Dr. House je naziv europskog projekta unutar kojeg je jedna od aktivnosti bila edukacija inženjera za preglede zgrada/obiteljskih kuća (građevina) nakon potresa i drugih katastrofa (slika 1.a). Projekt je bio vrlo uspješan tako da je ubrzo dobio i nastavak odnosno ”spin-off” (kao i uspješni filmovi) pod nazivom Matilda (2014-2017) na kojem se educiralo oko 15-tak stručnjaka s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ta edukacija za ”doktore za građevine” je postala temelj organizacije pregleda oštećenja i uporabljivosti građevina nakon potresa u Zagrebu, a potom i nakon potresa kod Petrinje. Na temelju te misli, intrigantnog naziva koji se višestruko iskorištavao (slika 1.c), i povezujući ime projekta s građanima poznatim ”doktorskim” temama (slika 1.b), pokušat ću pojednostavljeno približiti široj javnosti proces pregleda građevina od strane inženjera (popularnih ”statičara”) odnosno kako izgleda proces odlaska (zapravo dolaska) doktoru za zgrade, pritom, odajući respekt svima koji su nakon potresa u 2020. godini pokušavali biti ”doktori” za građevine (prvenstveno pokušavali pomoći), dok većina građana nije uopće bila upoznata s procesom.
Potres bismo mogli smatrati jednim srčanim/moždanim udarom za građevinu koji nužno traži dolazak doktora u (kućni) posjet i identifikaciju stanja (postavljanje dijagnoze). Problem u Hrvatskoj je što naše zgrade nisu imale svoje doktore opće prakse prije potresa, nisu gotovo nikada išle doktoru ili na sistematske preglede (održavanje zgrada), a često su rađene i operacije (rekonstrukcije, uklanjanja zidova i slično) u kućnoj radinosti (bez kontrole stručnjaka). Zamislimo stanje kad bi danas pacijent došao doktoru, bez zdravstvene knjižice, povijesti bolesti (nacrta, projekata i slično), bez ijednog nalaza krvi/snimanja (primjerice ispitivanja ugrađenih materijala), ožiljcima od operacija u kućnoj radinosti (bez znanja/razumijevanja što se globalno napravilo) i slično. U sličnoj situaciji su se nalazili inženjeri na terenu (vojnoj bolnici) pokušavajući savjetovati građane o njihovoj sigurnosti (slika 2). Osnovna ideja pregleda je bila ponuditi znanje, koje je veće od općeg znanja prosječnog građanina, i u kriznoj situaciji doprinijeti sigurnosti (primjerice, spriječiti povratak u nesigurne građevine, a posebice s obzirom na naknadne potrese – engl. aftershock), smanjenju panike (iseljavanje iz domova što je uobičajeno ponašanje), prioritizaciji za strateške odluke (primjerice zbrinjavanja, organizacije zamjenskog smještaja) i slično. Naglasak je na dati savjet – mi smo tijekom pregleda često cijeli proces zvali ”trijaža”, ne detaljnije od toga, jer inženjerska procjena donesena uz toliko puno nepoznanica (prethodno spomenutih) može biti samo početni korak u nizu aktivnosti koje slijede. Primjerice, prema metodologiji je uobičajeno da se ovakvi pregledi odrađuju bez ulaska u građevine – radi sigurnosti jer se uobičajeno očekuju naknadni potresi koji mogu ugroziti inženjere na terenu (nažalost, imali smo takav slučaj u Petrinji).
Slika 2. Volonteri na terenu [3]
Bitno je istaknuti da je provedena procedura za prve/preliminarne/brze preglede (samo neki od naziva) uspostavljena na temelju iskustava odnosno obrazaca iz Italije i početno spomenutog projekta Matilda (slika 3) te prilagodbe (na situaciju u RH) koje su napravljene unutar Studije za saniranje posljedice potresa[4] (2013-2021). Dodatno, ne smije se zaboraviti da su pregledi oštećenja rađeni u uvjetima stroge izolacije zbog Covid-19 što je uzrokovalo dodatne značajne prilagodbe u procedurama. Možda najveći iskorak koji je napravljen, i za koji nam odaju priznanje u svjetskim razmjerima, je programiranje aplikacije za preglede u dva dana (preciznije dvije noći). Aplikacijom smo premostili dvije bolesti (Covid-19 i potres), a benefiti od konačnih rezultata pregleda inženjera (primjerice ”živa” GIS baza podataka) su dalekosežni. Brojne strateške odluke na gradskoj i državnoj razini su se vezale za stvorenu bazu podataka (od žurnih dodjela pomoći do odluka o obnovi), a posebice treba istaknuti prijavu za Fond solidarnosti koja je omogućila značajna sredstva za prvu fazu procesa obnove. Još jednom ističem/podsjećam, osnovna ideja pregleda nakon potresa je bila ”trijaža”, sve odluke koje su donesene naknadno (uglavnom bez znanja inženjera) su se oslonile na popularne ”naljepnice” jer su to bili jedini raspoloživi podaci. Baš iz tog razloga je, ekipa iz ”bunkera” (kako smo zvali prostor u prostorijama Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba iz kojeg smo koordinirali pregledima), pristupila razvoju procedura detaljnih i specijalističkih pregleda (kao i kod različitih bolesti) koje je nužno napraviti u sljedećim fazama (slika 4). Zamislite situaciju da Vas pošalju na operaciju srca (rekonstrukciju) bez niza prethodnih istraživanja kao što su snimanje srca, vađenje krvi, provjere mogućih problema s anestezijom i slično.
Slika 3. Edukacija i vježbe s EU projekta Matilda [5]
Slika 4. Dijagram toka pregleda i procjene štete i opis pregleda potresom oštećenih građevina prema [6]
Mnogi nisu upoznati, ali u pozadini je izrađena i dodatna aplikacija baš za te detaljnije preglede (u koordinaciji s Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine) koja bi obuhvatila jedan od sljedećih koraka odnosno mogla je poslužiti za provjeru dodatnih oštećenja nakon naknadnih potresa, nedoumica kod prvih pregleda (primjerice kad postoje višestruke procjene, kad je zatražen detaljni pregled i slično), kad građevina nije imala pregled i slično (slika 5). Aplikacija je napravljena tijekom 2021. godine na temelju skupljenih iskustava (čak su se i fotografije oštećenja koristile za primjere), a usklađena je s procedurama definiranim u Zakonu o obnovi i pripadajućem Programu mjera gdje je taj detaljniji pregled nazvan ”Nalaz”. Ovaj ”građevinski nalaz” se ne može izravno povezati s medicinskim nalazom, jer je to samo detaljnije mišljenje konstruktora (statičara) odnosno još uvijek bez kvalitetnih podataka u pozadini – i dalje se oslanja (dominantno) na mišljenje, a nedostaju oni pravi ”doktorski nalazi” (vađenje krvi građevini) koji su podloga za kvalitetnu ”dijagnozu”. Nije najpreciznija paralela, ali možda se može usporediti kao iskorak od doktora opće prakse prema specijalistu, ali bez dodatnih nalaza.
Slika 5. Nova aplikacija za detaljnije preglede – Nalaz (travanj 2022.)
Vjerujem da bi svi građani htjeli imati apsolutno sigurnu dijagnozu za svoju bolest, a nadam se isto i za zgradu ili obiteljsku kuću (građevinu) u kojoj borave. Odlazak doktoru gotovo uvijek prate neke početne informacije od građana (”input”) u smislu ”što ga boli” pa ako je nešto ”uobičajeno” možda završi na nekim klasičnim tabletama. U ovom procesu je povoljno što doktor može dobiti informaciju iz prve ruke ”što pacijenta boli”, a zgrade nažalost ne mogu pričati i eventualna informacija ”gdje zgradu boli” je puno teže odrediti ako ne postoje vidljivi znakovi (oštećenja).
U slučaju bilo kakve ”ozbiljnije” bolesti, danas se već uobičajeno vadi krv i šalje na razna ”slikanja” – usporedba koja je korištena u uvodu s srčanim/moždanim napadom bi uzrokovala brojne ”doktorske nalaze” koji bi omogućili doktoru da preciznije procjeni uzrok bolesti (”štetu”) i da postavi plan oporavka (rekonstrukcije) za pacijenta (zgradu). Kad govorimo o oštećenjima u potresu, ovakva istraživanja, koja bi omogućila neku cjelovitu sliku stanja zgrade nakon potresa (dijagnozu) su relativno skupa. Pokazalo se da građani (investitori) u toj početnoj fazi pokušavaju maksimalno uštedjeti i pokušavaju izbjeći taj trošak (što se rjeđe radi kod doktora), a ovaj stav je bila ”rak rana” za projektiranje i prije potresa. Tada su se maksimalno pokušavale sniziti cijene za projektiranje (na nekoliko tisuća kuna) ne razumijevajući proces u kojem jedna projektantska odluka može u fazi izvedbe uštedjeti desetke/stotine tisuća kuna. S time se dovodilo projektante u vremenski i financijski tjesnac što je rezultiralo padom kvalitete i sve lošijim projektima (paralela se može povući i sa zdravstvenom uslugom u svijetu). Odgovorno tvrdim da je projektiranje (konstruktorsko) u procesu gradnje bilo jako degradirano, često se svodilo na ”odrađivanje papirologije”, a projekti ”statike” se na gradilištu često ”nisu gledali”. U konačnici je to dovelo do manjih cijena projektiranja (zašto bi plaćali neuporabljive papire, a zgrada će ionako stajati – ako ne bude potresa), sve lošije kvalitete projektiranja, sve manje zainteresiranosti za posao projektanta-konstruktora i u konačnici degradacije tog dijela struke. Možda simbolično, sam za sebe, govori naziv ”statičar” koji dolazi iz ”slavnih” vremena za projektante konstrukcija (prije 50-tak godina), a danas uopće ne opisuje posao projektiranja ”Mehaničke otpornosti i stabilnosti” (nekada zvanu ”statiku”) jer potres nije statičko već dinamičko djelovanje koje je u pravilu i mjerodavno opterećenje za konstrukciju. Puno bi bliže bio naziv ”dinamičar” (stručnjaci koji analiziraju djelovanje potresa), a treba istaknuti ime ”statičar” dolazi iz vremena kad se potres gotovo nije ni razmatrao kao opterećenje na konstrukciju.
Slika 6. Nazivi koje su koristili građani za stručnjake koji su odrađivali preglede oštećenja i uporabljivosti građevina (Autor: Josip Atalić, ožujak 2021.)
Potresi u 2020. godini su naglo promiješali karte, privremeno je vraćen dignitet konstruktorima (”statičarima”), a kolika je bila razina neznanja pokazuju različita imena koja su građani koristili tijekom pregleda (slika 6). Ključna pitanja su kako dugoročno postaviti pravi smjer (temelje) za ovaj dio struke i trebaju li građevine imati svog ”doktora”? Uvijek se može ignorirati potencijalna bolest (strategija ”od potresa do potresa”) ili kako je jedan moj profesor govorio: ”svaka greška dolazi od kontrole” (u smislu: ako ne odeš doktoru, nećeš ni znati da si bolestan pa možeš ignorirati problem do sljedećeg ”udara”).
Kako ovaj interni problem utječe na građane? Vratimo se na usporedbu s doktorima koji u slučaju neke teže/složenije bolesti (kao što je potres vrlo ”složen” u graditeljstvu) za koju je vrlo teško uspostaviti točnu dijagnozu u kratko vrijeme i trenutno stanje organizma (”oštećenja”), znaju upotrijebiti ”široki spektar antibiotika” (za svaki slučaj). Time se ne riskira život građana (nekada se ni nema vremena za dugotrajna testiranja), a i doktor smanjuje rizik pogreške (”na sigurnu stranu”). Pristup ”na sigurnu stranu” je uobičajen u normama/propisima za projektiranje, a često ga koriste i konstruktori (”statičari”) kad nemaju pouzdane ulazne podatke o građevini koju analiziraju. Nažalost, takav pristup se zna i zloupotrebljavati – primjerice, ako kao projektant nemaš dovoljno znanja, iskustva ili vremena (neću spominjati financije) za interpretirati oštećenja od potresa, ako ti ne dopuštaju istraživanja kojima bi dobio podlogu za kvalitetne odluke, ako ne želiš riskirati (živote) jer u pravilu postojeće građevine imaju vrlo složenu povijest (povijest bolesti) i slično. Kao posljedica se zna dogoditi da se kuće ”zabetoniraju” ili se od njih naprave ”bunkeri” što sigurno nije najisplativije rješenje. Naravno da navedeno nije pravilo, ali za optimalnu inženjersku odluku treba imati znanja (fakulteti, edukacije), iskustva (na sličnim primjerima), ali i intuicije (talenta za ”vidjeti konstrukciju”, ne samo koristiti šablonu) – vjerujem da imamo iskustva kad se za neku bolest traži ”najbolji” doktor (često i ”preko veze”), a postoji mnogo doktora s istim ”titulama”. Takvih ”najboljih” doktora je uvijek premalo, a slično se može tvrditi i za specijaliste za tradicijske građevine pa smo nakon potresa bili primorani povećati razinu tih specijalističkih znanja brojnim edukacijama, priručnicima, konferencijama i slično (slika 7).
