Kod podnih obloga – uz ostale tehničke zahtjeve – vrlo je značajno i to da obloga bude otporna na mrlje, odnosno da se mrlje nastale na njoj mogu lako očistiti. Kod glaziranih pločica u načelu je upravo tako, jer je ova otpornost ovisna o njihovoj poroznosti pa stoga nepropusni sloj glazure onemogućava prodiranje mrlja u unutrašnjost, otkuda ih je teško ukloniti; međutim, kod neglaziranih pločica neotpornost na mrlje može prouzročiti poteškoće.
U donjoj tabeli prikazani su zahtjevi temeljnog standarda za prešane keramičke pločice prvoga razreda kakvoće HRN EN 14411:2004 (SIST EN 14411), gdje je vidljivo da glazirane pločice moraju postići najmanje razred 3 (klasifikacija je predstavljena u nastavku i na slici 1), dok za neglazirane pločice otpornost na mrlje ne treba niti utvrđivati, premda imamo na raspolaganju metodu za to, ukoliko se proizvođač ili naručitelj odluči za obavljanje ispitivanja ili pokusa.
Do poteškoća najviše dolazi kod neglaziranih keramičkih pločica skupine BIa (gdje je upijanje vode ispod 0,5 %), takozvanih »gres« pločica; kod njih se radi visoke temperature pečenja i – slijedom toga – niske poroznosti keramičkih krhotina često u stvarnosti događa da je površina otporna na mrlje. Kod drugih tipova neglaziranih pločica (recimo, opeka za popločavanje) korisnici znaju da može lako doći do pojave mrlja na površini, a kod takozvanih »gres« pločica kupci ih radi izgleda ipak zamjenjuju sa glaziranima, očekujući otpornost na mrlje; kasnije se mogu lako razočarati, jer proizvođač za ovu skupinu pločica ne treba deklarirati / izvršiti ispitivanje otpornosti na mrlje. Ako ih želimo ugraditi na mjesta na kojima bi se mogle lako pojaviti mrlje, najbolje je zahtijevati od proizvođača dokaz ili odabrane pločice dati ispitati u odgovarajućem laboratoriju.
METODA ISPITIVANJA
Otpornost na mrlje određuje se za glazirane i neglazirane keramičke pločice u skladu sa standardom HRN EN ISO 10545-14:2001 (SIST EN ISO 10545–14), i to na taj način, da ispitne rastopine i materijale prvo nanosimo na gornju površinu pločica te ih – nakon određenog vremena – pokušavamo ukloniti raznim metodama čišćenja; na kraju još trebamo i pregledati površinu.
Nanošenje mrlja
Potrebno nam je 5 nerabljenih i neoštećenih pločica (mogu biti cijele ili odrezane). Uzorke najprije dobro očistimo pod mlazom tekuće vode i zatim ih sušimo u komori na 110 stupnjeva Celziusa do konstantne mase. Potrebna nam je dovoljno velika površina, kako bismo odvojeno nanosili sredstva koja ostavljaju mrlje.
Kao modele supstanci za različite vrste mrlja koristimo:
– sredstva koja za sobom ostavljaju trag (paste).
Ovdje koristimo zelenu pastu koja sadrži 40 % (m/m) Cr2O3 u lakom ulju. Pasta mora biti dobro izmiješana. Ako su pločice obojene zelenom bojom, koristi se crveno sredstvo, to jest pasta sa 40 % (m/m) Fe2O3.
– sredstva koja djeluju kemijski / oksidirajuće.
Za ovaj tip mrlje odabiremo jod u alkoholnoj rastopini (13 g/l).
– sredstva koja stvaraju film.
Primjer takvoga sredstva je maslinovo ulje.
Sredstva koja su ovdje navedena samo su predstavnici glavnih skupina. Ako tako dogovorimo sa naručiteljem, nakon gore opisanih postupaka možemo koristiti i druga sredstva koja ostavljaju mrlje.
Nanesemo tri ili četiri kapljice različitih gore navedenih mrlja. Preko nanijetih kapljica stavimo stakalca od satova, promjera približno 30 milimetara, tako da se nanosi nalaze pod približno okruglom površinom. Tako sve ostavimo 24 sata.
Ovako obrađene uzorke podvrgavamo postupcima čišćenja, opisanima u poglavlju 2.2. Nakon svakog postupka čišćenja uzorke trebamo osušiti u komori na 110 stupnjeva Celziusa i pregledati ih. Ako nema vidljivih promjena, odnosno ako mrlje lako uklonimo, razvrstavamo pločice u skladu sa slikom 1. Ali, ako mrlju nismo uspjeli ukloniti, nastavljamo sa sljedećim postupkom čišćenja.
