Sadnja vegetacijskih elemenata, posebice drveća, investicija je za nekoliko idućih desetljeća a ponekad i nekoliko generacija stanovnika nekog grada. Dugovječno drveće obilježje je mnogih gradskih prostora a njihova prisutnost u nekoj ulici, parku ili trgu dio je njihove pamtljive slike i identiteta. Stoga je primjerice zagrebački Zrinjevac nemoguće zamisliti bez stoljetnih platana koje kao jedan od najstarijih živućih elementa grada, svjedoče o brojnim povijesnim događajima ali i o svakodnevnim životima mnogih generacija stanovnika.
Životni vijek drveća uvjetovan je genetikom i prirodnim obilježjima svake pojedine vrste, no u gradskim sredinama postoji niz dodatnih čimbenika koji, u pravilu, skraćuju životni vijek drveća. Onečišćenje tla i zraka, industrijska sol, zbijanje tla u zoni korjenova rasta, mehanička oštećenja, sadnja u nekvalitetan ili volumenom nedostatan supstrat, ekstremne vrućine samo su neki od takvih čimbenika. Pritom, već u fazi sadnje bilja, odnosno u prvom koraku formiranja nasada, događaju se pogreške koje mogu rezultirat stagnacijom ili sporim razvojem sadnica, te u najgorem slučaju, njihovim propadanjem. Stoga je neophodno poznavanje tehničkih rješenja pravilne sadnje kao i primjenjivanje tehnika i praksa koje su ukorak sa sve kompliciranijim uvjetima u kojima drveće raste u gradskim uvjetima.
- Površina na koju sadimo stablo nije opločena ili će imati lagano opločenje (npr. polimerna propusna opločenja, travne pvc, betonske ili inox rešetke) te na toj površini nije predviđeno opterećenje. To znači da nisu potrebna ojačanja ili temelji u zoni površine za sadnju te nije potrebno osigurati dodatne materijale kako bi se osigurao kvalitetan omjer vodozračnih odnosa.
- Površina na koju sadimo stablo se planira dijelom ili potpuno koristiti kao prometna površina. To znači da je potrebna izrada temelja ili ojačanja (npr. modularna pvc saća) koji će osigurati manje opterećenje na korijenov sistem te tako omogućiti bolje uvjete za rast i razvoj stabla. Također potrebno je prilikom sadnje ispuniti sadnu jamu kombinacijom materijala koji će popraviti strukturu tla odnosno vodozračne odnose.
Sadnice se iz rasadnika naručuju i dopremaju na mjesto sadnje kao balirana ili kontejnirana stabla (izuzete su sadnice golog korijena obzirom da se ne preporučaju za sadnju u urbanim uvjetima). Značajno je napomenuti da se kontejnirana stabla mogu saditi bilo kada tokom godine dok se balirana stabla sade u proljeće ili jesen odnosno u pogodnijim vremenskim periodima za ukorjenjivanje biljaka. Kod stabla koja su duži period provela kontejnirana često je jasno vidljiva deformacija korijena i/ili potpuna proraštenost korijenog sistema unutar kontejnera, što je vidljivo i na slabo razvijenom habitusu biljke. Prilikom sadnje baliranog stabla potrebno je ostaviti materijal kojim je omotana bala (juteno pletivo) iz razloga što ono „drži“ balu i stablo stabilnijim tijekom i nakon sadnje a istovremeno omogućava neometano formiranje novih korijenovih izbojka i vremenom se prirodnim putem razgradi.
Jame za sadnju stabla bi uvijek trebale biti dovoljno velikih dimenzija te ih treba adekvatno pripremiti za sadnju obzirom je to investicija za desetljeća rasta stabla. Također bi u gornjoj trećini trebalo osigurati rastresitost materijala obzirom da se u toj zoni očekuje najintenzivniji rast korijena. Ukoliko je moguće, te ukoliko je prisutan, prilikom iskopa jame potrebno je sačuvati gornji sloj bogat humusom (u pravilu 30-35 cm) koji se prilikom zatrpavanja odnosno sadnje u jame vraća suprotnim redoslijedom od onog kako je „vađen“ tijekom iskopavanja jame. U slučaju da se radi o površini koja ima lošu kvalitetu zemlje, potrebno je takvu zemlju ukloniti te osigurati novu, odgovarajuću plodnu zemlju odnosno supstrat. Za osnovnu ispunu jame najbolje bi bilo koristiti sterilne, propusne i hranjive supstrate (fotografija 1).
