O posljedicama potresa, sanaciji, obnovi te aktivnostima Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Intervju s prof.dr.sc. Stjepanom Lakušićem, dekanom Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Prošla godina je za sve nas bila vrlo zahtjevna. Osim pandemije koja je zahvatila praktički cijeli svijet, Hrvatska se suočila i s prirodnom katastrofom – potresima. Prvo Zagreb, Zagrebačka i Krapinsko-zagorska županija 22. ožujka u 6:24, jednu mirnu nedjelju iz sna je stanovnike uzdrmao potres jačine koja nije zabilježena od 1880. godine. 5,5 stupnjeva po Richteru je mnoge domove učinio nemogućim za daljnje stanovanje, načinjena je velika šteta na javnim objektima, uvukao se strah u kosti mnogim stanovnicima tih područja. Velika većina objekata, posebno u starijoj zagrebačkoj jezgri, građena je početkom 20. stoljeća te ne udovoljavaju propisima gradnje u pogledu potresa. Problemi se proširuju uz saznanja da je dio zgrada zapušten, neodržavan, a stanovnici su tijekom dugog niza godina radili razna preuređenja, dogradnje čak i cijelih etaža, bez kvalitetne dokumentacije, proračuna, dozvola i bilo kakve procjene rizika u pogledu potresa.

U posljednjih nekoliko godina dan je naglasak na energetskoj obnovi, međutim ta obnova bi trebala biti cjelovita. Naravno da je bitna ušteda energije, međutim to je idealna prilika, kad je već objekt u fazi obnove, kad su postavljene skele, da se prije završnog „estetskog“ plašta, provede kvalitetno pojačanje građevina kako bi se osigurale od neželjenih epiloga kakvima smo bili svjedoci u ožujku prošle godine. Kroz cijelu godinu su se pripremale aktivnosti oko saniranja šteta u Zagrebu, donešen je i novi Zakon o obnovi, uključila se Vlada, Grad Zagreb, mnogo stručnjaka raznih profila, i tada ponovno …

Ovog puta Petrinja, Sisak, Glina, Banovina … Na samom isteku godine, dva dana za redom, pri čemu 29. prosinca 6,2 stupnja. Potres se iznimno jako osjetio i u Zagrebu, a Banovina je pretrpjela ogromne štete. Veliki broj objekata je srušen, oštećen je približno isti broj objekata kao i u potresu u ožujku, s tim da se na području Petrinje i Gline nalaze mnogo manji objekti, nema toliko velikih i javnih zgrada kao u Zagrebu …

O potresnim temama, razlikama između proljetnih potresa i ovih na kraju godine, pristupu obnovi, ulogama stručnjaka u procjenama, analizama, sanaciji, kvalitetnim prijedlozima rješenja te još o koječemu, razgovarali smo s Prof.dr.sc. Stjepanom Lakušićem, dekanom Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, čiji stručnjaci su među prvima izašli na teren te se uhvatili u koštac sa svim problemima koje je potres izazvao.

P: Poštovani profesore. Na čelu ste, kao dekan Građevinskog fakulteta, od 2018. godine, fakulteta koji je dobio jednu od najznačajnijih uloga u nemilim događajima koji su nas zatekli u prošloj godini. Koje su bile Vaše misli u prvim minutama nakon 6:24 minuta, 22. ožujka prošle godine.

Ako se promotre prvi sati ili bolje reći minute nakon što se dogodio potres, kao i većina građana grada Zagreba, izašao sam iz stambene zgrade u kojoj stanujem (koja na sreću nije dobila oštećenja jer se radi o novijoj gradnji) te sam kontaktirao kolegu izv.prof.dr.sc. Josipa Atalića koji se u proteklih 7 godina sa svojim timom bavi rizikom od potresa, kako bi saznao točnu informaciju vezano za intenzitet potresa te njegov epicentar. Kolega J. Atalić i kolega M. Uroš su se već po hitnom pozivu uputili u Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba te u Ravnateljstvo civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova, kako bi se formirao krizni stožer. Odlučeno je da sjedište stožera bude u Uredu za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba, te da jedan od glavnih koordinatora provedbe svih aktivnosti organizacije sustava nakon potresa bude izv. prof. dr. sc. Josip Atalić s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U suradnji s Ravnateljstvom civilne zaštite MUP-a predložili smo da se pošalje poziv inženjerima građevinarstva, posebice onih vezanih za područje konstrukcija. Poziv sam odmah uputio nastavnicima Građevinskog fakulteta koji su se među prvima odazvali na provedbu aktivnosti brze procjene oštećenih građevina. Preko sustava Hrvatske komore inženjera građevinarstva, poziv je upućen i svim ostalim inženjerima građevinarstva iz Zagreba i okolice. Samo prvi dan odazvalo se preko 150 inženjera za volontiranje u provedbi brze procjene oštećenja građevina. Tada je ključno bilo definirati i protokole kako provoditi brze preglede te kreirati obrasce koji će se koristiti u procjenama oštećenja te provesti brzu edukaciju inženjera volontera. Sve ove aktivnosti napravljene su od strane Građevinskog fakulteta. Također, odmah sam kontaktirao i nekoliko nastavnika da se provede preliminarni pregled zgrade našeg fakulteta te smo već u 11.30 imali prvi obilazak i započeli detaljni pregled. Kako bi svi djelatnici fakulteta bili informirani o oštećenjima u našoj zgradi te svim aktivnostima koje provodi Građevinski fakultet, u narednih 14 dana svaki dan sam s e-maila ureda dekana dostavljao cjelovite informacije. 

