Prve poliuretanske lakove ili PU-lakove proizvela je njemačka tvornica Bayer i nazvala ih DD-lakovima (po početnim slovima trgovačkog imena dviju reakcijskih komponenti, tj. Desmophen i Desmodur). Imaju poseban sastav, veliki udio suhe tvari (do 70 posto), vrlo su otporni i ne štete okolini. Što se tiče površinske obrade podnih obloga, unutarnjih prostora, radnih površina i namještaja, oni pripadaju vrlo kvalitetnim premaznim sustavima koji se mogu preporučiti. Možemo odabrati između jedno- i dvokomponentnih lakova različitih tipova (temeljni ili završni) i različitoga sjaja.
Jednokomponentni PU-lakovi sadrže od 20 do 30 posto suhe tvari i zapravo su rastopina PU-prepolimera (koji u molekuli imaju slobodne izocijanatne skupine) u topilu. Utvrđuju se tako, da kod minimalnog rastvaranja topila upijaju vlagu iz zraka, koja omogućava kemijsku reakciju, a pritom se oslobađa ugljični dioksid (oksidacijsko učvršćivanje). Jednokomponentni PU-lakovi su univerzalni i jednostavni za uporabu, ali je potreban tanji nanos (od 80 do 100 grama na kvadratni metar), jer bi se inače mogli pojaviti nedostaci.
Radi posebnog sastava poliuretanski lakovi imaju brojne dobre osobine i njihova se uporaba već uvriježila na sve strane.
Prednosti:
- stvaraju tvrde i elastične filmove,
- otporni su na udarce, habanje, vremenske utjecaje i kemikalije,
- stvaraju deblje filmove, što omogućuje kvalitetnu obradu sa manjim brojem nanosa,
- odlična prijemčivost i dobra izolativnost, što se iskorištava kod obrade zahtjevnijih podloga (neke tropske vrste),
- radi visokog sadržaja suhe tvari ubrajaju se u ekološki ugodnije sisteme,
- vrijeme sušenja odnosno učvršćivanja je razmjerno kratko (u normalnim uvjetima od 1 do 4 sata),
- omogućuju postizanje različitih stupnjeva sjaja,
- ne ispuštaju štetne tvari.
Nedostaci:
- kraće vrijeme uporabljivosti mješavine (pot life), od 2 do 8 sati,
- osjetljivost izocijanatne komponente na vlagu u zraku, na što treba pripaziti prigodom skladištenja.
Metka Čermak, dipl. ing. šumarstva