U prethodnom članku sam pisao prije svega o oblikovnom i društvenom značaju tratina, a ovaj put ću vam predstaviti više tehnička gledišta vezana uz korištenje travnatih površina. S obzirom na uporabu razlikujemo vizualne i uporabne tratine. U prvoj se skupini naglašava prije svega optički učinak tratine. Kod travnjaka ukrašenih ružama, važno je cvijeće i drugo bilje koje se razvija među travnatim biljkama. Pored tratina s »krasuljcima« poznajemo i suhe travnjake sa različitim, suši prilagođenim raslinjem. Na Zapadu, a naročito u Engleskoj, takve su tratine doživjele veliki uspjeh, i to kao umjetno napravljene, dok ih kod nas susrećemo u prirodnoj okolini te ih zato ne koristimo kao element oblikovanja. Poznajemo još i tratine busenastih oblika, koje se već svrstavaju u nadomjestke za tratine. Vizualne tratine mogu biti sastavljene od jedne ili dviju vrsta trave. Tako daju dojam potpune izjednačenosti. Kao monokulture su vrlo osjetljive na vremenske promjene i utjecaje na tlo te nisu prikladne za šetnje. Namijenjene su posve vizualnim užicima i učinku.
Drugoj skupini pripadaju tratine namijenjene športu, igri, odmoru, zabavi i manjim priredbama, ali i zaštiti tla od erozije. Budući da nam nije poznata vrste trave koja bi podnijela sve naše djelatnosti, sjemenje trave koju sijemo sastavljeno je od mješavine trava koje se međusobno dopunjuju po svojoj namjeni i uporabi. Mješavine za istu uporabu razlikuju se i prema svom položaju te vodnom režimu u tlu. Kod odabira mješavine trave moramo poštovati biološko-fiziološke osobine trava, to jest početak i intenzivnost mladoga raslinja i njegov razvitak u vlati odnosno klasanje, te gospodarske osobine kao što su provođenje učestalih kosidbi, obrastanje nakon kosidbe, izjednačenost i čvrstina busenja, svjež izgled busenja, otpornost na sušu, vlagu i mraz te općenita izdržljivost travnatih busena. Jer, neprikladan odabir mješavine trave ne može kasnije nadomjestiti nikakva stručna njega i opskrba.
Kod uređenja kvalitetne i izdržljive tratine moramo poštovati vodni režim tla, odgovarajuću strukturu zemlje te pravilnu čvrstoću i izravnanost tla. Naravno, moramo i posijati dostatnu količinu kvalitetnog sjemena, koja omogućava brzo nastajanje i daljnji razvitak travnatih biljaka.
Bez uspješnog odvodnjavanja odnosno vlaženja, u našim podnebljima nije moguće kvalitetno održavati tratine u svim razdobljima vegetacije. Kod travnatih površina koje nisu jako opterećene nekim ljudskim djelatnostima, dovoljno je urediti prikladan nagib tla, od 0,2- do 1-postotni za lakša tla, a kod onih težih od 2- do 3-postotni. Kod više opterećenih tratina (nogometna i druga igrališta) treba se pobrinuti za poseban drenažni sistem, to jest brzo uklanjanje suvišne vode s površine. Time ujedno štitimo busenje od oštećenja. Prilikom zalijevanja moramo količinu vode (na sat ili po kvadratnom metru) prilagoditi sastavu tla. Lakša tla bolje prihvaćaju vodu od težih, glinenih, s kojih voda uz prikladan nagib brže otječe. Zato će sitno sipljenje dublje namočiti tlo od nalijevanja jednake količine vode. Važna je također i debljina slojeva zemlje, prikladne za razvitak korijenja, i s time povezana mogućnost prihvaćanja vode od strane tla. Ako je sloj pretanak (od 5 do 10 centimetara), zemlja ne može zadržati dostatne količine vlage za dobar razvitak tratine, te je zato potrebno snažnije zalijevanje. Obilnim zalijevanjem pak ispiremo hranljive tvari s korijena u dublje slojeve. Zato treba dodavati hranu u obliku gnojiva.
Najbolje mjesto rasta, koje omogućava dobar razvoj trava i podnosi gaženje po njemu je humozna, grubo pjeskovita zemlja ilovača, koja sadrži od 65 do 85 posto pješčanih djelića, od toga barem 45 posto gruboga pijeska (od 0,02 do 2 milimetra), te manje od 15 posto glinastih djelića (ispod 0,02 milimetra), kao i humusa, od 4 do 5 posto. Humus je glavni sastojak koji utječe na strukturu zemlje i posebno na mogućnost upijanja vode od strane tla. Travnata tla imaju znatno više humusa od zemlje na njivama i zato su prikladnija za uređenje tratine. Humus u tlu najuspješnije povećavamo rahlim kiselim tresetom. Kompost i istrunuli stajski gnoj sadrže više hranjivih tvari od treseta, ali nisu prikladni za više vrsti sjemenja.
