Slika: Crkva svete Barbare, Raša (autor fotografije: Bajramović, M., 2022.)
Raša, grad rudara, izgrađena je početkom dvadesetog stoljeća u nešto više od godinu dana u pitoresknoj raškoj dolini na čijoj se južnoj strani proteže vrijedni ruralni krajobraz. Mali istarski gradić smješten na istočnoj strani poluotoka, u kotlini, između dva neizgrađena brežuljka podno kojih se nekad nalazilo močvarno područje. Longitudinalno se proteže u smjeru sjeveroistok-jugozapad, a na svojem najjužnijem dijelu susreće se sa istoimenom rijekom po kojoj je i dobio ime. Iznimno urbanističko i arhitektonsko djelo formirano je kao industrijski centar sa svim elementima potrebnim za kvalitetno stanovanje. Uz posao u rudniku, stanovnici su na raspolaganju imali trgovine i tržnicu, ambulantu, crkvu, policijsku i vatrogasnu postaju, školu i vrtić te, za to vrijeme, bogatu strukturu za poticanje društvenog života, a sve je osmislio talijanski arhitekt Gustavo Pulitzer Finali. [1] Izgrađene su kuće za radnike, rukovodeće službenike, hoteli za samce i drugo. Grad je 30-tih godina dvadesetog stoljeća, kada je bio u punoj moći i dok se ugljen iz rudnika aktivno vadio, imao jak identitet. Finali je bio vrsni projektant interijera, posebice luksuznih putničkih brodova, [2] stanova visoke buržoazije, namještanju hotela i oblikovanju namještaja. Ne čudi stoga kako Finali potpisuje autorstvo cijelog grada, „…od njegova urbanističkog rješenja do razrade pojedinih javnih ustanova i industrijskih zgrada, od projekta radničkih kuća i uređenja njihova interijera do odabira drugih umjetnika koji će svojim djelima oplemeniti pojedine dijelove naselja – i da to vizualno bude toliko evidentno.” [2] Njegovo rješenje Raše u potpunosti ostvaruje Le Corbusierov koncept linearnog industrijskog grada koji morfološki prati zemljopisne odlike uklapajući se u prirodni okoliš. Materijal za izgradnju budućeg grada bilo je moguće pronaći u neposrednoj blizini gradilišta. Kamen za potrebe izgradnje vađen je iz okolnih kamenoloma, dok se dio građevnog materijala dovozio iz Italije. No, ovdje su vidljivi i svi postulati onoga što danas nazivamo „zelena gradnja“. „Upotreba lokalnog materijala, od istarskog kamena, pijeska, mramora, vapna, crijepa ili drveta pokazuje ekonomsku računicu (mada najbliže nije uvijek i najjeftinije), ali i želju da se Raša ‘ambijentalizira’, mimikrijski prilagodi svojem okolišu…”. [3]
Slika: Centar za posjetelje „Arsia“, Raša (autor fotografije: Bajramović, M., 2022.)
Obiteljske kuće protežu se u nizovima u donjoj Raši, južno od trga, te u gornjoj Raši, sjeverno od trga. Predviđene su i građene za potrebe rudara i njihovih obitelji, a jedan od važnih uvjeta prilikom izgradnje bila je njihova ekonomičnost. Stoga se svaka kuća sastoji od četiri stambene jedinice: dvije u prizemlju te dvije na prvom katu, zbog čega je njihova visina nešto iznad 6 metara. „Građevine se svojom visinom neće nadmetati s okolnim prostorom, već će cijelo naselje biti ‘razvučeno’ dolinom, oivičeno s jedne strane cestom Rijeka-Pula, dok s druge strane reguliranim tokom potoka Krapna.” [3] Vrsnoća se može sagledati i u nastojanju da je bez obzira na maksimalnu ekonomičnost postignuto da svaka stambena jedinica zadovoljava sve životne potrebe, tu su sobe, kuhinja s dovodom pitke vode i sanitarne prostorije s odvodnim sustavom, kao i povezanost s otvorenim prostorom na način da svaka stambena jedinica ima svoj vrt. „Svaki stan ima na dvorišnoj strani otprilike 200 m2 zemljišta koje je obitelj rudara mogla obrađivati u slobodno vrijeme. U tom je segmentu ovom izrazito urbanom naselju poradi gospodarskih potreba pridodan ruralni element.” [2] Vrtovi prizemnih stanova direktno su preko terase s po tri do četiri stepenice povezani s unutarnjim boravišnim prostorom, dok su jedinice na katu s vrtom povezane preko sjenice dvokrakim stubištem. Ulice su bile oplemenjene nasadima glicinija, vinove loze i lozice koje su stvarale pergole u stanovima gornjih etaža. Danas se sporadično mogu vidjeti plavkasti cvjetovi glicinije jer su mnoge ili uklonjene ili zamijenjene vinovom lozom. Vrtovi kuća uz potok imali su topole, čija sadnja nije slučajna, već su drvoredi topola na ovom potezu sađeni kako bi zaštitili kuće od mogućih izlijevanja vode iz potoka, a trenutno su prisutne tek na nekoliko mjesta uz korito bivšeg potoka koji je sada kanal. Linearni element drvoreda u potpunosti se izgubio.
Slika: Skice radničkih kuća s pergolom (autor: Kos,M., 2022.)
Najimpresivniji prostor zasigurno je gradski trg – sklop dvaju trgova od kojih je južni bio namijenjen za tržnicu s trgovinama i poštom, a sjeverni za glavno gradsko središte okruženo važnim građevinama. Tu su se redom polukružno nizali: „Dopolavoro“ (tal. dopo – nakon, lavoro – posao), kuća „Fascia“, župna crkva sv. Barbare sa zvonikom i župnim stanom, hotel s barom i restoranom za službenike. „Dopolavoro“ je bio kompleks kuće „Fascia“, kino dvorane s 400 sjedećih mjesta, prostora za čitanje i pisanje, velikog bara te ureda na dva kata. U prizemlju je bio smješten bar ispred kojeg se otvarao vrt s boćalištem. Crkva sv. Barbare, zaštitnice rudara, najpoznatija je građevina u Raši, zasigurno najviše fotografirana zahvaljujući impozantnom položaju na vrhu stepenica, ali i suvremenog izgleda. Simbolika crkve i povezanost sa rudnicima čita se iz oblikovanja budući da asocira na simplificirani rudarski vagonet, zaokrenut po horizontalnoj osi za 180°. „Na više je mjesta spomenuto da glavni korpus crkve asocira na izvrnuti rudarski vagonet, ali nije prepoznata sličnost unutrašnjosti crkve s rudarskim oknima, gdje armirano-betonska konstrukcija paraboličnih lukova crkve asocira na drvenu konstrukciju (podupirače) rudarskog okna.” [3] Rudarska simbolika vidljiva je i u zvoniku crkve, visokom 21 metar, pri vrhu suženom poput rudarske lampe.
Slika: Trg i zgrada Općine Raša (autor fotografije: Bajramović, M., 2022.)
Način i kvaliteta života u Raši u bitnom su promijenjeni u proteklih stotinjak godina, a imajući u vidu paradigmu da je kvalitetan život temeljna potreba, za razvoj grada, osim postignute zaštite i upisa u Registar (Rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli, donesenim 9. travnja 2021. godine, naselje Raša upisano je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao kulturno-povijesna cjelina; pravnog statusa: preventivno zaštićeno dobro, lokalno zaštićeno kulturno dobro), [4] ključni su učinkovito buduće prostorno planiranje i kreiranje vizije grada. „Odnos između ljudi i okružja u kojemu žive od temeljne je važnosti. Taj odnos gradi zajednički identitet i kvalitetu života zasnovanu na zajedničkom kulturnom i prirodnom nasljeđu. U to spadaju veze između zdravlja, načina i kvalitete života i održive uporabe naših ekosustava, krajolika, prirodnih i otvorenih prostora i energije.” [5] Raša ima dobro postavljene temelje, posebice što se tiče zoninga koji je jasno definiran tipologijom izgradnje. Podijeljen na gornju i donju Rašu, te širi centar koji obuhvaća glavni trg s općinskom zgradom i crkvom, trgovine, školu i vrtić u neposrednoj blizini te sportski centar – ima potencijal za nesmetan razvoj bez narušavanja urbanističko arhitektonskih elemenata koji su doveli do zaštite.
