Sl. 1. i 2. Tlocrt prizemlja i presjek Providurove palače
Kulturni identitet svake zemlje prepoznaje se i vrednuje po kulturnoj baštini, stoga je prepoznavanje, čuvanje, obnavljanje i dopunjavanje prvorazrednih baštinjenih urbanih arhitektonskih ansambala, u stvari, pokazatelj kulture naroda. Sačuvati mjesta nacionalnog identiteta, i stvoriti izgrađena mjesta uspješne suradnje svih struka, od arheologa, povjesničara, konzervatora, do arhitekata i graditelja prethodno zahtjeva osmišljene projekte istraživanja i sistematiziranja znanja, za rekonstrukcije, adaptacije i dogradnje. Opsežna rekonstrukcija i adaptacija Providurove palače [1] u Zadru govori o iznimnoj kvaliteti djelovanja na sanaciji, rekonstrukciji i stavljanju u održivu funkciju kulturne baštine. Kako je arhitektura jedan od važnih pokazatelja kulture grada, projekt rekonstrukcije i prenamjene sklopa Providurove palače, omogućio je stavljanje baštinjenog prostora u fokus, kako građana, tako i turista te svih putnika namjernika, čime je povećana vidljivost i prezentnost nepokretnog kulturnog dobra. Dobitak za grad Zadar, dobitak za kulturnu scenu, dobitak za arhitekturu. Da su projektanti Iva Letilović i Igor Pedišić odlično pogodili koncept i način rješavanja postavljenog zadatka, govore dvije najviše nagrade za 2021. godinu koje su za rad dobili – Godišnja nagrada za arhitekturu “Vladimir Nazor” koju dodjeljuje Ministarstvo kulture i medija [2] i Godišnja nagrada “Viktor Kovačić” koju dodjeljuje Udruženje arhitekata Hrvatske, [3] – trenutak koji slavi sjajnu arhitekturu.
Sl. 3. Peta fasada, krov Providurove palače (fotografija Filip Brala)
Zaista opsežan program, a samim time i zahtjevan projekt uključivao je u prizemlju Palače rekonstrukciju, sanaciju i uređenje dvorana za prateće muzejske sadržaje (ulazni pretprostor, glavni hal, muzejska kafeterija, atrij, knjižnica, garderoba, slastičarnica, knjižara, bunkeri) a na prvom katu dvorane za stalni izložbeni postav (polivalentna dvorana, izložbene dvorane, tonski studio, režija, zračni prostor hala, zračni prostor atrija). Drugi kat je prostor informativnog tipa (režija dvorane, zračni prostor dvorane, koncertna direkcija, izložbene dvorane, zračni prostor hala, komunikacija), dok su na trećem katu dvorane zatvorenog pristupa koje su potrebne za svakodnevni rad muzejskog osoblja (uredske prostorije, klima komore, tehnička prostorija, nosiva rešetka, instalacijska etaža. Sve u svemu, skoro 3.000 m² prostora. [4] Radeći na projektu “Muzej dvije palace” Letilović i Pedišić susreli su se s nizom problema koji su povezani sa suprotstavljanjem ideji koja se oslanja ma motto – sačuvati baštinu u cijelosti, ništa ne dirati, a ujedno u postojeći ansambl unijeti sve tehnološke zahtjeve koje suvremena zgrada i suvremeni muzej mora imati. [5] Stotine metara cijevi, kablova, žica, odvoda, dovoda, izolacija, razupora, podupora…. Nemoguće za pobrojati što je sve potrebno da bi zgrada funkcionirala u tehnološkom smislu, zadovoljavajući sve programske i zakonom propisane uvjete! Gotovo nemogući zadatak, a koji su uspješno riješili uz podršku konzervatora koji su razumjeli što život baštine znači i kako je očuvati i postaviti na održive temelje, omogućiti joj da traje u vremenu i prostoru, zaštićena, obnovljena, propulzivna i održiva. Konzervatori su u trenutku nastajanja programa i projekta svoje znanje upotrijebili da projekt opstane i da u tkivo palače utisnuta čelična konstrukcija s mrežom stubišta, dizala i mostova poput paukove mreže poveže sve etaže i sve sadržaje. Nije sigurno da bi i u ovom trenutku isto prošlo, obzirom na sveprisutnu krutost u čitanju povijesnosti, a što u konačnici donosi problem, kako kući koja je pod zaštitom, tako i vlasniku.
