Stube su značajan element arhitekture. Njihova glavna svrha je nadvladavanje visinskih razlika, no one su i sredstvo koje nas odvodi prema nečemu višem, nadređenom, gotovo uzvišenom. Zato su još u antici stube bile sastavni dio hramova, a kasnije, u renesansi, one su vodile skoro do svih najvažnijih zgrada (crkvi, palača, vila …).
I nije bio samo slučaj, što su sve stube bile kamene.
Danas su masivne kamene stube rijetkost. Problematični su njihova težina, način ugradnje i cijena. Zato je kamen češće tek obloga stubama. Pogledajmo neke od mogućnosti izvedbe kamenih i »kamenih« stuba.
OPĆENITO O STUBAMA
Stube su arhitekturni element kojim se mogu premostiti visinske razlike, na primjer, između nivoa terena ili između etaža u zgradama.
Osnovni tipovi stuba prema svom tlocrtnom obliku su:
– ravne stube,
– zavojite stube,
– kružne stube.
S obzirom na visinsku razliku koju stube trebaju premostiti, one mogu biti jedno-, dvo- ili čak i višeokvirne. U javnim i stambenim zgradama sa više stanova su obvezatna i odmorišta.
Dimenzioniranje stuba
Širina i visina stuba ovisi o namjeni zgrade i frekventnosti (stube su u javnim zgradama šire nego u samostojećima, jer moraju omogućiti mimoilaženje najmanje dviju osoba).
Crtež 1: Ugrađene slobodno ležeće stube
Širina stuba (okviri) u samostojećim zgradama iznosi 100 centimetara, a u javnim zgradama i kućama sa više stanova 120 centimetara; širina pomoćnih stuba kreće se od 70 i 90 centimetara. Visina stuba u javnim zgradama i kućama sa više stanova iznosi 13 i 15 centimetara, a u kućama sa jednim ili dva stana 15 i 17 centimetara, dok su pomoćne stube visoke 18 i 25 centimetara. Dubina stuba ovisi o visini (izračun: 1 dubina stube = 63 centimetra – 2 visine stuba). Pri tome važi: što je visina stube manja, utoliko je veća njezina dubina, i obrnuto.
MASIVNE KAMENE STUBE
U prošlosti su stube bile u načelu masivne i kamene, bilo da se pritom radilo o stubama važnih javnih zgrada ili jednostavnih seljačkih kuća. Razlika među njima bila je u vrsti materijala (lokalni kameni materijali bili su u načelu jeftiniji od onih koji su se prevozili iz drugih mjesta), u njihovoj površinskoj obradi (jednostavnije stube su bile možda samo cijepane, a one bolje štokane, brušene, polirane …) te njihovoj čeonoj i bočnoj profilaciji (rub je bio različito obrađen – profiliran).
Hodna površina je kod neprofiliranih stuba (sa ravnim čelom) bila izravnana sa čelom, dok je profilirana stuba bila veća za visinu profila. Čelo je ravno ili profilirano. Bok profilirane stube može biti profiliran isto kao i čelo, a može biti i ravan.
Masivne stube su s obzirom na način ugradnje slobodno ležeće (crtež 1) ili podzidane (crtež 2). Zanimljive su masivne konzolne stube, koje su na primjer ugrađene u zid ili – kod okruglog stubišta – u središnje nosivo vreteno.
Crtež 2: Podzidane slobodno ležeće stube
Masivne kamene stube nisu samo arhitekturni i konstrukcijski, već i dekorativni element. Tradicionalne arhitekture Krasa gotovo da i nije moguće zamisliti bez stuba. Značajne su enormne vanjske stube, izrađene u stilu grube ravne rustike, koje obično vode do hodnika. Izvedbu masivnih kamenih stuba najbolje je povjeriti iskusnom kamenorezačkom majstoru.
STUBE OBLOŽENE KAMENOM
Kao što sam napisala u uvodu, većina »kamenih« stuba danas je samo obložena kamenom, jer je to jednostavnije i jeftinije za izvedbu. Najčešće je kamen obloga za armirano-betonsku konstrukciju (crteži 3, 4 i 5), a rjeđe metalnu (crtež 6). Često se može čuti želja investitora ili izvođača, da bi kamenom obložene stube trebale izgledati masivne. Za ove je namjene kamen često ugrađen na neprikladan način.
Oblaganje armirano-betonske konstrukcije kamenom ima neke prednosti u slučaju izvedbe masivnih stuba. Između ostalog, takva je izvedba jeftinija i brža, a materijal je moguće odabrati još prije ugradnje.
