Slika br.1 Budimir Pervan, studentski dani u Pragu, 1930.-te
Za razumijevanje odnosa unutar grada koji su iscrtani ulicama i zgradama potrebno je osvrtati se stalno na značaj i ishodišta gradogradnje. Ako pogledamo unatrag, u vrijeme sredine prošlog stoljeća, vrijeme u kojem su se naši gradovi ubrzano počeli mijenjati – prvo što je vidljivo vezano je uz aktiviranje urbanističkih projekata i arhitekturu. Primarni problemi poraća koji su se odnosili na osiguranje osnovne infrastrukture i zgrada potrebnih za normalno funkcioniranje društva bili su riješeni i došlo je vrijeme koje će ponovo arhitekturu i urbanizam postaviti na mjesto koje je bilo više od napora za osiguranje minimalnih uvjeta za život. Polagano i sustavno mijenjao se odnos prema prostoru i stanovanju.
Hrvatski muzej arhitekture HAZU krajem prošle godine predstavio je djelo i rad arhitekta Budimira Pervana kroz izložbu Budimir Pervan – Iz arhiva arhitekta, koju je pratila i knjiga iste strukture i naslova. Na ovaj način predstavljen je još jedan od hrvatskih arhitekata koji su stvarali gradove i prostorne odnose u kojima živimo. Izložba je bila podijeljena u pet cjelina koje slijede životni put i djelovanje arhitekta Pervana, od Splita 1920-ih: susret s Josipom Kodlom i češkim kubizmom, preko Praških dana, i povratka u Hrvatsku kroz dionicu Od Splita prema Dubrovniku, do Urbanističkog zavoda Dalmacije: dva desetljeća vodstva i na kraju, izložbu zaključuju Kuće pune sunca.
Slika br. 2 Obiteljska kuća Pervan u Splitu, maketa, 1936., projekcija u postavu
U Muzeju se čuva ukupno 26 projekata splitskog arhitekta rođenog 1910. godine, koji nakon mature na Tehničkoj srednjoj školi u Splitu, a koju Neven Šegvić opisuje kao centar splitske graditeljske struke, odlazi 1930. u Prag na studij arhitekture. U to vrijeme u Splitu djeluje prva generacije praških studenata, i susret s radovima Josipa Kodla, koji unosi modernu arhitekturu u Split s početka dvadesetog stoljeća, određuje Pervanov put. A Prag, okruženje koje cijeni i potiče intelektualni rad, oblikovati će Pervana i usmjeriti ga u stvaranje arhitekture koja je jasna, funkcionalna i modernistička. Već tijekom studija pokazuje interes za urbanističke probleme, pa tako s Ivom Žuljevićem, objavljuje studiju Urbanizam ili dezurbanizam u Građevinskom vjesniku br. 9 iz 1933. godine. [1]
Prve tri cjeline prate Pervana do početka četrdesetih godina 20. stoljeća. Početak izložbe nam donosi svojevrsnu vremensku kapsulu i ugođaj Splita ranih dvadesetih godina prošlog stoljeća kroz odnose i utjecaj koji je Kodl imao na mladog Pervana koji već 1929. godine projektira vlastitu obiteljsku kuću u Splitu. Slijed se nastavlja vremenom provedenim u Pragu na Češkoj visokoj tehničkoj školi koja je buduće arhitekte obrazovala na tradicionalni način i kasnijem studiju na Akademiji likovnih umjetnosti s nešto drugačijim pristupom, gdje su studenti bili aktivno uključeni u suvremena arhitektonska događanja. Studij je promovirao modernu arhitekturu, a njegov mentor, prof. Josef Gočár, ostaje mu do kraja života profesionalni uzor. Nakon povratka iz Praga 1936. godine kratko se zadržava u Splitu i već 1937. odlazi u Dubrovnik. U međuratnom razdoblju Dubrovnik nema značajnu graditeljsku scenu, što postaje izazov za mladog, tek diplomiranog arhitekta s praškog studija, koji otvara građevinsko poduzeće s Tomislavom Andrijom Žuanićem, prijateljem iz srednje škole u Splitu. Izgradili su devet novogradnji koje se odlikuju modernističkim duhom u neposrednom dijalogu s primjenom tradicionalnih elemenata gradnje.
Slika br. 3 Radnička kolonija, Put Brodarice, 1948.