Kada tijekom godine kosimo tratinu i odstranjujemo otkos, time joj oduzimamo hranjive tvari. Zato ih potom moramo vraćati u obliku gnojiva, prije svega dušika, natrija i kalija u raznim oblicima. Pravilan odnos među elementima i dostatna količina vlage omogućuju da hranjive tvari odgovaraju raslinju. Neodgovarajući odnosi i pomanjkanje vlage mogu jako pospješiti razvitak djeteline i nekih korova.
Površina koju namjeravamo zasijati mora biti izravnana, a zemlja odgovarajuće zbijena. Ako je površina duboko izorana i previše rahla, ili je na položaj dovezen posve novi, deblji sloj zemlje, potrebnu gustoću zemlje postići ćemo zalijevanjem i valjanjem površine. Kada je izravnana, dodaju se pijesak, treset i gnojiva. Ovaj se posao može uspješno obaviti i po suhom vremenu, ali se uništava struktura zemlje kao i teren, koji se ne može poravnati na željeni način.
Trave možemo sijati u svako vrijeme vegetacije, no s obzirom na ritam razvitka raslinja najprikladnije je doba za to – krajem proljeća. Kasnija jesenska sjetva se ne može preporučiti, jer mlade biljke zimi mogu lako propasti. U drugim razdobljima moramo osigurati dovoljne količine vlage. Količina sjemenja je ovisna o sastavu travne mješavine. U našim prilikama to znači od 60 do 80 tisuća zrna sjemena odabranih trava po kvadratnom metru površine. Nesortnog sjemenja treba uzeti – dva puta više.
Ako je sjeme cijelo vrijeme bilo vlažno, prilikom sijanja ga nije potrebno zagrabiti, već ga je dovoljno samo zavaljati. Najbolje je površinu prekriti vrtlarskim tkaninama ili slamom. Na nagibima gdje postoji erozija, čupanje trave je neizbježno.
Ako su prilike za klijanje ugodne, trava će proklijati za 14 do 28 dana. Obično se prvo razvije korov, koji se može lako kemijski uništiti dok trava ne proklija. Herbicidi, naime, djeluju samo na zelene dijelove raslinja i ne mogu naštetiti sjemenju trave u zemlji. Za mlade biljke koje klijaju najveća je opasnost – suša, i zato posijana površina mora biti dovoljno vlažna.
Prva kosidba je nadasve važna za daljnji razvitak tratine. Kada travnate biljke dosegnu otprilike 10 centimetara, treba ih pokositi na 6 do 7 centimetara. Prvi put kosimo malo više nego kasnije. Pokošenu travu moramo obavezno posve ukloniti s travnate površine. Naročito taj posljednji dio uređenja travnate površine je mnogo puta ovisan o vremenu sjetve i s time povezanim vremenskim uvjetima. Uputstva se ne mogu strogo poštovati, jer smo kod uzgoja tratine jako ovisni o vremenskim prilikama.
Da bi se skratilo vrijeme i intenzivna briga od sjetve do dobro razvijene tratine, u Americi su se već nakon Drugog svjetskog rata dosjetili izradi travnatih svitaka. Tada su Steve Ekholm i Ast Ryan konstruirali stroj, koji podrezuje busenje. U Europi su ovi travnati svici bili po prvi put prikazani na svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1957. godine, dok se kod nas njihova uporaba snažnije pokrenula tek u zadnjih desetak godina.
Način pripreme zemljišta i značaj vodenog režima jednaki su kao i kod zasijanih tratina. Zapravo su travnati svici i nastali sijanjem mješavine trava. Njezin se sastav unekoliko razlikuje od one za neposredno sijanje, prije svega radi potrebe za snažnom prokorijenjenošću travnatih svitaka. Ovi se svici polažu na jednako pripravljenu površinu kao i za neposredno sijanje, pri čemu se mora poštovati debljina svitka, koji se kreće od 1 do 2 centimetra. Kad se svici polože, treba ih povaljati valjkom velikog promjera, odnosno pritisnuti daskama. Vrlo je važno da travnate svitke nakon polaganja snažno zalijemo, kako bi se svitak i podloga spojili sa vodom i tako primili. Za 10 do 14 dana travnati svitak izrasta, i za njega brinemo na isti način kao i za staru tratinu.
Pri uređenju travnatih površina moramo biti oprezni još tijekom priprave terena. Ni sa tako intenzivnom brigom ne možemo nadomjestiti pogrešku nastalu pri odabiru travne mješavine, ili npr. premalenu debljinu sloja namijenjenog rastu.
Andrej Strgar, dipl. ing. arh. okoliša