Ovim aktivnostima vezanim uz potres, Građevinski fakultet u Zagrebu pokazao je da je stožerna snaga koja može odgovoriti na svaki izazov koji se pojavi u području građevinarstva i jedino na taj način ispunjava svoju misiju. Aktivnosti oko potresa dodatno su povezale fakultet sa svojim alumnima, ali i ukazale na važnu činjenicu, graditi i razvijati društvo moramo svi zajedno. Ponekad su riječi iz akademske zajednice bile oštrije i ponekad su shvaćene kao kritika na aktivnosti koje su odgovorni u državi provodili. No, smatram da je obveza akademske zajednice da se oglasi u teškim trenucima jer ona ima odgovornost da unosi u društvo prijedloge za određene promjene koje će promicati dostojanstvo čovjeka i struke, a sve na dobrobit društva u cjelini. Nadam se da će nas ovaj potres upozoriti da počnemo vjerovati građevinskoj struci i njihovim upozorenjima i da se sustav postavi za buduće generacije. Naravno, treba sustavno razmišljati o pojačavanju zgrada i u ostalim dijelovima Hrvatske. To je veliki potez i velika odluka, ali u ovakvim prijelomnim trenutcima se i vuku veliki potezi i donose velike odluke.

P: Kroz Vaš fakultet je kroz mnogo generacija educiran veliki broj inženjera građevinarstva, statičara, stručnih timova koji se bave problematikom potresa na čelu s prof. Josipom Atalićem, stručnost prilikom pregleda građevina nakon potresa sigurno nije upitna, ali su se usprkos tome mnogi od njih po prvi puta „u živo“ suočili s posljedicama potresa. Što su bili najveći izazovi u tim prvim danima kad je trebalo brzo reagirati, u nekim slučajevima i brzo donositi odluke.

Na Građevinskim fakultetima studente se od samih početaka potiče na razmišljanje o ponašanju konstrukcija i uči analizama pripadajućih statičkih sistema. Jasno se kroz brojne predmete upoznaju s načinima prijenosa sila, principima nosivosti građevina, posebice zgrada, ali i suvremenim propisima i računalnim programima za proračun  konstrukcija. Kroz predmete poput Dinamike konstrukcija i Potresnog inženjerstva izravno su upućeni u ovo što se dogodilo kod potresa u Zagrebu te Petrinji i okolici. Nijedna struka nije toliko prožeta znanjem potrebnim za sigurno svladavanje današnje situacije od građevinara – konstruktora. Samo se konstruktorima tijekom studija razvija osjećaj za brzu procjenu na sigurnu stranu, bez ugroze života građana, što je trenutačno najvažnije. Logika konstrukcija i pripadajućih statičkih sistema stalno im je na umu jer su tako odgajani tijekom studija. Svi predmeti su usmjereni na poticanje i razvijanje smisla za tijek sila od krova prema temeljima, bez obzira je li riječ o vertikalnim ili horizontalnim silama, statičke ili dinamičke prirode. Trenutačno razmišljanje o nosivim i nenosivim elementima odmah stupa na scenu, čim dođu na građevinu – jer su tako tijekom čitavog studija usmjeravani. Ako je o Građevinskom fakultetu u Zagrebu riječ, postoji stoljetna zagrebačka konstruktorska škola koja je iznjedrila brojne vrhunske konstruktore iza kojih su ostale značajne građevine u Hrvatskoj i u svijetu. Na toj tradiciji konstruktori se odgajaju i danas, samo na suvremeni način. Najveći izazov kod potresa u 2020. godini je bilo vrijeme kojeg inače kod projektiranja imamo uglavnom dovoljno, a u situaciji nakon potresa je trebalo jako brzo reagirati. Posebice je bilo nezgodno što sustavi nisu postojali pa se osim pregleda oštećenja i uporabljivosti zgrada na terenu, paralelno provodila edukacija stručnjaka, uspostavljanje GIS baze podataka, povezivanje svih dionika i slično. Ključne odluke su se donosile iz sata u sat, a posljedice takvih odluka su dugoročne što je bio jako veliki izazov. Treba istaknuti da su potresom najviše nastradale tradicijske građevine koje nisu u fokusu na fakultetima pa smo morali vrlo brzo organizirati niz edukacija da podignemo razinu znanja inženjera u tom specifičnom području.

P: Koje su osnovne razlike između posljedica potresa u Zagrebu i okolici od onih u Petrinji i Glini, te koje su procjene vremenskog perioda potrebnog za sanaciju oba potresna područja zahvaćena u ožujku i prosincu

Kad govorimo o tradicijskim građevinama, osnovna razlika je što u Zagrebu govorimo o zgradama koje se nalaze u povijesnoj jezgri (centru) i koje su povezane u nizove/blokove te se nalaze u vrlo specifičnom prometnom okruženju. U Petrinji i okolici govorimo o pojedinačnim zgradama, koje su nerijetko i starije od zagrebačkih, ali i puno manje površine i sa puno manje stanova što će značajno olakšati rekonstrukciju istih. Od ostalih tipova zgrada, treba istaknuti poslijeratnu obnovu koje čine jedan specifični dio. Također, nezakonite zgrade koje su u svakom kraju građene prema tradiciji specifičnoj za pojedino područje. To su osnovne razlike, a uvijek postoje razlike u tipologiji koje se odnose na razdoblje gradnje, promjene propisa i slično.

Pitanje: Mnogi objekti građeni su ili naknadno adaptirani bez potrebnih suglasnosti i dozvola. Da li bi, po Vašem mišljenju, pristup sanaciji i njezinom sufinanciranju kod takvih objekata trebao biti isti kao i kod onih koji su građeni uz svu potrebnu zakonsku dokumentaciju, ili bi trebalo napraviti neke razlike.

Ovo je pitanje koje se vrlo često analizira i razmatra u razgovorima s kolegama. Mi često volimo preregulirati neke stvari i onda zaboravimo bit problema ili se ne može više ni riješiti zbog prevelike administracije. Svjedoci smo nakon potresa u Zagrebu te Petrinji i okolici da se ne može nekim “potvrdama” negirati prirodne zakone kao što je potres. Kontinuirano se mora raditi na osvješćivanju građana da su potresi, i sl. katastrofe (poplave, požari..) moguće i s tim moramo živjeti. Zbog navedenih činjenica, projekte konstrukcija u kojima je otpornost konstrukcija na potrese ključna, trebamo zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti naših obitelji. Brzopoteznim i nedovoljno analiziranim odlukama temeljem kojih se kroz određene “Potvrde”, a to smo vidjeli na primjeru legalizacije, nećemo uspjeti “prevariti” sile potresa koje djeluju na naše građevine. Sustavno se mora raditi ne edukaciji te izradi strategije u području potresnog inženjerstva.

Ako se promotri legalizacija u Hrvatskoj, sve je provedeno po Zakonu i sada je teško raditi razlike. Sukladno tome, legalizirane zgrade bi trebalo obnavljati, iako, nažalost ne znamo ništa o njihovoj otpornosti. Sada je vidljivo da se zgrade ne bi trebalo legalizirati bez proračuna mehaničke otpornosti i stabilnosti. U tijeku rasprava oko legalizacije, struka je ukazivala da je potreban proračun konstrukcije, no nije poslušana. Procesom obnove nakon potresa je prilika da se obnova provede na način da se obavezno provede proračun mehaničke otpornosti i stabilnosti, a potvrda svega učinjenoga bi bio seizmički certifikat. Važno je naglasiti, kad imate npr. nelegalni dio zgrade, konstrukcija zgrade se obnavlja u cjelini, ne može se izuzeti nelegalni dio ukoliko ga ne uklonite ili ne odvojite (ne dilatirate) od legalnog dijela zgrade. Konstrukcijska obnova podrazumijeva obvezno obnovu zgrada u cjelini. Ukoliko imamo nelegalnu zgradu koja je sada stradala u potresu, to je već političko pitanje, a u nekim slučajevima i socijalno.

