PRIRODNA VLAKNA – JUTA, KOKOS I SISAL
U petom dijelu ćemo promotriti tri vrste vlakana koja se koriste u industriji podnih obloga. Govorit ćemo o stabljikastom vlaknu juti, voćnom vlaknu kokosu i lisnom vlaknu sisalu. Jutu većinom koristimo kao podlogu za podne obloge, a kokos i sisal sve više za podne prekrivače, što – naravno – nije tek puki slučaj. Ulazimo u doba sve veće ekološke osviještenosti, pa tražimo materijale koji su što manje štetni za okoliš.
JUTA
Jutu dobivamo iz jutovca (slika 1), koji raste kao jednogodišnja biljka u vlažnim, toplim predjelima (sjevernozapadna Indija, a i Kina, Alžir …). Juta se najviše koristi kod tkanih tekstilnih obloga kao punilo za predenje osnove i potke. Primarne i sekundarne podloge (slika 2) od tkane jute rabe se pri proizvodnji netkanih tekstilnih podnih obloga. Oboje su danas zamijenili drugi materijali, prije svega polipropilen (približno 80 posto), radi čega je prodaja jute takoreći preko noći snažno pala. Razlog za to pripisuje se prije svega pomanjkanju istraživanja na razvijanju jutenih podloga, zahvaljujući kojima bi juta mogla ostati konkurentna na tržištu. No, time su zato dobila druga područja, kao primjerice užarstvo, u kojemu su sada jeftinom jutom zamijenili skupu konoplju.
SLIKA 1: Jutovac
SLIKA 2: Sekundarna podloga iz jutene podne obloge
Proces za dobivanje jutinog vlakna je slijedeći; Kad jutovac procvjeta (ili dozre), režu ga pri korijenu, a stabljike se povezuju u snopove. Slijedi sazrijevanje, odnosno potapanje stabljika u stojeću ili mirnu tekuću vodu, dok ne omekša. Sa sazrelih stabljika rukom se uklanja lub. Ostaje liko, koje je drvenasto i tvrdo, pa ga prije predenja treba rastresti, namastiti i omekšati »uljem u vodi«. Juteni proizvodi obično imaju do 5 posto ulja (mineralno ulje), dok se proizvodima namijenjenim za podloge tekstilnih podnih obloga dodaje još postotak ili manje.
Vlakno jute sastavljeno je od više međusobno slijepljenih stanica – to je tehničko vlakno jute. Stanice imaju prepoznatljiv petero- ili šesterokutni prerez. Uzdužni izgled svih stanica tehničkog vlakna je ravnomjeran, površina glatka, bez nekih posebnosti. Tehničko vlakno doseže do 1,5 metra dužine, dok su stanice duge od 0,8 do 5 milimetara.
Dobre vrste jute imaju lijep, svilenkast odsjaj, a na opip su ugodne i meke. Boje se kreću od svijetlosive do svijetložućkaste, srebrnosive i sivozelenkaste. Slabije vrste jute su više sive, smeđkaste ili prljavosmeđe, i bez sjaja. Suho jutino vlakno sadrži do 75 posto celuloze, a preostale sastojke čine lignin i pepeo. Kad bismo jutu uspoređivali s drugim stabljikastim vlaknima, na primjer – s lanom ili konopljom, njezina bi čvrstoća bila znatno manja (23–31 cN×tex-1). Isto tako je manja i elastičnost (kod trganja se jutino vlakno rasteže za 1,7 posto). Slabija elastičnost je posljedica međustanične stijenke, koja je debela i jako drvenasta. Tako su, kao i pamuk, i jutina vlakna brzo zapaljiva i brzo izgaraju. Pritom se okolinom širi prepoznatljiv miris izgorjelog papira.
