U oblikovanju unutarnjih prostora, promišljena uporaba boje jedan je od učinkovitih čimbenika kojima utječemo na doživljavanje veličine i razmjera prostora, no boja je prije svega učinkovito sredstvo za postizanje različitih ambijentalnih ugođaja.
Svaka boja ima svoje psihološke posebnosti i neposredno utječe na duševni osjećaj te osjetila ljudi u nekom prostoru. Određene boje pobuđuju želju za aktivnostima i komunikacijom, stvaraju vedru, dinamičnu ili nemirnu atmosferu, dok druge kombinacije boja uspostavljaju harmoniju, mir i ravnotežu. Iako se prilikom oblikovanja opće atmosfere interijera bavimo usklađivanjem različitih čimbenika kao što su, primjerice, prirodna svjetlost, kompozicijska ravnoteža prostora, poštovanje osnovnih oblika predmeta u prostoru, značaj korištenih materijala i njihovih tekstura, itd., upravo će odabir neke specifične boje odrediti karakter nekog prostora. 
Tako će prostor u kojemu preovladava crvena boja isijavati moć, žarenje i toplinu, dok ćemo u zelenim i žutim interijerima biti kreativniji, jer obje ove boje pobuđuju osjećaj mira i omogućavaju koncentraciju, dok svijetloplavi interijeri djeluju vedro i opuštajuće.
Doživljaj boja i njihove harmonije s jedne strane je određen kulturnim ozračjem i modnim smjernicama određenog trenutka, a s druge subjektivnim ukusom, senzibilitetom i naobrazbom pojedinca. Svaku kulturu u određenom povijesnom razdoblju obilježava specifičan izbor omiljenih kombinacija boja, koji određuje prevladavajući modni trend odnosno stil. Sociološki značaj boje, dakle – modne vrijednosne prosudbe dobrog ukusa i individualno psihološko doživljavanje ugodnih ili nametljivih kombinacija boja – sigurno su dva promjenjiva i relativna stava u teoriji o bojama. Usto, uvijek postoje i održavaju se i određene stalne vrijednosti u doživljavanju boja i kombinacija boja, koje su uvjetovane općim psihofiziološkim čimbenicima ljudske percepcije. Psihološki utjecaj boja na čovjeka dokazan je i fiziološki: tople boje pobuđuju djelovanje krvnog toka i podižu krvni tlak, a to onda izaziva želju za aktivnostima i dinamikom, dok hladni zeleni i modri tonovi smiruju i opuštaju. Poštovanje zakonitosti djelovanja boja na raspoloženje pojedinaca ima bitnu ulogu u oblikovanju interijera, jer djeluju univerzalno i bez obzira na kulturne ili karakterne posebnosti korisnika nekog ambijenta.
Kod odabiranja osnovne kombinacije boja za neki prostor od bitnog je značaja poznavanje osnova teorije boja. Za razumijevanje učinaka svake od boja i njihovih kombinacija često se koristimo shemom kruga boja ili obojenim tijelima, gdje su raspoređene primarne i sekundarne boje te – ovisno o kompleksnosti kruga – i razni tonovi boja, koji nastaju njihovim miješanjem. Krug boja prikazuje sve boje spektra, koje se ravnomjerno prelijevaju jedna u drugu. To je praktičan alat za odabiranje i ostvarivanje harmonije boja, jer pomoću njega možemo lakše opažati odnose među bojama. Osnovni zakon harmonije boja temelji se na zakonu komplementarnosti: boje su harmonične onda, kada se u krugu boja nalaze na dijametralno suprotnim stranama, a miješanjem daju neutralnu sivu boju. Dakle, najharmoničniji kontrasti boja su parovi komplementarnih boja.
