Kao što smo već imali priliku spomenuti u prethodnom broju časopisa, temeljna ideja pasivne kuće je uravnotežiti vrijednost ulaganja u uštedu energije i količinu ušteđene energije (najjednostavnije govoreći, najjeftinija energija je ona koju se uopće ne potroši). Sljedeći primjeri pokazuje kako je odgovarajuće planiranje u ranim fazama presudno za osiguravanje optimalnog vremena, troškova i kvalitete izgradnje.
Ilustracija: Dječji vrtić u Badenu, arhitekt Ernst Michael Jordan (izvor: Lothar Hasenleithner)
Koraci energetske učinkovitosti u primjeru vrtića Biondekgasse – Baden (Austrija)
Obavezna, no besplatna godina u vrtiću za svako dijete u Austriji dovela je do naglog porasta izgradnje vrtića diljem zemlje. Obično su za takve javne sadržaje odgovorne gradske uprave, pa se na taj način može osigurati da građevine ovog tipa – povrh strogih higijenskih normi – ispunjavaju i standarde pasivnih kuća.
U slučaju ove građevine, pojedinačna funkcionalna područja organizirana su na način u obliku kućica, kako bi se stvorila zaštita protiv vjetra i lošeg vremena. Oblikovanje interijera zasnovano je na načelu „trg – ulica – kuća“: glavni ulaz otvara se prema prvom manjem „trgu“ i „ulici“ koja vodi do kuća. Između restorana i dvorane za vježbanje postoji javni prostor koji se može povezati otvaranjem velikih kliznih vrata i tako postati jedna funkcionalna jedinica. Prostori za vrtićke skupine razvijaju se prema van u obliku pojedinačnih kuća, a dvije skupine povezane su galerijama koje ujedno pružaju mnogo svjetla. Vrtić je sagrađen na ploči od armiranog betona koja leži na sloju balasta od pjenastog stakla. Zidovi su većinom sagrađeni u konstrukciji od drvenih okvira. Krovna konstrukcija leži na nizu stupova i također je napravljena od laganog građevnog drva.
Izvor: www.eco-guide.net/skane/
Rezidencijalne kuće u nizu BEZ sustava grijanja – Glumslov (Švedska)
Ovo rezidencijalno područje sastoji se od 35 terasastih kuća, oblikovanih na način da pružaju ugodnu unutarnju klimu uz minimalnu potrošnju energije (sukladno standardu pasivne kuće). Sagrađene su na način da zahvaljujući izvanrednoj izolaciji, vrlo niskoj zrakopropusnosti i sposobnosti iskorištavanja topline izlaznog zraka ne zahtijevaju sustav grijanja! Kuće su opremljenje sustavima ventilacije za dovod i odvod zraka te izmjenjivačem topline strujnog toka koji omogućuje učinkovitost od približno 85 posto. Postignuta je sjajna zračna nepropusnost, a povrh toga iznimna pozornost posvećena je odgovarajućem planiranju u cjelini, pa su tako građevinski radnici imali na raspolaganju detaljne nacrte i upute. Mjerenja su pokazala kako su ove kuće među stambenim objektima s najnižom razinom zrakopropusnosti u Švedskoj – 0,1 l/s pri razlici tlaka od +50 Ps, dok građevinski troškovi nisu bili viši u usporedbi s konvencionalnim građevinama. Moglo bi se pomisliti kako je dodatna izolacija (temeljna ploča, vanjski zidovi, prozori s trostrukim ostakljenjem) morala dovesti do značajnog povećanja troškova, no valja imati na umu da stoga uopće nije bilo troškova povezanih sa sustavima grijanja.
