U ovom broju predstavljamo stručno mišljenje o lamel parketu od afromozije, mjere 400/450x75x14 mm, koji je bio položen u dvije prostorije na različitim katovima. Prvi prostor je mansarda, drugi se nalazi na prvom katu, između mansarde i prizemlja, gdje se nalazi ljekarna.
Slika 1: Parket na prvom katu, vidljive su pukotine među daščicama parketa.
Nakon prvog skupnog pregleda ustanovio sam da su se na parketu na prvom katu pojavile više ili manje zamjetne pukotine među pojedinim daščicama parketa, dok pukotine na mansardi nisu naglašene ili su u prihvatljivim granicama, obzirom na vrijeme polaganja (prije osam godina) i posljedice temperaturnih razlika u pojedinim godišnjim dobima.
Kako su mi se tijekom stručnog pregleda stana stvorile dvojbe o tehnikama polaganja parketa, čini mi se primjereno nabrojati pojedine faze koje slijede pri polaganju parketa na ljepilo. Parketar mora najprije provjeriti je li gradnja primjerena za polaganje parketa na ljepilo a potom slijediti navedene faze:
- cementni estrih brižljivo očistiti od svih nečistoća, da se ljepilo i posredno daščica parketa, dobro prime za podlogu;
- ljepilo razmazati odgovarajućom lopaticom i to samo po onom dijelu estriha po kojem će najprije polagati parket, te potom na isti način razmazivati dio po dio, do konačnog završetka radova na cijeloj površini
- parket polagati tako da se daščicom klizne prema već položenom parketu i pažljivo pritisne, čeono i sa strane (vidi sliku br.3 );
- pričekati nekoliko tjedana, a potom slijedi faza brušenja (po običaju upotrebljavamo tri različite granulacije brusnog papira) i na koncu faza lakiranja ili voskanja
ODNOS TEMPERATURE I VLAGE
Obzirom na gore spomenute podatke, jasno je da su se pukotine pojavile nakon nekoliko mjeseci, a ne odmah po polaganju parketa i zasigurno ne zbog nemarnosti podopolagača. Ovo je tipičan primjer slučaja gdje podopolagač ne može ni na koji način utjecati na neželjene pojave koje su se dogodile.
Slika 2: Pod na mansardi
Pokušajmo, dakle, proučiti uzroke koji su doveli do te greške. Svojstvo je drveta, kao i nekih drugih tvari, na primjer duhana, soli i vode, da prima vlagu iz zraka. Ta se pojava zove higroskopnost drveta. Upravo zbog svojstva higroskopnosti količina vlage u drvetu nije stalna, već se neprestano mijenja i prilagođava vlazi u zraku koji obuhvaća drvo. To izjednačavanje vlage nazivamo higroskopska ravnoteža drveta. Kod parketa koji je sastavljen iz velikog broja međusobno spojenih i slijepljenih dijelova, kako se povećava vlaga, javljat će se i povećanje dimenzije po širini pojedine daščice. Ta pojava uzrokuje napuhavanje drvenoga poda i odizanje daščica od podloge. U prostorima s niskom relativnom vlažnošću događat će se obrnuti proces – pojavit će se dimenzijsko skupljanje po širini, što će prouzročiti više ili manje vidljive pukotine među daščicama parketa.
Slika 3: VLAŽNOST DRVETA U ODNOSU NA RELATIVNU VLAŽNOST ZRAKA I TEMPERATURU PROSTORA
Kao što je vidljivo iz donjeg dijagrama, stabilnost drveta je jako povezana s vlažnošću zraka i temperaturom prostora. Iz grafičkog prikaza je vidljivo da bi pri 20ºC relativna vlažnost zraka morala biti 50%, ako želimo održati vlažnost drveta na 9%. Ako bi temperatura prostora bila 25ºC i relativna vlažnost zraka 60%, vlažnost drveta bi se morala stabilizirati na 11%. Ukratko, što se više smanjuje vlažnost okoliša u odnosu na temperaturu prostora, snižava se i vlažnost drveta, te se , ako nedostaje vlage u zraku, daščice parketa počnu skupljati po širini.