Harmonija u našem vizualnom sustavu dovodi do psihofizičke ravnoteže, a osnovno načelo harmonije izvodi se iz zakona komplementarnosti, koji se temelji na fiziologiji. U krugu boja možemo uočiti i kompleksnije harmonične sastave boja, jer ucrtavanjem različitih geometrijskih likova u sredinu kruga povezujemo boje prema zakonima kompozicije boja te tako ostvarujemo usklađeni suzvuk boja. S obzirom na oblik lika koji ucrtavamo, možemo razlikovati dvozvučja, trozvučja, četverozvučja boja, itd. Za razliku od dvozvučja ili dijade boja, koja nastaje ucrtavanjem pravca između dvije komplementarne i nasuprot ležeće boje, trozvučje boja ili harmonična trijada nastaje kombiniranjem boja koje u krugu boja stoje u kutovima istostraničnog ili istokračnog trokuta. U načelu važi da su harmonične sve boje u krugu, koje se međusobno nalaze na jednakoj udaljenosti, i to bez obzira na oblik lika (trokut, pravokutnik, šesterokut, itd.) kojega ucrtavamo. U svim kompleksnijim kombinacijama boja značajan je čimbenik konačnog učinka harmonije i količinski omjer boja koje smo koristili.
U teoriji o harmoniji boja govorimo o deset osnovnih sastava boja, koje možemo odrediti pomoću kruga boja: akromatični sastav je bezbojna kombinacija crnih, bijelih i sivih tonova; analogeni sastav objedinjuje bilo koje tri uzastopne boje ili tonove boja u krugu boja; neskladan sastav je kombinacija određene boje s bojom koja se u krugu boja nalazi desno ili lijevo od njezine komplementarne boje. Komplementarni harmonični sastav temelji se na uporabi dviju komplementarnih boja koje se u krugu boja nalaze dijametralno nasuprot jedna drugoj, dakle – na izboru zelene i crvene, narančaste i plave ili ljubičaste i žute boje. Monokromatični sastav temelji se na uporabi boje u kombinaciji s njezinim tonovima, neutralni harmonični sastav neutralizira osnovnu odabranu boju s dodatkom njezinog komplementa ili crne boje. Djelomično komplementarna harmonija koristi boju i dva tona koji se nalaze u krugu boja na suprotnoj strani, i to s obiju strana njezine komplementarne boje. Pored ovih sastava boja iznimno su harmonična i trozvučja primarnih boja, dakle kombinacija zasićene crvene, žute i plave boje, trozvučje sekundarnih boja – zelene, ljubičaste i narančaste te tercijarni trijadni sastav, koji objedinjuje jednu od dviju kombinacija tercijarnih boja, koje se u krugu boja nalaze međusobno na jednakoj udaljenosti.
Prilikom odabira dominantne harmonije boja u nekom interijeru, moramo poštovati i neka osnovna načela koja doprinose kakvoći zamisli cjelokupne oblikovne sheme. Kada razmišljamo o spoznavanju volumena prostora, od ključnog je značaja poznavanje djelovanja tonova raznih boja. Tamni tonovi boja i tople boje naglašavaju zidove, jer oni tako istupaju i kao da se naoko približavaju promatraču; svijetle i hladne boje vizualno se odmiču te optički povećavaju, šire prostor. Usredotočimo se i na arhitekturne posebnosti prostora te odlučimo što ćemo u njemu naglasiti, izložiti, a što opet prikriti: stropne ili zidne reljefe i teksture možemo bojom naglasiti ili prikriti te time utjecati na doživljavanje voluminoznosti. Boju stropa možemo proširiti i na gornji dio zidova te tako zaokružiti, odnosno zatvoriti volumen prostora. Isto tako možemo utjecati i na doživljaj visine stropa, jer uzanost ili stiješnjenost nekog prostora može se optički popraviti odgovarajućom bojom zidova. Općenito važi sljedeće: tamni tonovi uzrokuju dojam udaljavanja, produbljivanja površine, dok luminozni tonovi boja naglašavaju obojene površine. U reljefnim i teksturnim naglašavanjima treba prije svega poštovati svijetlo-tamne i toplo-hladne učinke boja.