Oksidacijska sredstva jutu izbjeljuju, no pod dugotrajnijim djelovanjem ili na višoj temperaturi je i oštećuju. Postojanost obojenosti na svjetlost, kod jute je manja nego kod pamuka. Juta je vrlo higroskopna, jer pri vlazi zraka od 40 posto relativne vlažnosti na sebe preuzima i do 8,5 posto vlage (što se izračunava na suhu težinu). Dopušteni dodatak vlage za jutu u trgovinskom prometu iznosi do 13,75 posto. Ako jutu smjestimo u suhi prostor, njezin izgled i osobine dugo se neće izmijeniti. No, ako je smještena u vlažnom prostoru, njezina se čvrstoća protjecanjem vremena jako smanjuje. Za jutu je značajna dobra otpornost na mikroorganizme (postojanija je od pamuka).
KOKOS
Kokosove palme već dugo ubrajamo u najkorisnije biljke na svijetu, jer iz njih ne dobivamo samo vlakna, već se koriste i kao građevinski materijal (pokrivanje krovova listovima) i gorivo, za dobivanje kokosovog ulja, a njima se hrane i životinje. U Indiji kokosove palme zbog šarolikosti njihova iskorištavanja nazivaju »božanskim drvom« (The Heavenly Tree). Najveći izvoznici kokosovih vlakana su Sri Lanka i Indija, a slijede Malezija, Filipini, Kina, Singapur, Kenija, Tanzanija … Kokosova vlakna prerađuju u finalne proizvode u Indiji, a Europa je velik uvoznik i prerađivač (prije svega Nizozemska).
Kokosova vlakna nalazimo u plodovima (slika 3) kokosovih palmi (Coco nucifera L.), i to iznad tvrde lupine jezgre kokosovog oraha (slika 4). Cijele orahe ili već olupljeni sloj s vlaknima prvo se natapa nekoliko mjeseci u vodi, pri čemu se širi strašan smrad. Unatoč tome, ovaj se postupak još uvijek koristi zato, jer su tako pripravljena vlakna bijela i imaju odlične osobine u usporedbi s mehanički izvučenim smeđim vlaknima. Slijedi ispiranje, sušenje i čupanje.
SLIKA 3: Plodovi kokosovih palmi – kokosovi orasi
SLIKA 4: Vlakna iznad lupine jezgre kokosovog oraha
Sa površine jezgre kokosovog oraha dobivaju se tri vrste vlakana:
– finija, duža vlakna, koja obično dobivamo iz nezrelog ploda, dok su još meka i dovoljno savitljiva; koristimo ih za izradu užadi, podnih prekrivača, otirača, staza, obloga stubišta …;
– ponešto grublja vlakna, koja koristimo za izradu četaka, čepova …;
– kraća vlakna, koja se koriste kao punila za strunjače i drugi tapecirani namještaj.
Kokosova vlakna su duga od 15 do 33 centimetra i imaju finoću od 50 do 300 mikrona. Sastavljena su iz vlakana dugih 0,4 do 0,96 milimetara, finoće od 12 do 20, no najčešće od 16 mikrona. Stanice su spojene u vlakno tako, da u sredini tvore zrakom ispunjeni prostor. Takvo vlakno pliva na vodi. Na površini stanica nalaze se vidljive stegmate (bradavičaste stanice), koje su ispunjene sa SiO2 (slika 5).
SLIKA 5: Uzdužni presjek kokosovog vlakna (SEM, uvećano 190 puta)
SLIKA 6: Kokosova vlakna i staza od kokosovih vlakana
SLIKA 7: Nasadi agave
Na zraku osušeno kokosovo vlakno preuzima 11,3 posto vlage. Kokosova vlakna su otporna na moljce, plijesan i raspadanje. Odličan su toplinski i zvučni izolator. Snažna su, izdržljiva, teže zapaljiva i nestatična. Prikladna su i za čišćenje usisavačem. Kako su kokosova vlakna razgradiva, podesna su za svaku okolinu.
