještaja trošila, a dimne plinove također ispuštaju u prostor smještaja pri čemu se najčešće radi o plinskim štednjacima.

Plinska trošila vrste B su ona koja zrak za izgaranje uzimaju iz prostorije smještaja trošila, a dimne plinove ostvarivanjem prirodnog uzgona putem dimnjaka ispuštaju u okolnu atmosferu, a najčešće skupno ime je atmosfersko trošilo.

Plinska trošila vrste C su ona koja zrak za izgaranje uzimaju iz atmosfere, a dimne plinove ispuštaju u atmosferu, odnosno imaju (prema prostoriji smještaja trošila) zatvorenu komoru izgaranja. U potonje spadaju tzv. turbo-bojleri i kondenzacijski bojleri, a koji su po pitanju trovanja neopasni za potrošača plina. Na distribucijskom području GPZ-a koje obuhvaća gradove Zagreb, Zaprešić i Veliku Goricu te općine Marija Gorica, Brdovec, Pušća i Dubravica kod građana koji svoje potrebe za toplinskom energijom ostvaruju korištenjem prirodnog plina dominantno je prisutno etažno plinsko grijanje pri čemu svaka samostalna uporabna cjelina ima svoj plinski bojler i eventualno plinski štednjak. Radi povijesnog nasljeđa, još uvijek je u upotrebi značajan broj atmosferskih bojlera (cca 40-70 tis.) i to uglavnom smještenih u višestambenim objektima u centru i širem centru Zagreba izgrađenih u prošlom ili pretprošlom stoljeću, a koje imaju više suvlasnika. Dok turbo-bojleri i kondenzacijski bojleri prisilnim putem potiskuju dimne plinove u atmosferu, atmosferski bojleri za siguran rad trebaju imati stabilne atmosferske uvjete u kojima se ostvaruje potreban uzgon za odvod dimnih plinova kao smjese produkata sagorijevanja od kojih je najopasniji ugljični monoksid (CO). Pravilnikom o zaštiti radnika od izloženosti opasnim kemikalijama na radu, graničnim vrijednostima izloženosti i biološkim graničnim vrijednostima (NN 91/18), propisane su granične vrijednosti izloženosti (GVI) pojedinih štetnih tvari u zraku radnih prostorija i prostora, koje ne izazivaju oštećenje zdravlja zaposlenih i ne zahtijevaju primjenu posebnih pravila zaštite te kratkotrajne granične vrijednosti izloženosti (KGVI). KGVI je ona koncentracija štetnih tvari kojoj osoba može bez opasnosti od oštećenja zdravlja biti izložena kroz kraće vrijeme. Vrijednosti za CO su GVI 20 ppm i KGVI: 100 ppm. Dakle, već izrazito male koncentracije CO u zraku mogu uzrokovati trovanje pa i sa smrtnom posljedicom.

