O poeziji arhitekture i budućnosti Zagreba

Sl. 1 Zakmardijeve stube, Zagreb

Zagreb, glavni grad, grad u kome živi četvrtina stanovnika države, okruženje je koje određuje pojedince, ali postoji i mogućnost određivanja sebe i svog rada na način koji znači određeni iskorak, iskorak od uvriježenog i sveprisutnog. Iskorak koji može načiniti bolje sutra – život u boljem i suvremenijem gradu. Arhitekti, kao i svi, vole šetati gradom i promatrati, shvaćajući to kao istraživanje, dodatno učenje, analizu rada kolega i u konačnici, način relaksacije. Grad možemo stalno iznova upoznavati premda mislimo da znamo sve njegove karakteristične, zanimljive i po nečemu važne prostore. A, ako se koncentriramo na Zagreb iz perspektive običnog građana, ne arhitekta, tijekom obrazovnog procesa koji kulturu i povezane umjetnosti nekad atribuira više, a sada sve manje, dolazimo do činjenice da malo tko u stvari zna gdje živi. Turisti, koji obiđu grad u 24 sata s turističkim vodičem, imaju bolju spoznaju o gradu od mnogih stanovnika, i mogu jednostavno pobrojati ključne točke grada.

Arhitekti su o nekima učili, neke su proučavali sami, neke slijedom stručnog i znanstvenog djelovanja planirali i projektirali. Na neke nove prostore, nove zgrade, na nepoznate trgove su naišli tragom profesionalne znatiželje ili slučajno, i valorizirali ih temeljem znanja i iskustva. No, poznajemo li doista glavni grad? Naročito danas, u vremenu kad se donose odluke u kom smjeru treba trasirati razvoj nakon štete koju je pretrpio u proljeće 2020. godine. Grad pun života, i slika slojevite prošlosti koju su stvarali Zagrepčani planirajući, gradeći i ugrađujući djeliće svojih života nalazi se na mogućoj prekretnici. Da li će ostati pokrpan, i tužan, ili će trenutna nevolja biti poticaj novoj viziji i razvojnim planovima temeljenim na znanju i uvažavanju mišljenja arhitekata, hoće li postati značajna metropola i grad koji grli i uvažava potrebe svojih stanovnika?

Sl. 2 Gornji grad, Zagreb

U Zagrebu je prisutna vrsna arhitektura, čiji su pojedini primjeri prepoznati simboli, koji su u sustavno planiranom i kvalitetnom okruženju. Ponekad su smješteni i na nekom anonimnom lokalitetu kojem daju dodanu vrijednost, pretvarajući je u prepoznatljivu točku kroz novu dimenziju. Arhitektonska, ili umjetnička atrakciju stvara spoj arhitekture i dizajna, koji priča priču o gradu i mjestu, na nov i svjež način, potičući stanovnika grada, ili samo prolaznika, da prepozna ljepotu, zapamti povijest mjesta i vrati mu se, što i jest smisao. Odnosi unutar postojećih, zatečenih struktura, određeni su nizom preduvjeta, a sklop tih odnosa daje ono što nazivamo identitetom grada, gdje je svaka, pa i najbeznačajnija kuća živi organizam koji ima svoj individualni izraz kojim nam je planer, urbanist, arhitekt ili neki davni graditelj razumljivim jezikom ispričao priču o kući, ulici, gradu.

Sl. 3 Ulica Medveščak, Zagreb

Trenutna situacija nameće pitanje o tome kakav urbanizam i kakva arhitektura mogu riješiti probleme, prisutne na ključnim, neuralgičnim točkama grada. Djelomičan odgovor nalazi se u interpolaciji novih elemenata koji bi trebali ujednačiti odnose unutar postojećih gradskih cjelina i povezati grad u kompaktnu, dobro infrastrukturno povezanu cjelinu koristeći sva dostupna inženjerska znanja. Arhitektura kao djelo obvezana je trajnošću i materijalnošću, što je čini teškom za ocjenu u trenutku donošenja odluka o nestajanju i novom nastajanju, a što se trenutno mora dogoditi. Nije ovo prvi put, a ne događa se samo Zagrebu. Kao i drugdje, tako i u Zagrebu postoji znatan broj neizvedenih projekata, koji su zastali negdje na pola puta između projekta i realizacije. Uvijek ostaje pitanje, kakav bi grad bio da je izvedeno nešto drugo, a ne baš ono pored čega i kroz što svakodnevno prolazimo. Ovdje se uvijek dobro vratiti na rečenicu Borisa Magaša koji kaže: Niz visoko kvalitetnih projekata neće doživjeti realizaciju. Vodeća imena hrvatske arhitekture ostaju u granicama papirnatih formata.1 Misao, tekst, skica i projekt nužan su preduvjet za nastajanje arhitekture, iako oni sami to nisu. Varijante i mnogobrojna rješenja daju sliku neostvarenih htijenja, sliku arhitekture kakva je mogla biti. Projekt je ostao onakav kakvim ga je arhitekt zamislio, jer crtež na papiru nije oštećen vremenom, vjetrom ili potresom. Stoga, potrebno se vraćati, promatrati, prilagođavati. Svaka skica, svaki tekst i svaki projekt karika je u lancu, koja prethodi nekom drugom djelu koje je imalo snagu, ili možda samo sreću da bude izvedeno i da čini dio grada.2

Sl. 4 Tkalčićeva ulica, Zagreb

O Zagrebu kakav želimo, kao i o suvremenoj arhitekturi, treba se razgovarati smireno, bez utjecaja dnevno političkih tema na odluke, plan, projekt i realizaciju, u kontekstu svega što se trenutno radi i treba napraviti u Zagrebu i okolici. U ovom trenutku još uvijek ne znamo odgovore, i potrebno je stvarati jasne i čvrste principe po kojima ćemo valorizirati prije vs. jučer planirano i izgrađeno, a trenutno urušeno, popucalo, oštećeno, nefunkcionalno. Morati ćemo međusobno suprotstavljati mišljenja i razgovarati, ne mi arhitekti međusobno, već struka s javnošću i uvjeriti one koji odlučuju. Kroz arhitekturu možemo čitati trenutak stvaranja jer arhitektura ima alate i moć da postane pokretač promjena koje su uvijek rezultat slijeda kompleksnih povijesno kulturnih procesa. Cilj je da sanirani, rekonstruirani i novo projektirani prostor bude vrstan i drag onima koji u njemu žive, prolaze ulicama i trgovima, ili ga samo promatraju kroz virtualnu šetnju Google-om – danas, sutra, ali i za 50 ili 100 godina. Prostor i grad koji smo baštinili, obvezuje da se uloži dodatni napor. Različiti karakteri i osebujnosti stvarali su Zagreb, a kroz analizu arhitektonskih i urbanističkih projekata, izvedenih zgrada, naselja i čitavog grada, prolazeći kroz teoretske rasprave, kroz popularne tekstove, promatrajući fotografije ili neke druge oblike prezentacije stvarnosti koju vidi oko umjetnika – stvaranje grada ugodnog za život postaje jasnije.

Sl. 5 Vlaška ulica, Zagreb

Davne 1955. godine objavljena je monografija Svjetla i sjene Zdenka Strižića, arhitekta koji je profesionalno djelovao ne samo u vlastitoj zemlji, već od Austrije, preko Njemačke, Češke i Švedske, bavio se urbanizmom, regulacijom gradova, gradskih četvrti i povijesnih gradskih cjelina. Ali, bio je i umjetnik koji je fotografijama arhitektonskih motiva staroga Zagreba popraćenih kratkom estetskom analizom,3 ostavio zabilježen trenutak sjete, sreće i mira koji pruža grad.4 Ljepotu koja je izvirala iz svakog kadra prepoznao je i tada mladi Andrija Mutnjaković koji se u časopisu Čovjek i prostor, te iste 1955. godine pita da li će za 50 godina netko moći napisati Svjetla i sjene o gradu koji je tada nastajao? Sada je pitanje hoćemo li uspjeti ljepotu kao osnovni arhitektonski fenomen,5  primijeniti u razvojnim konceptima koji su pred nama? Po Mutnjakoviću ona (ljepota) pomaže naša nastojanja za pravilno shvaćanje i ocjenjivanje smisla i svrhe postojanja arhitekture kao takve. A danas, dok se arhitektura razapinje između pojmova formalizma i ekonomije, dok se u novinama čitaju napisi o suvišnosti i štetnosti arhitekta, upravo to je trebalo ovako nametnuti, i uvjerljivo snažno reći.6  Pa dalje kaže: Ako će se naći novi pisci „Gnijezda bez sokola” i „Svjetla i sjene”, možemo biti neobično zadovoljni gradom kojega kreiramo. A ako postoji i najmanja indikacija u protivnom smislu, trebalo bi sada i na vrijeme temeljito ispitati pravilnost postavka, iz kojih raste novi Zagreb. Strižić pred više od šezdeset godina fotografira, a Mutnjaković piše o poeziji širokih prostora oivičenih gradskim krovovima i tornjevima, ili malih trgova punih sjena, tišine i razgranatog drveća; poeziji skromno reprezentativnih fasada ili intimnih domaćih dvorišta, poeziji arabeski oronulog zida ili odraza u vodi žbunja i drveća, poeziji atmosfere sa svojim stalnim dnevnim i godišnjim mijenama, poeziji svjetla i sjene, oblika i predodžbi, ugođaja i asocijacija.7 O poeziji arhitekture.

Tekst kao da je napisan jučer, sa svim aktualnim problemima s kojima se arhitekti i arhitektura i danas bore s više ili manje uspjeha. Ususret online konferenciji koju upravo organizira Društvo arhitekata Zagreba s glavnom temom Budućnost Zagreba nakon potresa – arhitektonski pogled, koja bi trebala usmjeriti promišljanja o budućnosti Zagreba utemeljena na 350 godina iskustva Sveučilišta, pokretanje nužnog procesa urbane obnove, budućnost graditeljskog naslijeđa Zagreba te doprinos turizma obnovi Zagreba – aktualizirati i razmatrati neophodne korake za kvalitetnu, sistematičnu i dugoročno održivu obnovu Grada Zagreba i okolice,8  moramo se vratiti na kulturu i baštinjene urbane vrijednosti, prodirući duboko u srž stvaralaštva i primjene stečenih znanja. Razvojna vizija nužna je da bi grad bio bolji, bogatiji i održiviji, a za sve mora postojati, ne samo dobra ideja, već i netko tko je razumije na razini donošenja odluka da bi Zagreb mogli načiniti mjestom boljeg sutra. Zagreb ima priliku obnoviti i osnažiti zapušteno povijesno tkivo grada, afirmirati njegova identitetska obilježja te ga učiniti sigurnijim i otpornijim nego što je bio do sada. Prilika je pokazati da je moguć takav model urbane obnove koji uvažava graditeljsko i kulturno-povijesno naslijeđe koje su naraštaji Zagrepčana gradili i stvarali te istodobno model koji osuvremenjuje grad u skladu s tehnološkim dostignućima i suvremenim potrebama njegovih stanovnika. Velik je to izazov. Moguće ga je uspješno riješiti razboritim, stručno relevantnim, znanstveno utemeljenim, umjetničko kreativnim, tehnološki suvremenim, multidisciplinarnim, politički odgovornim i dugoročno održivim pristupom.9

doc.dr.sc. Borka Bobovec, dipl.ing.arh.

Literatura:

  1. Magaš, B. (1986.), Saznanje i mogućnosti teorijske misli, „Arhitektura“, Zagreb, 39 (196-199): 27-30
  2. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alternativa 1945.-85., „Arhitektura“, Zagreb, 39 (196-199): 31-101
  3. Mutnjaković, A., (1955.), Svjetla i sjene, „Čovjek i prostor“, Zagreb, br. 40, str. 3, od 1.X.1955.

Internetski izvori:

  1. http://www.mgz.hr/hr/izlozbe/zdenko-strizi%C4%87-svjetla-i-sjene,98.html pristupljeno 23.10.2020.
  2. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=58415 pristupljeno 23.10.2020.
  3. http://www.d-a-z.hr/hr/aktualna-tema/buducnost-zagreba-nakon-potresa—arhitektonski-pogled,5109.html
  4. http://info.hazu.hr/upload/File/2020/IZJAVA-HAZU-O-OBNOVI-ZAGREBA-NAKON-POTRESA-22.-O%C5%BDUJKA-2020..pdf pristupljeno 23.10.2020.

Fotografije 1 i 2 su preuzete iz monografije: „Svjetla i sjene“, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1955. – korišteni natisci „Gornji grad“ i „Otkrivanje skrovitog Zagreba“ pohranjeni su u stručnoj biblioteci Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU.

Fotografije 3, 4 i 5 su preuzete iz Fototeke Ministarstva kulture i medija