Obložne elemente izrađuje kamenorezačko ili klesarsko poduzeće, a oblaganjem se bavi većina kamenorezača i ugrađivača prirodnog kamena.
Iako se stube najčešće izrađuju s uvijek istim detaljima, priloženo je nekoliko fotografija različitih detalja kamenom obloženih armirano-betonskih stuba. Kamene površine polažu se na cementnu žbuku (debljine približno 2 centimetra).
Crtež 3: Kamena obloga AB-stuba sa nagaznom površinom koja se nadvija nad donju stubu
To je najčešći način oblaganja stuba. Gornja (nagazna) površina obično ima debljinu od 3 centimetara i doseže od 1 do 2 centimetra preko čeone stranice, koja ima debljinu 2 centimetra.
Nagazne i čeone površine su jednake debljine (od 2 do 3 centimetara). Nagazna površina je izravnana sa čeonom, a spoj među njima je naglašen.
Priložena je fotografija detalja stubišta u poslovnom neboderu BTC Cityja, čiji autor je arhitekt Vladimir Koželj. Spojevi između betonske konstrukcije i kamena izvedeni su vrlo dobro, i to pomoću profila od nerđajućeg čelika. Proizvod nije samo arhitektonski, već i izvedbeno vrijedan svake pohvale.
Treba upozoriti i na završni rub (»cokl«), koji je izrađen od nerđajuće valjane ploče.
Crtež 4: Kamena obloga AB-stuba sa spojem na čeonoj strani
Nagazne i čeone površine u pravilu su debljine od najmanje 3 centimetra. Položene su tako da čeone površine dosežu preko nagaznih (i izravnane su sa nagaznima). Spoj je naglašen i zapunjen neklizavom trakom.
Fotografija stubišta potječe iz poslovne zgrade Hita u Novoj Gorici. Stube djeluju vrlo uvjerljivo. Iako su samo obložene kamenom, njihova »težina« izgleda stvarnom. Čestitke autoru!
Metalna konstrukcija stubišta omogućuje vrlo raznolike oblikovne mogućnosti. Kod izvedbe konstrukcije treba poštovati težinu kamena, a kod izvedbe kamenih nagaznih ploča ugibnu čvrstoću kamena i njegovu otpornost na lom. Debljinu nagaznih površina određujemo s obzirom na način ugradnje odnosno učvršćivanja.
Priložena je fotografija metalnih stuba iz poslovne zgrade na Ponikvama kod Trebnja. Stube su učvršćene na metalnim ležištima, a sa donje strane poduprte metalnom prečkom koja treba spriječiti ugibanje odnosno lom kamena. Kamene tonalitne nagazne ploče su debljine 5 centimetara.
Crtež 5: Kamena obloga AB-stuba sa spojem na čeonoj strani
ZAŠTITA KAMENIH STUBA OD KLIZAVOSTI
Vanjske kamene stube su u pravilu grubo obrađene (cijepane, rezane, pjeskarene, pečene, štokane …) pa zato nema opasnosti od klizanja. Unutarnje stube su većinom polirane ili fino brušene. Polirane kamene površine, prije svega stube, iznimno su klizave. Za onemogućavanje klizavosti rubovi nagaznih površina često su i dodatno obrađeni.
Štokani ili pjeskareni rub
Štokani ili pjeskareni rub obrađen je strojno prije ugradnje stuba.
Fotografija vanjskih tonalitnih stuba sa pjeskarenim rubom, koji onemogućava klizanje na poliranim stubama.
Crtež 6: Metalne stube sa kamenim nagaznim površinama
Neklizava traka
Čvrsti brusni djelići su prilijepljeni na stube trajnim polimerom na dimenzijski stabilnoj plastičnoj foliji. Takva neklizava traka može se na stube prilijepiti i naknadno.
Fotografija unutarnjih stuba sa prilijepljenim neklizavim trakama na svakoj stubi, koja nudi odličan prijem.
I OGRADA JE DIO STUBIŠTA
Članak ću završiti upozorenjem da ne zaboravite na ogradu. Ona nam je uporište kod uspinjanja i spuštanja po stubama. Jasno je da mora biti dovoljno čvrsta kako bi na sebe preuzela silu pritiska i potezanja, a usto – treba biti i lijepa. Kao što je vidljivo na prikazanim fotografijama, kamenim stubama dodaju se obične metalne i staklene ograde. Kamen je sam po sebi dominantan materijal pa bi zato ograda trebala biti »laka« i transparentna. Poštujte ovaj naputak!
Nastavak u sljedećem broju.
Jožica Curk, dipl. ing. arh.