Potreba redovitog održavanja

Ključni uvjeti za sigurnu upotrebu atmosferskih bojlera sadrže redovno održavanje od strane ovlaštene osobe, redovno održavanje dimnjaka i osiguranje dovoljne količine zraka za izgaranje. Izostankom ili narušavanjem uvjeta dolazi do smanjenja ili gubitka uzgona te time povrata dimnih plinova iz dimnjaka kroz ložište u prostor smještaja trošila. Iako je povrat dimnih plinova u prostor moguć i ukoliko je ispravan i dimnjak i  sustav dobave zraka kada poraste atmosferski tlak na vrhu dimnjaka (npr. radi pojačanog vjetra, povećane vanjske temperature i sl.) i dođe do obrnutog strujanja dima u dimnjaku, takvi slučajevi su izrazito rijetki. Napretkom tehničkih karakteristika proizvoda u građevini te kućanskih naprava uz povećanje i cijene energije (time i plina) i svijesti potrebe za povećanjem energetske efikasnosti najčešći uzročnik narušavanja uvjeta korištenja plina u atmosferskim trošilima je potrošač. U posljednjih 20 godina na distribucijskom području GPZ-a zabilježeno je 25 smrtno stradalih osoba otrovanih ugljičnim monoksidom. Dok je u prvom desetljeću 21. st. dominantan uzrok svih trovanja bio izostanak održavanja atmosferskih bojlera, u drugom desetljeću bilježimo (i) značajan porast narušavanja uvjeta dobave zraka za izgaranje kao uvjeta za povrat dimnih plinova i time trovanje zatečenih osoba. U želji da se poveća energetska učinkovitost, građani su umjesto cjelovitog pristupa rješavanju problema koji uključuje angažiranje stručnjaka za energetsku obnovu samostalno provodili parcijalna rješenja koja su uključivala npr. zamjenu stare stolarije visokoučinkovitom PVC ili aluminijskom sa snažnim brtvljenjem čime su svoje etažne jedinice pretvorili u zatvorene komore, a izostala je i istovremena zamjena starog plinskog bojlera onim novije generacije i tehnološke platforme. Uzrok izbjegavanja zamjene bojlera je osim financijske prirode i njegova relativna „nevidljivost“ u stanu pri čemu će vlasnik višak financijskih sredstava prije angažirati primjerice na zamjeni dotrajale kuhinje nego na zamjeni dotrajalog bojlera. Također, postoji i obaveza i prilagodbe dimnjaka za prihvat dimnih plinova iz kondenzacijskog uređaja pri čemu je nužna suradnja svih stanara u vertikali višestambene zgrade radi istovremene ugradnje kondenzacijskih bojlera, jer nije dozvoljeno kombinirano rješenje spajanja i atmosferskih i kondenzacijskih bojlera na isti dimnjak. U razdoblju prije potresa rijetki su bili slučajevi u kojima su se stanari-suvlasnici zgrade uspjeli dogovoriti i angažirali se na sanaciji dimnjaka i zamjeni uređaja. Tek je nakon potresa urušavanjem ili nepovratnim oštećenjem dimnjaka na vidjelo izašlo dugogodišnje zanemarivanje rješavanja ovog problema i uz prateće subvencije dio građana na području Zagreba koji su imali atmosferske bojlere sustavno je zamijenio svoje atmosferske bojlere kondenzacijskim. Međutim, i nadalje su prisutna parcijalna rješenja uređenja i energetske obnove stanova, a čak je i u programski sufinanciranim rješenjima u prošlom desetljeću na području Republike Hrvatske planirana i izvršena obnova vanjskih ovojnica zgrada (uključivo i vanjsku stolariju) u kojoj je zadržano etažno plinsko grijanje uporabom atmosferskih bojlera, odnosno energetska obnova izvedena je bez zamjene atmosferskih bojlera kondenzacijskim nakon čega su u dvije višestambene zgrade na distribucijskom području GPZ-a zabilježena trovanja ugljičnim monoksidom, srećom bez smrtnih posljedica. Izostankom i zamjene atmosferskih bojlera kondenzacijskim (turbo bojlerima je zabranjeno stavljanje na tržište RH od 2015.) ili barem osiguranja prodora kroz vanjske zidove kojim se osigurava dobava svježeg zraka za izgaranje, nakon kratkog rada atmosferskog bojlera dolazi do stvaranja podtlaka i povrata dimnih plinova, time i trovanja CO.

Opasnost od nepravilno ugrađenih kupaonskih ventilatora i kuhinjskih napa

Na osnovu prisustva policijskim očevidima na mjestima trovanja CO uporabom plina u posljednjih nekoliko godina vidljivo je da jedan od glavnih uzročnika stvaranja podtlaka u stanu i time gubitka uzgona postaju kupaonski ventilatori i kuhinjske nape s ispuhom u atmosferu. Razvojem kućanskih uređaja kapaciteti kuhinjskih napa i ventilatora dosegle su razine koje su donedavno bile nezamislive. Primjerice, dok je kapacitet obične nape prije 20-tak godina bio 120-150 m3/h, danas su na tržištu po pristupačnim cijenama dostupne nape kapaciteta i 800 m3/h, a kupaonski ventilatori već sada imaju kapacitet i više od 250 m3/h. S obzirom da je i bojler najčešće smješten u kupaonici, istovremenim radom bojlera i ventilatora uz zatvorena vrata i prozor, povrat dimnih plinova događa se već u prvoj minuti rada.

Kuhinjska napa ne mora biti ugrađena u isti dimnjak s atmosferskim bojlerom čak niti u istoj prostoriji, a da bi predstavljala opasnost. Ona može biti ugrađena bilo gdje u istoj etaži s bojlerom, jer istovremenim radom kuhinjske nape stvara se toliki podtlak u stanu, da vrlo brzo dolazi i do povrata dimnih plinova iz dimnjaka i bojlera u prostor smještaja bojlera, a zatim njegovog prodora prema samoj napi kao zoni najnižeg tlaka u stanu. Kako su bojleri većinom smješteni u kupaonicama, a rade maksimalnom snagom za vrijeme pripreme tople vode u kupaonici (tuširanje osobe), ukoliko je istovremeno uključena i kuhinjska napa, vrlo je velika vjerojatnost povrata dimnih plinova i trovanja CO. Unatoč činjenici da su rijetki slučajevi istovremenog rada nape i pripreme tople vode u kupaonici, dovoljna je samo jedna uporaba nape u večernjim satima i neopreznost da se ne otvori najbliži prozor i s velikom sigurnošću doći će do povrata dimnih plinova i mogućeg trovanja. Kao i kod ventilatora, kuhinjske nape uzrokuju povrat dimnih plinova u prvoj minuti zajedničkog rada atmosferskog bojlera i nape.

Slika 2a. kuhinjska napa , 150 m3/h

 

Slika 2b. kuhinjska napa , 800 m3/h

 

Privremeno, a tehnički zadovoljavajuće rješenje u slučajevima potrebe montaže kuhinjske nape s ispuhom u atmosferu je spajanje atmosferskog bojlera i kuhinjske nape u zajednički strujni krug sa tzv “solo šalterom”, koji onemogućuje istovremeni rad bojlera i kuhinjske nape. Korisnik pritiskom na prekidač odlučuje hoće li u funkciji biti bojler ili kuhinjska napa. Također postoje i automatski uređaji kojim se spajaju bojler i napa, a ugrađuju ih ovlašteni serviseri bojlera. Ti uređaji automatski onemogućuju istovremeni rad nape i bojlera, tako da korisnik ne mora razmišljati, odnosno posebno uključivati napu ili bojler. Ukoliko se uključi bojler, napa će se jednostavno isključiti. Daleko najjednostavnije je rješenje imati lagano odškrinuti prozor u periodu rada atmosferskog bojlera.

Detektori CO i potencijalna opasnost

Detektori CO postaju sve popularniji za ugradnju, osim što nisu i ne mogu biti zamjena za pregled i redovno održavanje atmosferskog bojlera, dimnjaka i sustava dobave zraka za izgaranje oni mogu stvoriti lažan osjećaj sigurnosti potrošaču. Detektor koji se ne montira na mjesto strujanja dimnih plinova koji umjesto u dimnjaku i atmosferi završavaju u prostoru boravka ljudi, neće reagirati. Kombinacije otvaranja/zatvaranja različitih prozora i vrata u stanu te paljenja nape ili ventilatora rezultiraju brojnim mogućim vektorima strujanja na čijoj bi trasi trebalo postavljati detektore da bi ugradnja imala smisla. Potrošač koji se odlučio na ugradnju detektora postaviti će jedan ili eventualno dva uređaja na proizvoljno mjesto s mišlju da je na tehnički ispravan način povećao svoju sigurnost. Međutim, nepobitna je činjenica da čak i da je detektor reagirao na prisustvo CO, CO se već našao u stanu, a to je događaj kojeg treba izbjeći, a ne detektirati.