SISAL
Sisal je vlakno dobiveno od listova agave (Agave sisalana Perrine), koja prije svega uspijeva u tropskim krajevima (slika 10). Podrijetlom je iz Jukatana u Meksiku, gdje ga nazivaju još i »sosquil« te »zeleno zlato«, a uzgaja se još i u zapadnoj Africi, na Floridi, Bahamskom otočju, u Indoneziji, na Filipinima …
Agava najbolje raste na kamenitom, stjenovitom tlu (slika 7). Kad lišće postane tamnije i kad se iz svog okomitog položaja nagne za više od 45 stupnjeva, reže se oštrim nožem tik pri deblu. Rezanje se odvija dva do četiri puta godišnje. Pomoću stroja zvanog ‘raspador’ iz svježih se listova mlaćenjem izdvajaju vlakna zelene boje. Slažu se u posebne cisterne, polijevaju razrijeđenom sapunicom i sljedećeg dana ispiru svježom vodom. Na kraju se vlakna suše, izbjeljuju i baliraju.
Vlakna sisala su duga od 60 do 120 centimetara; sastavljena su od stanica čija dužina iznosi od 2,4 do 4,4 milimetara, a finoća od 14 do 24 mikrona (slike 8 i 9). Presjek stanice je nepravilan, višekutni.
SLIKA 8: Uzdužni presjek vlakna sisala (SEM, uvećano 190 puta)
SLIKA 9: Poprečni presjek vlakna sisala (SEM, uvećano 190 puta)
Vlakna sisala su čvrsta (45 cN×tex-1), imaju lijep sjaj i bijelu ili svijetložućkastu boju. Obično nisu jako savitljiva, jer sadrže i do 6 posto lignina te brzo upijaju vlagu (dopuštena vrijednost na tržištu iznosi 12 posto). Njihova prednost je antistatičnost. Uz pravilno održavanje – a to je kod podnih obloga od sisala jednostavno – mogu dugo očuvati lijep izgled. Pri polaganju zahtijevaju temeljitost rada i stručnost. Pri uporabi moramo pripaziti da se ne bi isuviše navlažila.
Podne obloge od sisala su izdržljive, pa ih možemo koristiti u svojim domovima, ali i tamo, gdje je prohodnost velika. Obično na donjoj strani nanijet je sloj lateksa, koji podnim oblogama ove vrste omogućava dimenzijsku stabilnost i pomoć pri održavanju (lateksov premaz onemogućuje prodiranje nečistoća na donju stranu obloge, a odgovarajućim vakuumskim usisavačem sag možemo očistiti bez većih poteškoća na cijeloj hodnoj površini).
SLIKA 10: Podni prekrivač od vlakana sisala
JESTE LI ZNALI …
…da domaćini osušeno liko jute prešaju u takozvane »kutcha« bale, koje teže po 124 kilograma. Jutu šalju radi izvoza u Calcuttu, gdje se ona sortira i iznova preša u bale zvane »pucca«, teške po 181,5 kilograma. Juta se razvrstava po podrijetlu i kakvoći. Prema podrijetlu razlikujemo jutu naraingunge (po glavnom indijskom trgu Narajanganj), serajgunge (po glavnom indijskom trgu Sirajganj), uttarija ili northern, dowrah, daisse ili crown te kinesku jutu. Po kakvoći je dijelimo na hessian warp (najbolja juta), hessian weft, sacking warp, sacking weft, rejection (najslabija juta, što se koristi za izradu grube potke materijala za izradu vreća) i cuttings (odresci tvrdih, odrvenjelih dijelova pri korijenu, različite kakvoće).
…da iz agave nakon svakog rezanja dobijemo od 6 do 8 listova, teških po kilogram; agava na stjenovitom području preživi i do 25 godina; s jednog hektara površine se dobiva od 60 do 80 tona listova, koji daju približno 1700 kilograma vlakana, te da se od 1000 kokosovih oraha dobije od 45 do 60 kilograma dugih, finih, te 7,5 do 12,5 kilograma kratkih, grubih vlakana.
doc. dr. Urška Stankovič Elesini
Prirodoslovno – tehnološki fakultet, Odsjek za tekstil, Ljubljana