Slika: Zoning Raše (autor: Kos, M., 2022. izvor: DGU Geoportal https://geoportal.dgu.hr/)
Oduvijek je bila Grad rudara i na taj se način nastoji promovirati. Tako je na Raškom trgu prije nekoliko godina otvoren Centar za posjetitelje „Arsia“, koji posjetitelje vodi kroz priču o rudarskom životu. Unutar postava je i prikaz tipičnog rudarskog stana s originalnim namještajem i drugim detaljima. „Muzej se nalazi na Raškom trgu i na izravan način posjetitelju nudi svojevrsni doživljaj nekadašnjeg rada i života raških rudara. Sam ulazak u postav, impresivan je. Dočarano je rudarsko okno, a simbolika podzemnog života naglašena je kontrastom tame i svjetla. Slike rudarskih lica, brojni eksponati iz rudnika pružaju posjetitelju istinski doživljaj atmosfere rudnika. Posjetitelj se stapa s interijerom i proživljava rudarsku stvarnost. Hod po originalnim tračnicama neponovljiv je osjećaj, a ekrani s video projekcijama vode posjetitelja u prošlost. Arhivski filmovi dočaravaju vizualni trenutak jednog vremena i postajemo dio jedne nesvakidašnje priče.” [6]
U vremenu kad razmišljamo o revitalizaciji grada i pojedinačnih zgrada na kojima je vrijeme načinilo svoj biljeg, i vraćanju vibrantnog života u grad, moramo dodatno, osim zaštite kulturnog dobra, voditi računa i o drugim prostornim i oblikovnim elementima od kojih su neki jasno propisani, i bezrezervno se trebaju uvažavati. Tu su higijena, zdravlje i okoliš, sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe, zaštita od buke, gospodarenje energijom i očuvanje topline, te održiva uporaba prirodnih izvora, koje u velikoj mjeri prepoznajemo kao održive zahtjeve. Jednostavnije je kad s govori o novim građevina gdje interdisciplinarni pristup i multidisciplinarnost rješenja od faze planiranja, projektiranja, odabira materijala, resursa građenja i dalje, u slijedu pokriva sve elemente koje zovemo održivima kroz cijeli životni ciklus zgrade. Ovdje smo u situaciji da se postavlja pitanje kako postojeće zgrade u vremenu koje dolazi učiniti održivima, i napose „zelenima“? Ključno pitanje je možemo li unaprijediti, poboljšati i primijeniti zahtjeve održive gradnje, u kontekstu mogućih intervencija u grad i njegovu strukturu. Prije svega, potrebno je upoznati se s osnovnim pojmovima „zelene gradnje“ kako bi stanovnici Raše zgrade i prostorne odnose mogli prepoznati po elementima kojima se stvaraju održivi projekti i „zeleni prostori“. Primjena „zelenih“ i održivih materijala kao tehnologija nije samo energetska učinkovitost, koju već uvažavamo kao nešto dobro i znamo tražiti poboljšanja u tome pravcu, tu su i elementi poput učinkovitog korištenja vode i „zelenih materijala“. [7] Kad prođe stotinjak godina od kako je nešto planirano i izgrađeno otvara se novi okvir u kome je moguće djelovati i započeti postupke reinterpretacije urbaniteta i preispitivanje odnosa prema baštini gdje se svakoj postojećoj zgradi može dodati dio elemenata „zelene“ gradnje koji je u postojećem okruženju i stanju zgrade i grada primjenjiv, za što u Raši postoji čvrsta osnova na koju se treba samo naslanjati.