Ventilatori i kupaonski bojleri u pravilu se ugrađuju od strane osoba koje uopće ne obraćaju pažnju na plinsku instalaciju, odnosno atmosferski bojler. Čest je slučaj da ventilator i kuhinjsku napu ugrađuju i puštaju u pogon npr. stolari koji montiraju kuhinju, keramičari pa i sami vlasnici u DIY radinosti. Svi sudionici plinskog distribucijskog lanca – distributeri plina, dimnjačari i serviseri plinskih bojlera i plinoinstalateri dovoljno su stručni da u svojem radu ne dozvole stvaranje uvjeta za povrat dimnih plinova pa je svakako preporuka angažiranje stručnih osoba za bilo koju vrstu poslova koja utječe na dinamiku dobave zraka za izgaranje i odvod dimnih plinova u stanovima opremljenim atmosferskim bojlerima.

Potreba periodičkog ispitivanja

Periodičko ispitivanje plinske instalacije u kućanstvima distributer plina izvršava jednom u 10 godina, najčešće prilikom zamjene plinomjera. Ispitivač je prema članku 8.1.6. Tehničkih pravila  za projektiranje, izvođenje, uporabu i održavanje plinskih instalacija HSUP-P 600/II dužan izvršiti obustavu isporuke plina u slučajevima kada je:

  • Ugrađen električni ventilator u stanu,
  • Plamen žute boje na plinskom trošilu vrste B,
  • Začađene lamele na plinskom trošilu vrste B,
  • Neispravna dimovodna cijev.

Isporuka plina se ne obustavlja ukoliko je utvrđeno:

  • U stanu ugrađena stolarija s punim brtvljenjem (PVC, aluminijska, drvena itd.),
  • U stanu se rabi kuhinjska napa s odvodom zraka izvan prostorije,
  • U vratima prostorije smještaja bojlera nema ventilacijskih otvora,

već se potrošača upozorava da se nedostatak u sustavu dobave zraka mora hitno otkloniti, a da do tada plinsku instalaciju rabi na vlastitu odgovornost.

Suradnja s Policijskom upravom Zagrebačkom i Dimnjačarskom obrtničkom zadrugom

Unatoč činjenici da Gradska plinara Zagreb uručivanjem ispitnog izvješća potrošaču nakon izvršenja ispitivanja plinske instalacije jasno navodi i opasnosti kod uporabe atmosferskog trošila te je dodatno u suradnji s Policijskom upravom Zagrebačkom i Dimnjačarskom obrtničkom zadrugom kreirala naljepnice upozorenja koje se lijepe na atmosferske bojlere, bez shvaćanja i prihvaćanja mogućih posljedica korištenja atmosferskih bojlera nema jamstva sigurnosti uporabe plina.

Slika 4. naljepnice za atmosferske bojlere na distribucijskom području GPZ-a

Vidljivo je da je u pravilu moguće mnoštvo događaja u razdoblju od 10 godina valjanosti ispitnog izvješća i da niti periodički dolazak stručnih osoba (ispitivač, serviser, dimnjačar) nije apsolutno jamstvo sigurne uporabe plina u atmosferskim trošilima. Da bi uporaba bila sigurna, sam potrošač treba imati visoku razinu svijesti o mogućem akcidentu narušavanjem uvjeta sigurne uporabe. Dugoročno i za potrošača sigurnosno prihvatljivo rješenje je zamjena atmosferskih bojlera kondenzacijskim pri čemu se radi javne sigurnosti i očuvanja zdravlja i nadalje očekuje angažman središnje države na području dodjele one razine subvencija građanima koje su u ovom trenutku moguće kako bi stimulirala potrebne aktivnosti.

Zaključno, broj akcidenata se povećanjem stope zamjene postojećih atmosferskih bojlera kondenzacijskim smanjuje, međutim, ta brojka se ujedno i „kompenzira“ parcijalnom obnovom ili uređenjem stanova u kojima do zamjene stare porozne stolarije ili montaže novih kuhinjskih napa odnosno jakih kupaonskih ventilatora nije bilo povrata dimnih plinova, a u kojima obnova nije uključivala i zamjenu atmosferskog bojlera novim kondenzacijskim bojlerom iz kojeg nije moguće istjecanje dimnih plinova u prostor smještaja uređaja.

Gradska plinara Zagreb
Mario Jelić, dipl.ing.