Četvrta cjelina vezana je uz osnivanje i rad Urbanističkog zavoda Dalmacije. S kolegama Hrankom Smodlakom i Miloradom Družeićem, Pervan osniva Zavod i ovo razdoblje predstavlja najznačajniju dionicu u njegovom profesionalnom djelovanju. Poslijeratna obnova porušenih naselja u Dalmaciji postala je projekt i mogućnost implementacije znanja sakupljanih dugi niz godina kroz rad na urbanističkim projektima. Pervan je njegov upravnik od osnivanja pa sve do umirovljenja 1970. godine. U gotovo dvadesetpetogodišnjem rukovođenju Urbanističkim zavodom Dalmacije, Pervan je uspio od male grupe mlađih stručnjaka razviti modernu organizaciju specijaliziranih odjelam omogućivši svojim suradnicima punu profesionalnu i stvaralačku autonomiju, ali usadivši u njih i vlastitu disciplinu, pošten odnos prema poslu i svojstveni mu entuzijazam. [2] U to vrijeme radi na Direktivnoj regulacionoj osnovi Splita, Direktivnom planu Benkovca te drugim urbanističkim projektima na području Dalmacije. Utjecaj Praga čita se i ovdje, pa Robert Plejić piše: Jedan od prvih važnih urbanističkih regulacija bila je regulativna osnova Splita. Pervan redefinira urbanistički prostor u Splitu i u njegovim radovima je vidljiv utjecaj praške škole, i to u „arhitektonskim studijama s kubističkom likovnom ekspresijom i složenim programima koji preoblikuju dijelove grada i generiraju nove prostorne odnose. [3] U tome razdoblju napravio je bitne pomake u području urbanizma, graditeljstva i arhitektonskog naslijeđa, za što mu je 1970. godine dodijeljena nagrada Viktor Kovačić za životno djelo Saveza arhitekata Hrvatske. [4]
Slika br. 4 Kuća Ester Schneditz na otoku Hvaru, 1968.
Šegvić u svojim tekstovima to razdoblje opisuje kao vrijeme koje je obilovalo značajnim graditeljskim rezultatima, [5] premda je rad arhitekata ipak bio uvjetovan sustavom u kojem su djelovali. I tu su postojali odmaci koji su stvaralaštvo apostrofirali, bez obzira na značajne poteškoće uklapanja u zadane smjernice, ostvarivali su kvalitetne projekte koji su stvarali potku na kojoj suvremena arhitektura počiva. Arhitekti su sposobni znanjem i u najtežim uvjetima stvoriti prostorne odnose kojima mogu poslati poruku i stav prema vrijednostima koje su tu, i nadograditi ih. Ono što je važno, bila je činjenica da je nakon osnivanja Urbanističkog zavoda Dalmacije, broj stručnjaka sve više rastao pa se moglo pristupiti sistematiziranom istraživanju i osmišljavanju Direktivne regulacione osnove Grada Splita. Bilo je moguće stvarati Grad. Glavna je karakteristika ovog rješenja stroga, upravo idealna, diferencijacija osnovnih životnih funkcija: stanovanje, rad, promet, odmor i kultura. [6] Pervan surađuje s Kalogjerom, Kalajžićem, Šegvićem, Mudnićem i ostalima članovima projektantima URBS-a na urbanističko-arhitektonskom rješenju zapadne obale u Splitu [7] koji je u konačnici i izveden nakon što je pobijedio na Natječaju za regulaciju Zapadne obale (1957./58.). Prostor zapadne obale splitske luke proteže se od crkve sv. Frane na zapadnoj strani rive sve do rta Sustipan. Na tom području izgrađeno je u prvoj polovini 20. stoljeća nekoliko zgrada kao što je splitska tvornica cementa Gilardi – Betizza (1870.), 1919. godine nastaje nekoliko stambeno-poslovnih palača arhitekta Fabjana Kaliterne, zatim Hotel Ambasador i Banovinska palača. Članovi URBS-a s Budimirom Pervanom zamislili su izgradnju jednokatnih kontinuiranih objekata od Banovinske palače sve do kuće Čorak, ali plan se kasnije izmijenio. [8]
Uz potreban odmak može se temeljem preispitivanja vrijednosnih sustava i zaključaka donesenih nakon provedenih analiza stanja u prostoru, kako prije, tako i nakon stvaranja projekata i izgradnje zgrada, apostrofirati vrijednost i doprinos koji su donijeli u odnosu na razvoj urbanih središta. Afirmacija svih elemenata koji sustavno promoviraju grad, ekonomski razvoj, urbanistički plan, tehnološki napredak, oblikovanje zgrade, pojedinačne i kao dijela cjeline, nedvojbeno ukazuje na kulturalne domete koje sustavno planiranje i izgradnja donose gradu i njegovim stanovnicima. Najznačajniji mu je urbanistički projekt Revitalizacija i rekonstrukcija stare jezgre Primoštena. U rujnu 1970. godine započeli su radovi na izradi generalnog plana za područje Primošten – Rogoznica, i za manje od godinu dana krenulo se u izradu detaljnog plana Primoštena, nakon čega je uslijedila studija i izrada projekta revitalizacije starog naselja Primošten. [9] Zamišljene su tri zone stambene izgradnje – prva je povijesno naselje na poluotoku, druga obuhvaća prostor između nove Jadranske magistrale i obale, a treća zauzima prostor preko Jadranske magistrale. Na poluotocima Raduči i Kremiku tada je predviđena izgradnja hotela. Glavni projektant za Urbanistički projekt revitalizacije starog naselja bio je Budimir Pervan.
