Staklena vlakna ojačana poliesterskom smolom nazivamo poliesterski laminat. Otporan je na starenje, varijacije temperature te osigurava nepromočivu, glatku i lako perivu površinu.
Poliesterski laminati kao hidroizolacijske obloge moraju savršeno prianjati na podlogu, trebaju biti nepropusni prema vlazi i atmosferilijama, otporni na mraz i sunčevo zračenje te nagle promjene temperature.
Potrebe materijala
Na osnovu kvadratnih metara površine koju je potrebno obložiti, mogu se lako izračunati potrebe materijala. Potrošnja smole je 2,5 puta težine staklenih vlakana, npr. za natapanje staklenog mata 450g/m2 potrebno je oko 1,13kg poliesterske smole. Stakleno ojačanje ćemo izrezati na dijelove od cca 1.5m2.
Potrošnja topcoata (završnog premaza) je oko 400g/m2. Topcoat je moguće pigmentirati u širokom rasponu boja koje se dodaju kao poliesterski pigmenti s 10% po težini. Katalizatora se dodaje između 1 i 2% na težinu smole i topcoata. Za pigmentiranje poliesterske smole dodaje se 3-5% poliesterskog pigmenta računato na težinu smole.
Za laminiranje je potrebno: nešto alata kao što su valjci za nanošenje smole, valjci za istiskivanje zraka, skalper i dozator katalizatora.
Prilikom laminiranja potrebno je koristiti zaštitnu odjeću: kombinezon, gumene rukavice, zaštitne naočale i maske za prašinu.
Radna temperatura i radno vrijeme smole, štetnost
Dva su glavna utjecaja na radno vrijeme poliesterske smole-količina katalizatora koji se dodaje i temperatura okoline. Radno vrijeme je vrijeme nakon kojeg smjesa smole i katalizatora počinje želirati. Ako se dodaje više katalizatora to daje kraće radno vrijeme poliesterskoj smoli. Idealna radna temperatura okoline je između 18-22OC. Previsoke temperature uzrokovat će probleme s kratkim radnim vremenom smole, a nije poželjno raditi niti na direktnom sunčevom svijetlu jer može doći do prijevremene polimerizacije smole koju uzrokuju UV zrake. Jedan od bitnih uvjeta su niska temperatura i visoka vlažnost koja sprečava otvrdnjavanje smole, pa se ne preporuča rad u hladnim i vlažnim uvjetima.
Poliesterske smole uglavnom su preubrzane i zahtijevaju samo dodavanje MEKP (metil keton peroksid). Normalno je da se dodaje između 1 i 2% po težini. Za svakih 1000g smole 1% od toga znači 10g katalizatora (=cca 10ml). Mjeri se pomoću dozatora za katalizator.
Za temperature niže od sobne preporuča se katalizatorski sistem benzoilperoksid-amin. Osnovne prednosti aminskog ubrzivača su manja osjetljivost na vlagu, punila i pigmente.
Poliesterske smole sadrže oko 35% monomer stirena koji ako laminat nije pravilno protvrdnuo ima štetan učinak. Za uklanjanje štetnosti preporuča se punjenje i pražnjenje toplom vodom nekoliko puta ili tretiranje poliesterskog laminata vrućom vodenom parom.
Izrada temeljnog sloja na betonskoj podlozi
Oblaganje se obavlja na 3-4 tjedna starom betonu, a vlažnost se tolerira do 5%.
Postoje dvije mogućnosti primjene:
- Beton se može tretirati s jednokomponentnim poliuretanskim premazom primerom koji se nanosi četkom u dva sloja. Na osušeni prvi sloj nanosi se drugi sloj koji se suši između 1-2 sata što ovisi o temperaturi zraka. Kada je podloga još ljepljiva pristupa se izradi srednjeg sloja. Primer će služiti kao sredstvo za brtvljenje kako bi spriječio vlagu iz betona da utječe na poliestersku smolu te povećava prianjanje poliesterskog laminata. Primer se nanosi na površinu betona toliko da se održi ljepljivost površine jer u protivnom ako se osuši, taj dio bi se morao brusiti i naknadno ponoviti postupak.
Temeljni sloj može se riješiti i s poliesterskom smolom razrijeđenom stirenom u omjeru 1:1. Ako je površina porozna prvo se nanosi stiren s ubrzivačem, pa stiren s katalizatorom, a nakon toga se nanosi smola razrijeđena stirenom u omjeru 1:1 (slika 1).
Srednji sloj
Ovaj sloj se sastoji od slojeva staklenog ojačanja koji se natapaju poliesterskom smolom kistom ili valjkom. Dovoljno je da se pripremi 2-4kg smole koja se nanosi na sloj primera (slika 2). Na to se stavlja sloj staklenog ojačanja koji se natopi smolom, a metalnim valjkom se istisne uklopljeni zrak. Stavlja se sljedeći sloj staklenog ojačanja koji se natopi smolom i postupak ponovi (slika 3). Ovakav postupak nazivamo “mokro-na mokro”, a ako se sa slojem nastavlja laminirati (nakon 24 sata) tada je takvu površinu potrebno prebrusiti, oprati acetonom i kada je suha, nastaviti laminirati. Ako je laminat bijelkaste boje, znači da se nije istisnuo sav zrak i takav dio se treba izrezati. Dva sloja 450g staklenog mata dat će debljinu oko 2mm. U idealnim uvjetima jedan sloj laminata od staklenih vlakana može dati neporozni laminat, ali u praktičnim uvjetima teško da se može i očekivati jer neravna površina betona uzrukuje zračne mjehure koji lako mogu prodrijeti kroz jedan sloj uzrokujući šupljinu (slika 4). Koristeći dva sloja ovaj rizik je smanjen jer se drugi sloj konsolidira u prvom i rizik od šupljina znatno je smanjen. Tri sloja bi bila optimalna.
Nakon otvrdnjavanja laminata (najmanje 8 sati) površina se izbrusi (slika 5).
Za teško dostupne dijelove stakleno ojačanje se može prije natopiti smolom i kao takvo umetnuti. Prilikom izvođenja betonskih radova trebalo bi napraviti blaga zaobljenja koja bi omogućila dobro i pravilno prianjanje staklenog ojačanja.
Da ne bi dolazilo do značajnih unutrašnjih naprezanja potrebno je laminiranje izvesti sa što manjom količinom smole. Takvim radom se linearni koeficijenti toplinske promjene dimenzija laminata i betona neće bitno razlikovati.
Za postizanje što ljepšeg izgleda završnog premaza (topcoata) poliesterska smola se može pigmentirati iste boje kao što je i topcoat. Za kvalitetniji laminat preporuča se da poliesterska smola koja je u doticaju s topcotom bude izoftalne kemijske osnove.
Završni sloj
Ovaj sloj se izvodi s obojenim topcoatom izo/npg kemijske osnove. Najbolje je da se primjeni na tek osušeni laminat. Završni premaz se može primijeniti samo jedanput jer sadrži parafin koji bi uzrokovao odjeljivanje drugog premaza. Bitno ga je nanijeti ravnomjerno da bi pokrivnost bila što bolja. Prije nanošenja topcoata materijal je potrebno homogenizirati miješanjem jer u protivnom parafin ispliva na površinu i potroši se prije nego se nanese sav premaz. Za rad je idealna temperatura između 18-22OC jer u protivnom smola iz “topcoata” brže polimerizira i parafin neće uspjeti izaći na površinu i ona će ostati ljepljiva. Površina također može ostati ljepljiva ako relativna vlažnost zraka prelazi 70%.
Kelteks d.o.o.
Viktorija Pogačić, dipl.inž.kemije
