Prostor pripada svima. Od njega stoga možemo zahtijevati jednaku uporabu za sve, i ako tome još dodamo da oblikovanje dobre kakvoće, bez nekih funkcionalnih prepreka nije namijenjeno samo određenim skupinama, već svima – bez obzira na njihovu starost, mogućnosti ili sposobnost, tematiku kojom se bavimo moramo nužno shvatiti kao širi društveni interes.
Slika 1: Hijerarhija ili zakon moćnijega?
Stoga ovaj zapis ne želi biti kritika odnosa, nego prije neka vrsta naputka o tome kako dosegnuti bolje oblikovanje javnih površina, ali i pomagalo svima nama koji se bavimo uređenjem prostora, odnosno njegovim korisnicima. Zato navodim nekoliko savjeta o tome kako se javnom prostoru uz što manje truda može dodati što više da bi bolje ispunjavao svoju funkciju. Čvrsto sam uvjeren u to, da ni tako potpunom (čitaj: zahtjevnom i kompleksnom) zakonodavstvu na tom području neće uspjeti propisati baš sve ono što je jednom prostoru potrebno. A tek se na kraju obično prisjećamo i – njegovih korisnika.
Oblikovanje dostupnosti
Neki je prostor određen svojom funkcijom za korisnike. Jasno je da pješak na prometnoj cesti ne traži zavjetrinu, ali ga utoliko više zanima postoji li prečac. Isto je tako jasno da ga pritom ometaju automobili, koji mu oduzimaju prostor. Automobilski promet, danas glavni način prijevoza, sve više zauzima površine određene za pješake, iz čega slijedi da je temeljna značajka površine namijenjene pješacima – njezina nedostupnost za automobile.
Slika 2: Jasan smjer je siguran smjer
Smjerovi i dostupnost u nekom prostoru moraju biti jasno određeni različitim materijalima, strukturama i bojama koje će udovoljavati svim funkcijama, a i usmjeravati korisnika u prostoru te mu ponuditi sva ona psihička zadovoljstva koja mu trebaju za njegovu normalnu uporabu.
Pločnici ili prostori namijenjeni samo pješacima
Pločnici su fizički odijeljeni od ceste dodanim pojasom različitog popločenja, zelenilom ili na neki drugi način.
Prolazi za pješake
Slika 3: Shema uređenja dijela za silazak sa pločnika
Pješački prolazi opremljeni su kosinama koje se stapaju sa tijelom ceste i imaju minimalni rubnik (maksimalni rub je 2,5 centimetra) te omogućuju lagani prolaz. Pločnik ove kosine na prolazu za pješake reljefno je različit od razine pločnika.
Prijelazi za pješake sa semaforima opremljeni su zvučnim signalnicima sa gumbima postavljenim u visini tijela. Semafori su postavljeni u oba smjera prijelaza. Kod pješačkog otoka, na njega bi trebalo postaviti novi zvučni ili svjetlosni signal.
Ponekad se na pješačkom prijelazu mogu naći meteorske rešetke, koje – ako su postavljene u pogrešnom smjeru – onemogućuju sigurno prelaženje ljudi na kotačima. One zapravo radi svoje namjene (prikupljanje površinske vode) kod velikih količina vode uzrokuju pješacima nemale neugodnosti. Pravo mjesto za meteorske rešetke je na prolazima, a ne na pješačkim prijelazima.
Visinski prolazi u prostoru (stube, kosine)
Slika 4: Primjerno uređenje vanjskih stuba (fotomontaža)
Stube imaju kontrastnom bojom označene rubove stupnica (što je svakako bolje od samoga čela stuba). Posebno označavamo prvu stubu, i to u oba smjera. To je za korisnika znak da se nešto događa. Vanjske stube su u pravilu ravne i jednoramne. Visina i širina stupnica prilagođene su frekvenciji i uporabi prostora. U svakom slučaju, treba se pridržavati naputka da dvostruki zbroj visine i širine mora iznositi 63 centimetra, pri čemu visina ne treba biti veća od 15 centimetara.
Posebnu pozornost moramo posvetiti i odabiru neklizave podloge tla. Nadstrešica pokriva čitavo stubište. Dublje i šire stube možemo shvatiti i kao podeste za razgledavanje, na kojima se korisnici mogu susretati.
Oblikovanje rampi i kosina isto tako zahtijeva posebnu pozornost. Osim kosina, ograda i podesta, bitan je element i materijal od kojega je izrađen pod, jer on ne smije biti klizav. Kosine i rampe sada u načelu više nemaju nadstrešice. Ako su postavljene na frekventnim područjima, svi ih korisnici koriste jednako rado. I više od toga – obično radije odabiremo kosine od stuba.
Kod ograda stuba i kosina su – osim visine i materijala – još važni i boja (koriste se kontrastne boje) i dužina (kod stuba – svakako 30 centimetara prije zadnje stupnice, kao i po njoj).
Mitja Pekeč, dipl. arh.