Slika: Skyline Raše (autor: Kos, M., 2022.)
Raša je nastala unutar projekta „Citta di fondazione” kojim je inicirana tematska izgradnja gradova unutar tadašnje Italije, kojima se promovirala moć i snaga fašističkog režima. Liburnia, kako je grad prvotno trebao nositi ime, sagrađena je u nešto više od godinu dana i svečano otvorena 4. studenog 1937. godine na glavnom trgu. Raša je tada sjala punim sjajem, a ugljen se danonoćno iskopavao. Kada su se i posljednji rudnici zatvorili, Raša je počela tonuti u zaborav. Danas je drugačija, no ono što je ostalo gotovo netaknuto je njezina urbanistička osnova i arhitektura, što je doprinijelo uvrštavanju Grada na popis kulturnih dobara. Prepoznavanjem i budućim povezivanjem urbanog i ruralnog dijela, stvaraju se temelji za budući kvalitetan život stanovnika, ali i turističku ponudu koja bi u budućnosti mogla rezultirati kulturnom poveznicom s Labinom nastavno na još uvijek utopijski projekt „Podzemnog grada” [8] koji će, nadamo se, svojim tunelima i interaktivnim rudarskim dvoranama voditi sve do mora u Rapcu. Osim vizualnog identiteta potrebno je istovremeno omogućiti ekonomski razvoj grada, što je zasigurno lakše uz podršku unutar lokalne zajednice. „Odluke koje se odnose na razvoj, planiranje i uređenje prostora, od definiranja ciljeva, do realizacije, moraju biti predmet javnih rasprava pri čemu su transparentni sustav i dobro informirana i aktivna javnost preduvjet donošenja kvalitetnih odluka.” [9] Konačno, kako su i Raša i Labin rudarski gradovi, veza među njima kao gradovima bogatog kulturnog nasljeđa poveznica je koja vodi u budućnost.
izv. prof. dr. sc. Borka Bobovec
Matea Kos
Popis literature:
[1] Racovaz, R., (2017.), Raša, remek-djelo graditeljstva Moderne, Drugo izdanje, Raša: Zajednica Talijana „Giuseppina Martinuzzi“ / Vijeće talijanske manjine Grada Labina. Labin
[2] Radović Mahečić, D., (2000), Raša – grad-spomenik moderne arhitekture – Gustava Pulitzer-Finalija, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, (24), 113-126, preuzeto s https://hrcak.srce.hr/224263
[3] Valušek B., (2000.), Gustavo Pulitzer Finali, RAŠA – ARSIA, Habitat, Rovinj
[4] https://5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=33298 (04.12.2021.)
[5] Matković, I., Vranek, J.,Gojević, I., Jakopec, S., (2017.), Vizije gradova i prostora, međunarodne preporuke za prostorni i urbani razvoj, Hrvatski zavod za prostorni razvoj; Udruga hrvatskih urbanista, Zagreb
[6] https://tz-rasa.hr/kovarska-kuca-arsia/ (25.08.2022.)
[7] http://www.gbccroatia.org/stranice/1-principi-zelene-gradnje-i-zeleni-certifikati/37.html (15.04.2020.)
[8] https://www.jutarnji.hr/kultura/art/na-dubini-od-166-metara-ispod-labina-nicu-muzej-vinski-podrum-i-akvarij-pogledajte-kako-ce-izgledati-15036269 (05.09.2022.)
[9] Hrvatska komora arhitekata; Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, (2013.), Arhitektonske politike Republike Hrvatske, ApolitikA 2013 – 2020., Nacionalne smjernice za vrsnoću građenja, [ur. Knifić Schaps, Helena], Zagreb
Grafički materijali (Matea Kos) i fotografije (Mladen Bajramović)