U nekom uskom prostoru možemo tamnijim zidovima i svijetlom pozadinom odnosno dnom hodnika još suziti i produžiti prostor, kao i obratno – svijetlim zidovima i tamnim završetkom takav prostor širimo. Pritom možemo koristiti jednobojnu paletu različitih gradacija svjetlosti ili kontrastnu kombinaciju. Za naglaske određenih dijelova zidova koristit ćemo mat i guste tonove boje, jer ćemo tako privući pozornost na njih i time odrediti orijentaciju cijelog prostora.
U praksi oblikovanja interijera najčešće se koriste harmonije boja monokromatičnih sastava, akromatskih sastava, kontrasti komplementarnih boja (to jest, onih koje se nalaze jedna nasuprot drugoj), dvobojni ambijenti i ravnoteža boja iz različitih skupina boja.
U monokromatskim, dakle – jednobojnim ambijentima trebamo pripaziti na suptilne razlike između raznih tonova jedne boje. Tonove možemo odrediti kao razvrstavanje boje na njezine svijetlije i tamnije tonove, ili pojedinu vrstu tona boje možemo dobiti dodavanjem male količine neke druge boje u osnovnu boju. Na taj način možemo, primjerice, oživjeti zeleni monokromatski ambijent tonovima pistacije, maslinastozelene, boje žada, boje trave, itd. U plavom prostoru mogu se složiti sinje ili nebeskoplava boja, mornarsko plava, prusko plava, ultramarin i drugi tonovi plave boje. Za nazive tonova crvene boje često nas nadahnjuje priroda pa tako govorimo o krvavo crvenoj ili zemljanoj crvenoj boji (terakota), dok tonovima crvene boje nadjevamo imena voća i ruža: skrletno crvena, mak- crvena, jagoda- crvena, trešnja- crvena, malina- crvena ili ciklama-, šljiva-, ljubičasto- crvena, itd.
Monokromni prostor možemo oživjeti i uporabom rasvjete u raznim bojama, jer će svaka boja pod različitim svjetlima djelovati drukčije. Isto tako možemo ujednačiti neki višebojni prostor jednobojnom rasvjetom, koja će predmete različitih boja u prostoru ujednačiti u tonove boje kojom ih osvjetljavamo, te tako unijeti u taj prostor monokromni karakter. Čiste tonove boja najbolje odsijavaju bijeli materijali. Umjesto rasvjete u bojama, za ovo možemo koristiti i transparentne predmete ili površine u bojama: svjetlost koja prolazi kroz proziran obojeni materijal obojit će prostor u njegovoj okolini i predmete u njemu te ih obojiti prikladnim tonovima boje.
Monokromatskom prostoru srodan je i dvobojni ambijent, kod kojega osnovni karakter ovisi o psihološkim učincima boja koje kombiniramo. Kad objedinjujemo boje koje se u krugu boja nalaze smještene jedna uz drugu, dobit ćemo vrlo umirujuću shemu boja koja ostavlja pretežito monokromni dojam. U prostoru u kojemu smo se odlučili za kombinaciju dviju toplih boja i njihovih tonova, ostvarit ćemo dinamičnu i vitalnu atmosferu, dok će dvobojni ambijent u hladnim tonovima naprotiv djelovati smirujuće, elegantno i meditativno. Za naglašavanje hladnih karakteristika ambijenta pomoći će nam odabir hladnih materijala kao što su metali, staklo, keramika ili porculan; pritom dodavanje jedne tople boje može posve izmijeniti okružje. Dvjema kontrastnim bojama možemo naglasiti odvojenost dvaju prostora ili optički postići razdvajanje jedinstvenog prostora.