Sl. 4. Providurova palača i krovovi Zadra (fotografija Filip Brala)
Unutrašnja dvorišta postala su mali trgovi koji komuniciraju s vanjskim prostorom grada, a nekadašnje vanjsko dvorište postalo je natkriveni prostor – srce zgrade iz kojeg sve izlazi i u koje se sve ulijeva. Nova izgradnja i nova arhitektura toliko je dobra koliko je gradotvorna, ako gradi grad afirmirajući prostorne, kulturne i ambijentalne vrijednosti, izbjegavajući samo zapunjavanje neizgrađenih prostora, bili oni potpuno prazni na početku, ili zgrada koja treba nastaviti živjeti u suvremenim uvjetima. Arhitekti su pokazali da je zgrada i njen pripadajući vanjski prostor nedjeljiva cjelina koju su promišljali i projektirali istovremeno. U svakoj palači pa tako i u ovoj, prepliće se urbanistička i arhitektonska vrsnoća koja mora sačuvati svoju univerzalnost i mogućnost da traje neovisno o dobu nastanka.
A palača generalnog mletačkog providura, jezgra Providurove palače nastaje početkom 17.-og stoljeća da bi tijekom vremena bila dograđivana. Palača je po svojem složenom prostornom rasporedu, oblikovanju vanjštine i opremljenosti prostorija bila „reprezentativni primjer zadarskog profanog graditeljstva 17. i 18. stoljeća. Nažalost, u naknadnim preinakama i pregradnjama, izvedenim poglavito tijekom 19. stoljeća, cjelokupni je kompleks velikim projektom zajedno s prostorijama kneževe palače preuređen u jedinstvenu cjelinu austrougarskog Namjesništva u Dalmaciji, i time je zauvijek izgubio svoj izvorni izgled.“ [6] Dalje se može naći i sljedeći opis: „Tako je u prošlosti nastajao i održavan upravo najveći blok javnih građevina u namjeni jednoga sadržaja, gotovo cijeli jedan kvart namijenjen gradskim i državnim vlastima u Zadru i podizan u dugome razdoblju od srednjega vijeka do kraja austrijske uprave.“ [7] Postepeno je dobivao prostornu zapreminu i značaj u Gradu i šire, i tek u 20.-om stoljeću postaje zaokružena cjelina.
Sl. 5. , 6., 7. i 8. Unutrašnjost Providurove palače (fotografija Bosnić+Dorotić)
Sami projektanti projekt – intervenciju u prostoru nazivaju “Parazit”, kako je na predavanju održanom na kongresu arhitekata u Dubrovniku u proljeće 2022. godine, [8] govorila projektantica Iva Letilović, što se ponavlja i u obrazloženju nominacije za nagradu “Viktor Kovačić” čime slikovito opisuje ugrađenu strukturu. “Parazitska struktura implementirana je u unutrašnjost Providurove palače, prethodno ogoljene do svoje konstruktivne osnove. Nova struktura – razgranate forme, očišćena od suvišnih detalja – uvlači javni prostor u svoje prizemlje, gdje nailazimo na sudar slojeva i spoj svjetova: novoga i povijesnoga. U kontinuitetu s prethodno izvedenom Kneževom palačom, Providurova palača postaje novo mjesto susreta i kulturnih zbivanja. Suptilnost implementacije parazitske strukture u tkivo sklopa palače očituje se umnogostručenim fenomenološkim aspektima. Ono što je gradbeno, ujedno je i arhitektonsko, a izraženo je u trijadi: konstrukcije, materijalizacije i prostornosti. Kretanje nikad nije pravocrtno, nego asocijativno, navodeći korisnika na kontinuirano istraživanje prostornih fenomena, ritmičnosti ambijentalnih vrijednosti i mogućih sadržaja. Asketski materijalizirana parazitska struktura postaje medijator nove namjene – izložbenih postava i različitih događaja – novog sagledavanja grada te, konzolnim istakom kao prostornim klimaksom, iščitavanja crvenila ‘petih’ fasada povijesne jezgre Zadra. Taj istak, u svojoj nenametljivoj apstrakciji, lucidno ‘skriva’ svu prateću i neophodnu infrastrukturu; onu koja postaje motor projekta i njegovih budućih namjena, pa tako ‘paradigmatski’ otvara put budućim sličnim projektima. „Paradigma“ nije vidljiva samo u svojoj arhitektonskoj prirodi, nego i u uspješnoj komunikaciji svih aktera projekta: arhitekata, konzervatora, predstavnika gradskih institucija, izvođača radova i ostalih sudionika, te čini tipološki iskorak u kojem se isprepleću kultura i svakodnevica javnog života.” [9] Baš ta peta fasada bila je prijepor u razmišljanjima stručnjaka i onih drugih koji misle da su stručnjaci. Izgovarane su rečenice da je Grad poružnio takvom interpretacijom krovova, dok, projektanti kažu da su na ovaj način Grad poljepšali. Što je jedina istina, a nagrade koje su dobili to samo potvrđuju – njihovo razmišljanje, ustrajnost i vitalitet kreacije.