Postupci čišćenja
Postupak A
Uzorak čistimo pod vrućom tekućom vodom temperature 55 stupnjeva Celziusa 5 minuta i nakon toga površinu obrišemo vlažnom krpom.
Postupak B
Uzorak čistimo ručno, i to nježnim sredstvom za čišćenje i neabrazivnom spužvicom ili krpom. Nježno sredstvo za čišćenje je komercijalno sredstvo za čišćenje koje ne sadrži abraziv sa pH 6,5 do 7,5. Nakon toga površinu isperemo pod mlazom tekuće vode i obrišemo je vlažnom krpom.
Postupak C
Uzorak čistimo mehanički, i to snažnim sredstvom za čišćenje i pomagalom, poput rotirajuće četke sa tvrdim čekinjama. Snažno sredstvo za čišćenje je komercijalno sredstvo za čišćenje koje sadrži abraziv sa pH od 9 do 10. To sredstvo za čišćenje ne bi trebalo sadržavati HF ili njegove spojeve. Čišćenje se obavlja 2 minute, a pločica se zatim ispire tekućom vodom te obriše vlažnom krpom.
Postupak D
Uzorak uranjamo na 24 sata u odgovarajuće topilo, a potom površinu dobro operemo pod mlazom tekuće vode i obrišemo vlažnom krpom. Odgovarajuća topila su:
– razrijeđena klorovodična kiselina (3 vol %),
– rastopina kalijevog hidroksida (200 g/l),
– aceton.
Čišćenje je obavljeno ako je neko od primijenjenih topila uklonilo mrlje. Na slici 2 imamo primjer kod kojega mrlju nije bilo moguće očistiti niti jednim od postupaka.
Razvrstavanje
S obzirom na postupke opisane pod 2.2, površine keramičkih pločica dijelimo u 5 razreda, prikazanih na slici 1, pri čemu razred 5 znači da pojedine mrlje uklanjamo lako, dok razred 1 znači da pojedine mrlje nije moguće ukloniti nikakvim postupkom.
ZAKLJUČAK
U načelu, mrlje na keramičkim (glaziranim) pločicama uklanjamo vodom i uobičajenim sredstvima za čišćenje, premda neke mrlje mogu biti tvrdokornije pa tada moramo upotrijebiti snažnija sredstva za čišćenje. U nastavku navodimo neke od učestalijih primjera čišćenja, pri čemu možemo preporučiti da se uvijek prvo provjeri samo sredstvo, i to na dijelu koji nije toliko izložen pogledima:
- kava; krpu umočimo u mješavinu vode i sode bikarbone te očistimo mrlju.
- voćni sok / čaj; žličicu natrijevog fosfata rastopimo u vrućoj vodi i očistimo mrlju. Zatim sve isperemo vodom, u koju smo dodali 3 žlice bjelila za rublje.
- masne mrlje; istrljamo ih tvrdom četkom i kućnim sredstvima za čišćenje ili rastopinom natrijevog sulfata u vrućoj vodi.
- ostaci sapuna i kamenca; rastopina omekšivača za vodu ili soda bikarbona otopljena u vrućoj vodi uklonit će mrlje ove vrste.
- plijesan; pokušajmo sa mješavinom šalice bjelila za rublje otopljenom u vodi. Ako mrlja ostane, treba upotrijebiti komercijalno sredstvo za čišćenje plijesni, koje sadrži natrijev hipoklorit – za ovo se treba poslužiti rukavicama i potom prostor dobro prozračiti!
- ulje; pripravimo gustu pastu od vode i sredstva za čišćenje u prahu (recimo – Vim), nanesimo je na mrlju i ostavimo tako tijekom noći, a zatim očistimo.
- boje; za uljene boje trebamo krpu umočiti u terpentin ili razrjeđivač boje te obrisati. Za boje na bazi vode koristimo vruću vodu i obično kuhinjsko sredstvo za čišćenje te mrlju uklanjamo četkom.
- otisci cipela; očistit ćemo ih neutralnim sredstvom za čišćenje podnih površina, koje trebamo razrijediti u vodi.
mr. Vilma Ducman, dipl.ing.kem.teh.
Zavod za gradbeništvo Slovenije
***
Izvori:
SIST EN 14411:2007 Keramičke pločice – Definicije, razvrstavanje, osobine i označavanje / Ceramic tiles – Definitions, classification, characteristics and marking.
SIST EN ISO 10545-14:1998 Keramičke pločice – 14. dio: Utvrđivanje otpornosti na mrlje / Ceramic tiles – Part 14: Determination of resistance to stains.