Akromatski sastav boja, koji objedinjuje bijele, crne i tonove sive boje, značajan je prije svega za minimalističko oblikovanje prostora. Elegancija i jednostavnost ove kombinacije boja naglašava strukture i materijale u prostoru te karakter namještaja ili dekorativnih predmeta. Bijela i crna boja uvode u prostor antagonizam i kontrast, a obje su boje s optičkoga stanovišta i najprikladnije za postizanje igre svjetlosti. Upravo stoga je u akromatskom prostoru bitan izbor materijala i tekstura, jer ćemo tonove bijele ili crne boje odrediti zahvaljujući tipu same površine; ona može biti sjajna ili mat, glatko ili grubo teksturirana. Ključan je i odabir odgovarajuće rasvjete: grubo teksturirana tkanina će radi igre svjetla i sjene djelovati kao da je obojena u mnogim tonovima, dok će luminozne i sjajne površine odbijati svjetlost te zrcaljenjem i umnožavanjem tonova svjetlosti dematerijalizirati kako površinu, tako i sam predmet u prostoru.
Višebojni harmonični sastav, kod kojega udružujemo boje iz različitih skupina boja, aktivira imaginaciju i osigurava dinamiku te je stoga primjereniji društvenim prostorima u kojima do izražaja dolazi naš rad, kreativnost ili komunikativne vještine. Prilikom odabira i uporabe kontrastnih boja pozornost moramo prije svega usmjeriti na korištenu količinu određenoga tona. Polazišna odluka treba se temeljiti na izboru toplog ili hladnog osnovnog tona boje (topla boja za udobnost i svjetlost prostora, hladna za umirenje). S obzirom na odabrani tip kombinacije različitih boja važno je da boje koristimo u sljedećim omjerima: osamdeset postotaka dominante boje, petnaest posto druge i pet posto treće boje. Višebojnost možemo u prostor unijeti i raznim obojenim uzorcima. Pri tome se može preporučiti da uzorke koristite za dekoraciju samo jednoga zida, dok ostale zidove treba obojiti u tonovima koji se nalaze u osnovnoj paleti živobojnog uzorka.
Združivanjem dinamičnih, komplementarno kontrastnih boja stvara se spektakularan i odvažan karakter ambijenta. Ovakve kombinacije izražavaju izrazitu osobnost vlasnika prostora te na posjetitelja najčešće djeluju provokativno. Kontrast se temelji na odabiru dvaju komplementarnih tonova (žute i ljubičaste, crvene i zelene ili plave i narančaste), dok bi dodavanje treće boje trebalo biti u tonu jedne od osnovnih dviju, što bi ublažilo i pomirilo cjelinu. I prilikom uporabe kontrastnih boja trebamo pripaziti na odabir materijala, jer je važno da se ne ističu površine i učinci teksture tvari.
Suvremeni trendovi boja u oblikovanju interijera i danas se često nadahnjuju u minimalističkom, pročišćenom i funkcionalnom stilu boravišnih prostora, u kojima preovladavaju neutralne kombinacije bijelih, bež i sivih tonova, jer djeluju neusiljeno, ležerno i uniformno. Unatoč iznimnim paletama boja koje je omogućio razvitak novih tehnologija i znanosti u industrijskom dobivanju boja, ljudi i dalje mnogo puta ostaju uzdržani pri uporabi intenzivnih kombinacija boja. Strogost i monotonost pročišćenih ambijenata često mogu oživjeti prije svega obojeni dodaci kakvi su svjetla, prekrivači, zavjese, ukrasni predmeti, a rjeđe boja zidova, poda ili namještaja. Pored omiljenog minimalizma, u oblikovanje interijera vraća se pomalo i težnja za glamuroznim i obojenim unutrašnjostima, jer se mnogi vodeći dizajneri – nakon desetljeća izrade asketskih i modernističkih ambijenata – iznova odlučuju za zasićeniji i topliji stil opreme za stambene prostore, što se eklekticistički nadahnjuje u egzotičnim (orijentalnim, azijskim, itd.) ambijentima ili različitim pop-, etno- ili tehno- kulturama.
doc. mag. Uršula Berlot, akad. slik.
Fotografije: arhiva autorice
