Nizanje kemijskih reakcija jedne za drugom prevarilo je i uvjerenog zaštitnika prirode, dok polagač parketa nije bio nimalo kriv!
»Znate koliko sam vatreni zagovaratelj zaštite okoliša. I svoju sam kuću dao izgraditi isključivo iz prirodnih materijala. Potražili su mi čak i mjesta s Hartmanovim čvorovima, kako bih spavaću sobu predvidio na mjestu najugodnijem za spavanje, izolirao sam sve električne vodove i struju dao sprovesti tako, da se u spavaćoj sobi može najbolje izbjeći elektromagnetsko zračenje, dok je cjelokupna električna mreža izvedena pod niskim naponom (24 Volta), samo da bi se što više umanjio intenzitet električnih polja. Za podne obloge odabrao sam 14-milimetarsku tikovinu, a kod toplinsko-zvučne izolacije zahtijevao da se koristi pluto. A sad, nakon približno godinu dana otkako živim u toj kući, ne mogu si objasniti zbog čega tikovina dobiva tamne mrlje, koje jako nagrđuju izgled poda.«
Tako mi je ispričao vlasnik lijepe vile u središtu pokrajine Veneto. Zato sam s polagačem parketa i svojim prijateljem Ilariom Privierom, s kojim je vlasnik prvo stupio u kontakt, obišao gospodina kako bismo utvrdili o čemu se radi.
Slika 1: Podloga od tikovine za vrijeme obilaska
Kao što je vidljivo i na fotografiji, parket je dobro položen, bez deformacija, dobro je izbrušen i polakiran, no na čeonim i bočnim spojevima je drvo pocrnjelo i ponegdje izgleda kao parket s crnim pukotinama. Ovo se pojavilo po čitavoj površini tla u spavaćoj sobi, koja je smještena na prvom katu kuće, ali neravnomjerno: ponegdje je vrlo izrazito, ponegdje manje vidljivo, a ponegdje toga niti nema. Unatoč tome, radi se o lako utvrdivoj sistematičnosti – pocrnjenje je uvijek simetrično na obje susjedne parketne daščice, i uvijek se javlja na bočnim i čeonim spojevima parketnih daščica, nikada po njihovoj sredini. Usto, čak i tamo gdje pocrnjenja nema, pojava je i dalje – simetrična.
Polagač nam je potvrdio da je cementni estrih prije polaganja bio suh, odnosno da je imao takav postotak vlažnosti koji je dopušten po standardu. Kako položeni parket nije imao nikakvih deformacija i nije bio valovit, uz odobrenje vlasnika uklonili smo nekoliko daščica da bismo provjerili podlogu.
Najprije smo utvrdili da su se crne mrlje pojavile na čitavoj debljini parketne daščice i da su tamnije na površini. Parket je bio lijepljen dvokomponentnim ljepilom, koje se pravilno stvrdnulo. Kad smo probušili podlogu da bismo proučili osobine cementnog estriha, utvrdili smo da je debeo približno 5 centimetara, suh i kompaktan. Ispod estriha su se počela pojavljivati nekakva zrnca pluta, a još dublje, na dubini od približno 8 centimetara, nekakav prašnjavi materijal žućkaste boje koji je mirisao na plijesan. Vlasnik je bio iskreno zaprepašten. »Pa osobno sam vidio,« promucao je, »da su položili izolacijski sloj od zrnaca pluta, pomiješanih sa cementom, a sada… Pa gdje je uopće taj sloj?«
Čitava je priča postajala sve jasnijom. Zrnato pluto isporučilo je mjesno poduzeće koje se bavi ugradnjom estriha za polaganje završne podne obloge. A ono što se ovdje dogodilo (pokusi, koje smo obavili u laboratoriju, to su i potvrdili), mogli bismo opisati ovako: zrnca pluta, izmiješana s cementom, nisu sadržavala samo izvorna svojstva pluta, već su bila izrađena i od recikliranih zrna, koja su bila iznova dobivena obradom plutenog aglomerata.
Slike 2 i 3: Laboratorijski pokusi sa zrncima pluta i cementom te uzorkom parketa
Zrnca pluta se ponekad koriste kao aglomerat sa smolama koje su kemijski manje stabilne od poliuretanskih, što se koriste za druge namjene. Te smole, koje se rabe i za lijepljenje drva toplinskom prešom u stolarstvu ponekad se razgrađuju depolimerizacijom, ako dođu u dodir s alkalnom (bazičnom) okolinom poput cementa. Pri temperaturi prostora ponekad daju ureu i formaldehid, kao što prikazuje sljedeća skica:
| SMOLA → bazična okolina → UREA + FORMALDEHID |
Po svojim se glavnim sastojcima smola tehnički naziva i urea-formaldehidna smola. Urea, koja nastaje depolimerizacijom smole, i sama se uz nazočnost vode (vlažnosti) i bazične okoline razgrađuje u amonijak (plin) i ugljikov dioksid, kao što prikazuje sljedeća skica:
| UREA + VODA → bazična okolina → AMONIJAK + UGLJIKOV DIOKSID |
Pare amonijaka, koje se razvijaju nakon sporog procesa razgradnje smole, koja se nalazi u dodiru sa cementom, vremenom dospijevaju do površine estriha, i to u neravnomjernim količinama, ovisno o koncentraciji zrnaca pluta u smjesi toplinsko-zvučne izolacije, poroznosti estriha i rasporeda ljepila. Tamo gdje je plin amonijak pronašao najbolji put za isparavanje, crne mrlje pojavile su se brže i više su izražene.
Slika 4: Plin amonijak, koji se oslobodio prilikom kemijske reakcije, ostavlja crnu mrlju i na uzorku parketa.
Otkrili smo uzroke i utvrdili da nisu odgovorni ni dobavljač, a niti polagač. Kako će sve to prihvatiti vlasnik, zadrti ljubitelj ekologije? On može odabrati jedno od sljedećih rješenja:
– ukloniti cjelokupnu podnu oblogu, podlogu i sloj toplinsko-zvučne izolacije te iznova položiti parket odgovarajućim materijalima;
– ostaviti parket takav kakav već jest, pri čemu će on protjecanjem vremena postajati sve crnji i ružniji, dok će u okolinu polako i neprestano ispuštati (ne zna se koliko to vremena može trajati) plin amonijak i formaldehid. No, te su količine toliko malene, da ih ne možemo namirisati, iako unatoč tome znamo da su – nazočne.
Bez obzira na to, još uvijek ostaje nejasno hoće li i s kakvim uspjehom vlasnik prozvati poduzeće koje mu je isporučilo zrna pluta i izradilo estrih u kući.
Dr. Armando Papini
IL POSATORE, br. 40, ožujak 2001., str. 46–48