Nema dvojbe da je vlažnost drveta na prvom katu, gdje su se pojavile vidljivije pukotine, pala prije svega u zimskom periodu i to zbog aktivnog zagrijavanja prostora. Ovu pojavu nismo zapazili na mansardi, jer je taj prostor upio veću količinu vlage zbog blizine strehe. Pri tlu smo na prvom katu uz isključeno grijanje očitali sljedeće vrijednosti temperature (srednje vrijednosti nakon više izvršenih mjerenja): 22,8ºC, 24ºC, 23ºC, 23,4º, a na mansardi pri
uključenom grijanju 23ºC, 23,2ºC, 23,4ºC, 22,8ºC. U blizini ogrjevnih cijevi temperature su bile više: 27ºC, 27,5ºC, 28ºC, 28,5ºC. Možemo dakle uzeti da su temperature bile približno jednake (ako izuzmemo mjerenja u blizini cijevi), bez obzira na to što je na katu grijanje bilo isključeno, a na mansardi uključeno. To dokazuje da prvi kat prima toplinu i iz prizemlja i sa mansarde, dok je mansarda u blizini strehe, koja je u doticaju s vanjskom okolinom i u zimsko vrijeme unosi vlagu i niske temperature. Upravo je radi toga vlažnost na mansardi veća i drvo nije bilo izloženo dimenzijskom skupljanju po širini daščice, već je ostalo stabilno.
Na konačni izgled parketa su dakle utjecali vanjski faktori, a ne nestručni rad parketara. Ukoliko se ponegdje pojavi daščica koja muklo odzvanja, kao što se pokazalo pri stručnom pregledu u ovom slučaju, tome je uzrok prirodno gibanje drveta i to ne predstavlja nepravilnost, jer nema opasnosti da bi se daščice odvojile od podloge. Dokaz da je rad obavljen profesionalno je različita reakcija samog drveta u dva pregledana stana. Nepravilnosti su nastale zbog različitog odnosa relativne vlažnosti i temperature prostora između dva kata.
Slika 4: Parket polažemo tako, da daščicom lagano kliznemo prema već položenom parketu i pažljivo pritisnemo, čelom i sa strane.
Poznato je da tijekom vremena više parametara utječe na konačni rezultat položenog parketa (nemojmo zaboraviti da je od polaganja parketa prošlo osam godina), no bez dvojbe su relativna vlažnost zraka i temperatura prostora imali najveći utjecaj.
PUKOTINE
Pukotine nastaju zbog dimenzijskog skupljanja. Gotovo isključivo se pojavljuju pri skupljanju po širini, kao posljedica neodgovarajuće temperature prostora u odnosu na postotak vlažnosti u pojedinim vrstama tehnički i/ili prirodno sušenoga drveta. Obzirom na to da različita grijaća tijela u zimskom vremenu podižu temperaturu prostora na približno 20-22C, daske za izradu drvenih podova se suše do 8% vlažnosti.
Tako osušene daske moraju prije daljnje obrade mirovati najmanje 30 dana u zatvorenom prostoru, da se unutrašnja vlažnost ustali na približno 10%. Drvo osušeno na 10% vlažnosti će, nakon obrade, zadržati svoje dimenzije i pri sobnoj temperaturi od 20-22C. Ako je takva temperatura prisutna u prostoru dulje vremena, ili ako se još poveća, u pojedinih daščica se može razviti proces skupljanja po širini, te će se one skupljati do jedne desetinke milimetra po centimetru. Skupljanje se povećava pri sobnoj temperaturi koja dostiže 25C ili pri neodgovarajućoj izolaciji ogrjevnih cijevi.