Stvaranje novih urbanih vrijednosti i modeliranje grada u pravilu kreće od prepoznavanja trenutka i vizije budućnosti. Imajući u vidu revitalizaciju Grada i stvaranje poveznice s gradom koji se razvija izvan povijesne jezgre, nužno je bilo primijeniti arhitektonsko–urbanističke principe čije je ishodište u suvremenoj arhitekturi. Zadatak je dobio odgovor, a sve rasprave i polemike izvukle su ovaj projekt i njegovo nastajanje na jedan drukčiji nivo od uobičajene ravnodušnosti pri nastajanju suvremene arhitekture. Kultura građenja, stvarana stoljećima, ispisana je na ulicama i trgovima Zadra. Važna je svaka kuća i svaki trg, ljudi i mjesta, to je ono što grad čini gradom, a shvaćanje dubine problema dovelo je do pokretanja novog načina razmišljanja o mogućnostima koje nam stoje na raspolaganju, kako bismo neko mjesto učinili boljim i bogatijim. Uvijek se rušilo se i dograđivalo, popunjavalo i prepunjavalo. Rješavanje problema vezanih uz povijesne cjeline prisutno je u izradi projekata adaptacije postojećih zgrada, kao i projekata novih zgrada uz postojeće u povijesnim sklopovima. Urbani prostori koji su u nekom drugom vremenu bili pokazatelj snage i moći uvijek su zanimljivi, od pitanja kako su nastajali, kako su se mijenjali, i kakvi su danas. Potrebno je potaknuti ljubav prema onome što imamo kroz priče o skrivenoj ljepoti baštine koju posjedujemo. I oplemenjivati je suvremenim pristupom jer sada je ona dio suvremenog grada i suvremenih tehnologija. Providurova palača danas, odgovor je na stalno prisutno pitanje što znače urbanizam i arhitektura u društvenom i socijalnom kontekstu razvoja grada. Arhitekti su kroz projekt problematizirali i vrhunski obradili značajnu povijesnu zgradu, važnu za funkcioniranje suvremenoga grada koji se razvija u snažno sveučilišno i turističko središte sa svim dobrim sadržajima, kao i onima koji na različite načine sputavaju, ali i otvaraju nove mogućnosti za kreativni razvoj i djelovanje.
izv. prof. dr. sc. Borka Bobovec
Nacrte i fotografije ustupili projektanti Iva Letilović i Igor Pedišić
te autori fotografija (Sl. 1 – 8)
Literatura, internetski izvori (pristupano lipanj 2022.) i bilješke:
[1] Naziv: Providurova i Kneževa palača, Vrsta kulturnog dobra: Nepokretno kulturno dobro – pojedinačno, Oznaka dobra (redni broj upisa u Registar): P-5029
[4] https://www.zadarbastini.hr/providurova-palaca
[6] https://www.bib.irb.hr/627608
[7] Vežić, Pavuša, „Uz obnovu Providurove palače u Zadru“, Ars Adriatica 11/2021., Zadar, str. 452 (451-458)
[8] „Dani arhitekata 6.0“, 7. – 9. travnja 2022., Hrvatska komora arhitekata, Dubrovnik
[9] https://uha.hr/nominacija-viktor-kovacic-providurova-palaca/
Projekt: Providurova palača
Autori: Iva Letilović, Igor Pedišić
Ured: AB forum
Projektni tim: Iva Letilović (arhitektura), Igor Pedišić (arhitektura), Berislav Medić (konstrukcija), Marinko Zečević (strojarstvo), Srećko Stavnicki (elektroinstalacije), Sanjin Stošić (voda i kanalizacija), Josip Radeljić (požar)
Suradnici: Ante Grbić, Luka Fatović
Fotografije: Bosnić+Dorotić, Filip Brala
Investitor: Grad Zadar
Izvođač: Krekić Avangard
Lokacija: Zadar, Trg Petra Zoranića