Slika 7. Priručnici i zbornik s 1CroCEE konferencije nakon potresa u 2020. godini.
Zaključno, sve navedeno je istaknuto da se bolje upoznamo s ulogom projektanata konstrukcije – konstruktora (”statičara”), koji imaju presudnu ulogu za sigurnost domova u kojima živimo. Često znaju ostati u zavjetrini, a veliki teret (životi ljudi) je na njihovim leđima – kroz cijelu povijest gradnje. Nedavni potresi su razotkrili brojne probleme u tom dijelu struke, koje smo gurali pod tepih, ali i otvorio priliku da postavimo temelje za budućnost (sigurnost naše djece). Ključan (početni) korak je da pokušamo razumjeti njihovu ulogu i koji su plodovi njihovog rada, a nadam se da je ovaj pokušaj barem otvorio vrata – uz isprike svim doktorima na usporedbama, ali Vaša struka je građanima možda najbliža.
Za kraj par pitanja:
- Imate li povijest bolesti Vaše zgrade (projekte, nacrte, …)?
- Je li Vaša zgrada redovito odlazila doktoru ili na sistematski pregled (primjerice pregled dotrajalosti materijala ili nakon intervencija)?
- Radite li sami operacije (rekonstrukcije) na Vašoj zgradi (rušite/bušite zidove)?
- Brinete li se o Vašoj zgradi (održavanje, rekonstrukcije koje poboljšavaju stanje sukladno promjenama propisa)?
- Ima li Vaša zgrada svog ”doktora” (konstruktora)?
[1] Izvor: „House MD Poster (Season 1)“, Fanpop, 2006.-2022. Fanpop Inc, (https://www.fanpop.com/clubs/house-md/images/1751093/title/house-md-poster-season-1-photo (2022.)
[2] Izvor: „No Job to small, No job to BIG“, Dr. House Home Repair & Maintetnance, https://gadsdenhomerepairs.weebly.com/ (2022.)
[3] ŠAVOR NOVAK, Marta; UROŠ, Mario; ATALIĆ, Josip; HERAK, Marijan; DEMŠIĆ, Marija; BANIČEK, Maja; LAZAREVIĆ, Damir; BIJELIĆ, Nenad; CRNOGORAC, Milan; TODORIĆ, Mario. “Potres u Zagrebu od 22. ožujka 2020. – preliminarni izvještaj o seizmološkim istraživanjima i oštećenjima zgrada”, GRAĐEVINAR, odg. ur. prof.dr.sc. Stjepan Lakušić, Zagreb, Hrvatski savez građevinskih inženjera, br. 72/10, 2020., 843-867.
[4] ATALIĆ, Josip; KROLO, Joško; DAMJANOVIĆ, Domagoj; UROŠ, Mario; SIGMUND, Zvonko; ŠAVOR NOVAK, Marta; HAK, Sanja; KORLAET, Luka; KOŠĆAK, Janko; DUVNJAK, Ivan; BARTOLAC, Marko i dr. “Studija za saniranje posljedica potresa, I-VII Faza”, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2013-2021.
[5] ATALIĆ, Josip; SIGMUND, Zvonko; ŠAVOR NOVAK, Marta; UROŠ, Mario; DAMJANOVIĆ, Domagoj; DUVNJAK, Ivan; KOŠĆAK, Janko; DOKOZA, Ivan; REICH, Sanja; PREKUPEC, Filip. “Uloga građevinskih stručnjaka u situacijama nakon razornih potresa”, Zbornik VII. Konferencije Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa, Zagreb, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, 2018., 137-145.
[6] ATALIĆ i dr., 2018., 143.