Aeracija jame je idealna u slučaju kada se sadne jame nalaze unutar pješačkih opločenja ili biciklističkih zatvorenih površina. Ispod zatvorenih struktura opločenja izvode se ‘zračni kanali’ koji su direktno povezani sa cijevima za aeriranje u samoj jami odnosno neposredno uz korijenovu balu (grafički prilog 2). Kanal za aeriranje treba biti barem 30 cm širine te minimalne dubine koliko iznosi i dubina jame za sadnju. Za ispunu se koristi granulacija 8/32. U rupe za aeraciju se postavljaju drenažne cijevi (npr. DN 100 / DN 110) koji se protežu do finalne kote terena te one ne bi smjele biti na razmacima većim od 5 metara. Bitno je postavu cijevi za aeraciju kvalitetno izvesti kako bi se osigurao zrak a spriječila stagnacija višaka vode koja bi eventualno mogla oštetiti korijenov sistem. Prvenstveno se ovakav oblik aeracije koristi kako bi se potaknuo postran razvoj korijenovog sistema.
Još neke od mjera koja su neophodne za kvalitetan razvoj korijenovog sistema, a time i stabla je prilikom sadnje odnosno zatrpavanja korijenove bale obilno zaliti slojeve u fazama kako bi se supstrat što bolje rasporedio uz balu, zatim po završetku sadnje izraditi zdjelicu koja omogućuje da se akumulirana voda rasporedi u zoni korijenove bale te finalno zaštita debla (jutena mreža ili bambusovo pletivo). Idealna dimenzija zdjelice bi bila kada bi njen promjer bio duplo veći od promjera korijenove bale. Ovisno o veličini stabla za koje se izrađuje zdjelica, njen bi rub trebao biti visine od 12 do 30 cm. U pravilu zdjelica se koristi barem u prve dvije vegetacijske sezone. Važnije od tipa i veličine zdjelice jest da ona bude redovito i pravilno korištena za navodnjavanje posađenog stabla.
Svakako je potrebno kvalitetno voditi održavanje kako bi se na vrijeme reagiralo već na prve znakove suše (kovrčanje listova, okretanje naličja prema suncu, preuranjen gubitak lista ili odbacivanje lisne mase) kojoj je stablo izloženo. Također je potrebno uzeti u obzir da se glavnina korijenovog sistema nalazi u gornjoj zoni (cca nekih 50 cm) od završne kote terena.
Slika 1 – iskop za sadnju stabla unutar postojećeg drvoreda breze – iznimno male, plitke i prije svega ne adekvatno pripremljene sadne jame (Zagreb, Hrvatska)
Slika 2 – Unutar postojeće šetnice i čvrstog opločenja osigurano je lagano opločenje iznad korijenove bale u vidu inox rešetke te postava dubinske aeracije korijenovog sistema sa završnim poklopcem. Također je postavljena zaštita debla trstikom. (Freising, Njemačka)
Slika 3 – Učvršćivanje stabla tokarenim kolcima, povezivanje adekvatnom veličinom konopa, dodatno zaštita debla od mehaničkog oštećenja jutenom mrežom te finalno izrada zdjelice prekrivene mulch-om (Munich, Njemačka)
Slika 4 – sistem podzemnog sidrenja ‘Platipus’- detalj sidra, zatezača i zaštitne mreže proizvođača
Slika 5 – ‘Treegator’ – brand patentiran u Americi još 1989 godine. Sporo otpuštajuće vreće za navodnjavanje stabla ‘Treegator’ postoje u nekoliko dimenzija te s mogućnosti povezivanja. Ovim sistemom omogućena je prihrana i/ili aplikacija zaštitnih sredstava za stabala. (Izvor: Spectrum Products Inc., USA)
Grafički prilog 1 – Površinska (1) i dubinska (2) aeracija te učvršćivanje stabla podzemnim sidrenjem korjenove bale (3).
Grafički prilog 2 – Površinska (1) i dubinska (2) aeracija, aeracija kanala odnosno jame ispod opločene površine te učvršćivanje stabla podzemnim sidrenjem korjenove bale (4).
Autori:
doc.dr.sc. Petra Pereković, dip.ing.kraj.arh.
doc.art. Monika Kamenečki, dip.ing.kraj.arh.
Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu i vrtnu umjetnost
Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu