OPIS PROBLEMA
Ovaj nedostatak predstavljen je manjim visinskim razlikama između svih pločica (»stubasto« položene). Površina nije jednaka i pravilno izravnana, ne odgovara kakvoći polaganja i očekivanjima stranke i često predstavlja veliku smetnju izgledu i udobnosti prostora, njegovoj uporabi i estetskom izgledu.
Obično se nedostaci opažaju odmah nakon polaganja, a naročito ako je obložena površina veća i kad je pogledamo nasuprot svjetlosti. Vremenom postaje sve izrazitija, jer se zbog frekventnosti prostora između svih pločica skuplja prljavština koju je teže ukloniti. Podignute pločice također se brže oštećuju i habaju, što još više naglašava razlike.
UZROCI
Prvi mogući uzrok je netočnost i nepažljivost prilikom polaganja: polagač nije dovoljno ravnomjerno zakucao i izravnao pločice pri polaganju u cementnu žbuku ili podloga nije bila izravnana kako treba, jer je polagač neravnomjerno nanio vezni sloj prilikom polaganja u ljepilo. Odgovornost za nastalu pogrešku u takvom slučaju leži na strani polagača, koji posao nije obavio dovoljno stručno.
Drugi mogući uzrok su neodgovarajuće mjere i kakvoća pločica: dimenzijske nepravilnosti i neravnomjerna debljina po čitavoj pločici, koje nisu u skladu sa standardom EN ISO 10545-2:1997, Mjere i kakvoća površine. Pogrešku možemo dokazati na podlozi pločica koje nisu bile položene, odnosno na podlozi uzoraka koje stranka treba sačuvati. Odgovornost za nastalu pogrešku leži u takvom slučaju na strani proizvođača, premda bi i polagač trebao prestati s polaganjem čim opazi ovaj nedostatak i o njemu odmah obavijestiti dobavljača i stranku, odnosno ne bi ni smio započeti s polaganjem. Proizvođač će obično priznati reklamaciju i na položene pločice u slučaju da nedostatak ranije nije bio vidljiv i da se pojavio odmah po ili tijekom polaganja.
PREVENTIVA
Što se tiče točnog i brižljivog polaganja, potrebno je da polagač bude vrlo oprezan u svim fazama polaganja, od izravnavanja podloge odnosno odabira odgovarajuće debljine veznog sloja, pa do pozicijskog izravnavanja svake pojedine pločice.
Ako se radi o dimenzijskim pogreškama na pločicama, potrebno je da polagač prekine s polaganjem ukoliko misli da pločice nisu u skladu sa standardom te da izvrši odgovarajuću kontrolu. O nedostacima treba obavijestiti dobavljača i stranku. Kao i kod nedostatka koji smo opisivali u ranijem broju – razlike između dogovorene i izvedene površine – i ovdje je mudro da stranka sačuva nekoliko uzoraka pločica.
Na ovom mjestu treba spomenuti da je pogreška zbog neravno položenih pločica učestalija kod pločica s niskom sposobnošću upijanja vode i da više dolazi do izražaja kod pločica većih po formatu. Poznato je da su kod pločica s niskom sposobnošću upijanja vode (pločice koje po standardu ISO 13006:1998 pripadaju skupini BI, a još posebno i porculanski gris) tijekom proizvodne faze pečenja veća stezanja i zato lakše dolazi do pogrešaka na njima. Što se tiče formata, treba znati da su tolerancije debljine, koje propisuje standard EN ISO 10545-2:1997, izražene u postocima za odstupanje poprečne debljine za svaku pojedinu pločicu u odnosu na proizvodnu debljinu koju propisuje proizvođač. Zato su odstupanja koja standard dopušta u apsolutnoj vrijednosti za onoliko veća, za koliko je veći format pločice. Da bi izbjegli taj problem, proizvođači u fazi izbora određuju toleranciju s obzirom na format proizvoda, koja je mnogo niža od tolerancije što je dopušta standard.
Nedostaci radi neravno položenih pločica mogu se više puta izbjeći ili se loš estetski izgled može popraviti i tako, da se pločice polažu sa širokim razmacima.
IZVOR
C. Palmonari, M. Borghi, G. Timellini, F. Lancellotti: Le contestazioni nella posa delle piastrelle ceramiche, Centro Ceramico Bologna