U isto vrijeme dok je bio upravnik Zavoda i bavio se urbanizmom, nastaju i njegovi najbolji arhitektonski projekti – Administrativna zgrada Skupštine općine Split, poslovna zgrada Direkcije jadranskih brodogradilišta u Splitu, rekonstrukcija palače Milesi, obiteljska kuća Marić na Bačvicama u Splitu i hotelsko naselje Pharos na otoku Hvaru gdje Pervan zajedno s arhitektom Brankom Franičevićem 1962. godine nenametljivo projektira niz skromnih zgrada povezanih pješačkim stazama. Vrlo vrijedni su i nacrti adaptacije Biskupske palače u Splitu, kao i adaptacija ljetnog kina u Postirama na otoku Braču.
Posljednja cjelina vodi nas kroz Kuće pune sunca. Tu su stručnoj javnosti nepoznati nacrti vikend kuća za odmor koje je Pervan radio za svoje prijatelje i poznanike koje gotovo uvijek projektira na neravnom terenu, a kuće prilagođava zatečenoj konfiguraciji i ambijentu. Ovaj dio je dionica velikih projekata u malom mjerilu koji predstavlja osebujan dio njegova opusa. A kroz nevelike, zgusnute forme, koje temelj imaju u graditeljskoj baštini Dalmacije izvire istančani osjećaj za arhitektoniku podneblja. Svaka kuća, mali je ‘bonbon’, odiše individualnim pristupom koji je Pervan njegovao u odnosu na ovaj tip projekta. Koristi sve elemente i forme koje susrećemo u njegovoj arhitekturi, ali ovdje je rukopis prilagođen mjestu i poznatom korisniku, koji, eto, baš tu hoće pogled na neku staru već zaboravljenu formu ili uvalu. Analiza i valorizacija postojećih projekata može poslužiti za pravilno usmjeravanje djelovanja i kao preporuka kojom će biti stvorena nova pravila i novi načini upotrebe postojećih pravila korištenja prostora. Obzirom na ograničene prirodne resurse, razvoj urbanih i onih još uvijek prirodnih prostora, potrebno je usmjeravati se na način da umjesto fragmentiranosti i raspršenosti, pokušamo drugačije strukturirati postojeća arhitektonska tkiva čije karakteristike ne odgovaraju potrebama današnjice. U projektima koje smo baštinili, sve je ispisano, vrijedno ih je vidjeti i moguće ‘prepisati’.
doc.dr.sc. Borka Bobovec, dipl.ing.arh.
Literatura:
[1] Šegvić, N., (1998.), Skica za stvaralački portret Budimira Pervana, 1992., Čovjek i prostor, XLV[530-531(7-8)]: 46, Zagreb
[2] ***(1982.), In memoriam Budimir Pervan 1910.-1982., Čovjek i prostor, XXIX[357(12)]: 14, Zagreb
[3] Plejić, R., (2003.), Utjecaj praške škole na arhitekturu moderne u Splitu, Doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
[4] ***(1974.), Nagrada „Viktor Kovačić“, Čovjek i prostor, XXI[261(12)]:16, Zagreb
[5] Šegvić, N. (1986.), Stanje stvari, jedno viđenje 1945.-1985., Arhitektura, 196-199: 118-128, Zagreb
[6] Čičin Šain, Ć., Pervan, B., Vekarić, Z., (1951.), Urbanizam, Direktivna regulaciona osnova Grada Splita, Arhitektura, [ur. Vladimir Antolić], V(5-8): 6-36, Zagreb
[7] Matošić, D., (1971.), Rad na urbanističkom planiranju Splita, Arhitektura, XXV(111-112): 23-32, Zagreb
[8] Tušek, D., (1996.), Arhitektonski natječaji u Splitu 1945.-1995., [ur. Miće Gamulin], Građevinski fakultet Sveučilišta u Splitu; Društvo arhitekata Splita, Split
[9] ***(1973.), Primošten, URBS, 25 godina Urbanističkog zavoda Dalmacije – Split, [ur. Tomislav Marasović] , str. 25-38
Ilustracije:
Br.1, 4 i 5 – Hrvatski muzej arhitekture HAZU, arhiva
Br. 3 – HR-DAST-URBS, fototeka
Br. 2 – postav izložbe Budimir Pervan – Iz arhiva arhitekta (19.12.2018.-31.01.2019. HMA HAZU), autorice: Borka Bobovec, Iva Ceraj, Mateja Moser i Laura Naranđa, fotografija: Borka Bobovec