Gledajući s aspekta oblikovanja i uređenja interijera možemo razlikovati dvije najvažnije karakteristike materijala, a to su boja i tekstura. O bojama je već pisano i svatko bi već trebao znati sve o njima. Svijetle ili tamne boje, kontrastna ili homogena kompozicija, tople ili hladne, šareni ili jednobojni interijer, planovi i razvoj kolorita u dubinu i širinu prostora – recimo i uzmimo da smo se o svemu tome dogovorili, najprije sa samima sobom, pa i sa suradnicima, ukućanima i/ili nadređenima koji donose odluke i određuju proračun… No, što s teksturama? I što je to uopće tekstura? Pa, tekstura bi trebala biti skup svojstava koji opisuje vanjski izgled površine neke plohe. Sitne neravnine, bore, reljefni uzorci, pravilni ili nepravilni koji se mogu, ali i ne moraju ponavljati uzduž i širom površine, stupanj hrapavosti i glatkoće, njihov omjer i raspored, jer ista površina može imati i glatka i hrapava područja različith veličina i oblika, zrnatost, krupna ili sitna, sve su to različite pojavnosti koje zajedno čine ono što zovemo tekstura. Primjerice upravo tekstura je ono što čini razliku između doživljaja stvarnog umjetničkog djela i njegove reprodukcije. Svi smo bili u prilici vidjeti djelo nekog od velikih slikara i usporediti ga s njegovom reprodukcijom. Ma koliko se grafičari trudili s vrhunskim višebojnim tiskom na vrhunskom bezdrvnom “kunstdruck” papiru u skupim monografijama, ne mogu dočarati prirodnu teksturu ulja na platnu, akvarela ili autorskog otiska umjetničke grafike. Teksture percipiramo putem dvaju osjetila – vidom i opipom, dok boju možemo doživjeti samo vizualno.
Suživot mat i drvnih tekstura Materijale za izradu namještaja u odnosu na obilježja njihovih tekstura možemo podijeliti u tri osnovne skupine: to su materijali s površinskim izgledom visokog sjaja, materijali s mat površinom i materijali s posebno obrađenom površinom dizajniranom u svrhu postizanja točno određenih karakteristika teksture, koji se u praksi uobičajeno nazivaju materijali sa strukturiranom površinom.
Visoki sjaj Površina materijala s visokim sjajem je potpuno uglačana sjajna površina u kojoj se može dobro vidjeti odraz okolnog prostora i svjetla. Stupanj uglačanosti se može najbolje procijeniti upravo karakteristikama odražene slike. Kod potpuno glatkih materijala taj odraz je oštar i čist, blizak ili jednak odrazu iz ogledala, kod manje glatkih on je većim ili manjim dijelom zamućen, nejasan, a katkad i izobličen. Odnos između količine upadnog i odbijenog svjetla se koristi se kao temelj za definiciju jedinice za mjerenje sjajnosti materijala Gloss unit (GU) i ubičajeno je da se materijali s GU većim od 70 smatraju materijalima visokog sjaja. Nekad se efekt visokog sjaja uglavnom postizao lakiranjem i poliranjem elemenata namještaja, a u novije vrijeme većina proizvođača ima u programu gotove takve materijale, a vrh ponude predstavljaju materijali s površinom od visokopoliranog acryla.
Mat materijali Suprotno od materijala s visokim sjajem svjetlo se sa mat materijala odbija raspršeno tako da odraz zapravo i ne postoji, a velik dio svjetla se izgubi u mikro neravninama tako da na materijalu ostaju mekane, difuzne sjene. Zbog raspršenog ambijentalnog svjetla boje na mat materijalima su bogatije i dublje. Ne smijemo zanemariti i dojam mekoće i podatnosti površine materijala koji je naročito zastupljen na premium mat proizvodima, pogotovo Paludet PET mat i FENIX NTM pločama na kojima se mat finiš postiže primjenom nano tehnologije.
Strukturirane površine Materijali sa strukturiranim površinama su zapravo pravi izvor različitih tekstura i efekata koje one mogu ostvariti i na njihovim kreacijama dizajneri materijala su dali stvarni doprinos bogatstvu dostupnih tekstura. Sve je počelo relativno skromno kad su proizvođači oplemenjene iverice i sličnih materijala odlučili obogatii površinu sitnim naborima koji podsjećaju na narančinu koru, ili još bolje, na površinu ljuske od jajeta. Time su eliminirali dobar dio mana koje su bile svojstvene glatkom ultrapasu, kako se tad nazivao taj materijal. Aplicirana tekstura je smanjila nekontrolirano ljeskanje koje je davalo površini jeftin plastični izgled, hrapavost površine je dodatno isticala boju ploča, i konačno, sitne ogrebotine i druge nesavršenosti su sad bile puno manje vidljive. Ta tekstura se još uvijek primjenjuje, ali je evoluirala toliko da se njome može postići veliki broj zanimljivih efekata. Variranjem dubine, geometrije i smjera moguće je postići mat efekt, a u sprezi s vješto odabranim bojama i simulaciju brušenih metala, pa čak i sedefasto/biserni odsjaj. Kao primjer prikazana je Egger ST9 tekstura.
Ploče s drvnim dekorima su naročito pogodne da se primjenom teksturiranja podigne njihova estetska vrijednost. Još jednom skroman početak – bore na površini su se izdužile u tolikoj mjeri da se moglo smatrati da predstavljaju sitne neravnine površine drveta. Kao primjer prikazana je Egger ST10 tekstura. U slijedećem koraku površine bore su bile naizmjenice mat i sjajne, što je još više pojačavalo “drvni” efekt. Kao što je bilo i za očekivati konačna faza teksture ploča s drvnim dekorima je savršeno vjerna i egzaktna
simulacija drvne površine sa svim porama, venama i godovima, koja savršeno i do kraja odgovara i poklapa se sa slikom prirodnog drveta, kao što se lijepo vidi na Egger Feelwood teksturama. Uz simulaciju površine drveta postoje još mnoge teksture, kao što je tekstura kože ili različitih vrsta tekstila, a posebno su zanimljive one koje asociraju na reljefni izgled mineralnih materijala kao što su žbuka, beton, kamen i keramika.
Termin strukturirano u ovom slučaju označava dizajnersko/inžinjerski pristup u razvoju izgleda površine s ciljem da se postignu programirane estetske, ali i tehničke karakteristike proizvoda. Otuda dolazi i ustaljeni običaj kod većine proizvođača da se tekstura u ovom kontekstu zove struktura, kao i kratica ST kod Eggerovih materijala koja označava vrstu primijenjene teksture.
Da nema tekstura naši interijeri bi izgledali monotono i dosadno, svaka boja bi izgledala jednako gdje god se nalazila, drvni i mineralni dekori bi djelovali plastično i jeftino, sve sjene i odrazi svjetla bi bili isti… Teksture plohama, bojama i dekorima daju onaj prijeko potreban dodatni identitet i aktiviraju naš osjećaj dodira tako da okolinu ne doživljavamo sam vizualno.