No, odgovarajuće planiranje također podrazumijeva da sve važne dionike valja uključiti već u ranim fazama projekta. Načelno govoreći, mogli bismo reći kako svaka profesija ima vlastite smjernice koje je dužna slijediti u razvoju i provedbi projekata usmjerenih na uštedu energije. Tijekom planiranja i realizacije većih građevinskih projekata nužno je imati na umu suradnju između raznih profesija i uključenih dionika:
Klijent – neovisno radi li se o pojedinačnom korisniku ili velikoj kompaniji, klijent je ključni dionik, koji financira projekt, odlučuje o njegovom usmjeravanju i postavlja određene zahtjeve. Ukoliko se nađete u ulozi klijenta, nemojte zaboraviti uključiti energetsku učinkovitost kao prioritetni zahtjev.
Projektant – osoba koja mora uzeti o obzir osobne želje klijenta o tome kako će zgrada funkcionirati, razmatrajući pritom sve aspekte i pronalazeći tehnička rješenja za energetska pitanja. Ovaj posao obično obavlja arhitekt, no važno je reći kako proces projektiranja završava s ishođenjem građevinske dozvole.
Arhitekt – osoba koja vodi skupinu uključenih inženjera s posebnim profesionalnim iskustvima u svakom pojedinačnom aspektu izgradnje (strukturnom, mehaničkom, električnom), i koja osigurava tehničku izvedivost čitavog projekta.
Inženjer – osoba specijalizirana za područja grijanja/hlađenja, ventilacije, toplinskih mostova, energetskih certifikata, itd. Inženjer nadležan za energetska pitanja mora imati sposobnost pružanja stručnih savjeta u području energetski učinkovite izgradnje.
Građevinske tvrtke – provode u stvarnost ono što je u obliku nacrta. Iskustvo govori da one predstavljaju ključni element kako bi se ostvarili dobri rezultati u vezi s energetskom učinkovitošću.
Nadležna tijela – u postupku izdavanja dozvola osiguravaju sukladnost propisa s nacionalnim ili regionalnim propisima u vezi s postupkom građenja. To se mora reflektirati u njihovom konačnom odobrenju projekta, no nadležna tijela ujedno moraju provjeriti i deklarirane tehničke karakteristike građevina. Povrh toga, lokalna uprava može stvoriti okvir i osmisliti gospodarske poticaje za energetski učinkovite zgrade (putem poreznih olakšica, manjih subvencija i sl.), kao i motivirati građane u svom području da štede energiju.
Korisnik – na samom kraju lanca nalazi se korisnik pasivne kuće, koji bi trebao biti svjestan osnovnih načela koja vrijede za tu vrstu gradnje, premda iskusni korisnici tvrde kako pasivne zgrade ne zahtijevaju ikakve posebne vještine za njihovo korištenje.
Ipak, kada govorimo o kretanju u „pasivnom“ smjeru, nemoguće je govoriti samo o tehnički aspektima, a pritom zanemariti aspekte kao što su financijska održivost projekta, načela projektiranja ili korištenje ekoloških materijala. Socio-ekonomski kriteriji održavaju tako činjeničnu procjenu, poput troškova, troškovne učinkovitosti, aspekata građevine u kontekstu naselja, izbora materijala i unutrašnje klime, pri čemu se primjenjuje poseban energetski standard, načela projektiranja zgrada, kao i kontrola kvalitete za faze planiranja i provedbe. Građevinski elementi uključuju kriterije koji se izravno odnose na mjerljive vrijednosti debljine izolacije krova, zidova i podova (U vrijednost), kao i na U vrijednost za prozore ne na propusnost građevine na zrak. Energetske tehnologije uključuju pak kriterije koji se odnose na sustave ventilacije i sustave opskrbe energijom za grijanje i hlađenje, kao i na korištenje obnovljivih izvora energije.
U konačnici, treba uvijek imati na umu kako napredno planiranje koje uključuje sve dionike u ranim fazama procesa može značajno smanjiti troškove i osigurati željene rezultate u vezi s energetskom učinkovitošću.
REC – Regionalni centar zaštite okoliša – ured u Hrvatskoj
Petra Brandelek – voditeljica projekta