P: Kakav pristup obnovi zagovarate kod javnih objekata, škola, vrtića, muzeja, …

Cjelovita obnova s jasnim rokovima. To bi trebalo biti u strategiji smanjenja rizika od potresa. Ne samo oštećene javne zgrade već i one u lošem stanju. Potres može biti svuda i treba podići razinu sigurnosti takvih zgrada, a za to treba jasan plan. Ili se može napraviti prenamjena. Rok od npr. 5-10 godina za obnovu. Ne gledati samo zelene zgrade jer se redovito događala prenamjena kako se škole ne bi zatvorile. Opasnost je da su time proglašene da su neoštećene pa samim time nema potrebe za njihovom obnovom. Ovdje treba svakako dodatno djelovati na propisivanju obveza vlasnika u smislu održavanja građevina. Nužne su izmjene i dopune Pravilnika o održavanju zgrada gdje bi se propisalo svim vlasnicima da se provedu detaljni pregledi vertikala iznad krovova (dimnjaci, ventilacijske vertikale), te detaljni pregledi zabatnih zidova. Ove detaljne preglede trebaju obaviti građevinski inženjeri koji se bave proračunom mehaničke otpornosti i stabilnosti. S ciljem da se ovo provede u razumnom roku, potrebno je i propisati rok za detaljne preglede te rokove otklanjanja nedostataka, npr. 3 do 5 godina. S obzirom da je Zakonom o obnovi propisana izrada seizmičkog certifikata, vidljivo je da se započelo promišljati o tzv. Seizmičkoj strategiji. Za sve javne zgrade potrebno je propisati izradu Elaborata ocjene postojećeg stanja s rokom od 3 do 5 godina. Zgrade nedovoljno otporne na potres, a prema nalazima Elaborata, uključiti u globalni državni Projekt protupotresne obnove javnih zgrada. Poseban problem svakako predstavljaju javni objekti koji su građeni u vremenu kada nije bilo spoznaja i znanja o potresu pa objekti izvorno nisu bili koncipirani ni proračunati na potres. Njihov uporabni vijek je uglavnom istekao, došlo je do degradacije materijala, često takvi objekti nisu ni održavani, a zbog svoje važnosti zahtijevaju detaljniji pristup. Da bi se obnova i provela, potrebno je izraditi projektno tehničku dokumentaciju s adekvatnim tehničkim rješenjem protupotresnog pojačanja-rekonstrukcije javnih zgrada, uz dodjelu seizmičkog certifikata. Vremenski rok za ovakve aktivnosti bio bi cca 5 do 10 i više godina, sve ovisno kako će napredovati obnova u Zagrebu te Petrinji i okolici. To bi bila i svojevrsna strategija razvoja građevinskog sektora u području potresnog inženjerstva. Ukoliko se ne provede gore navedeno, zabraniti uporabu takovih objekata. Moj odgovor sadrži promišljanja većeg broja inženjera koji su od prvog dana uključeni u sve procese oko obnove.

P: U svjetlu velikog obima građevinskih radova kako riješiti problem kapaciteta građevinskih tvrtki te dovoljnog broja građevinskih radnika, a da nam se obnova ne oduži u nedogled. Da li je rješenje u djelomičnom uvozu radne snage, angažiranju vanjskih građevinskih tvrtki kako bi se proces ubrzao, a s druge strane da se našim tvrtkama omogući maksimalni angažman.

Prije nekoliko godina uočen nedostatak kvalificiranih djelatnika u graditeljstvu danas je još izraženiji. Osnovni razlozi leže u liberalizaciji sustava zapošljavanja građevinskih radnika u EU, posebno u Republici Njemačkoj. Pojednostavljeno, zapošljavanje mimo tvrtki domicilnih zemalja, bitno veće plaće, kao i sigurnost veće mirovine uz određene godine provedene na radu u Republici Njemačkoj. To su bitni razlozi velikog odlaska kvalificiranih radnika ne samo iz Republike Hrvatske nego i zemalja iz okruženja iz kojih je bio popunjavan kontingent građevinskih radnika u Republici Hrvatskoj. Kada se postavlja pitanje koliko nam radne snage u graditeljstvu Republike Hrvatske nedostaje i koje su strukture, treba početi od promišljanja što se želi. Uobičajeno učešće graditeljstva u bruto domaćem proizvodu zemalja sličnog gospodarskog okruženja je između 5 i 7 % obzirom na visoko učešće troškova rada, graditeljstvo bi moglo činiti 6 do 8 % zaposlenih u realnom sektoru Republike Hrvatske. Orijentacije radi, na gradilištima je osamdesetih godina prošlog stoljeća u Republici Hrvatskoj radilo cca 80 tisuća radnika, dok je sektor ukupno zapošljavao između 120 i 130 tisuća radnika. Tu govorimo o zapošljavanju direktno u sektoru graditeljstva. Ako uzmemo i druge prateće djelatnosti taj broj bi bio bitno veći. Domaći radnik je uvijek najjeftiniji i ekonomski najpovoljniji. Na žalost za promijeniti postojeću situaciju treba promijeniti trendove uz dugoročne smišljene politike poticaja. Sve upućuje da ćemo i uz predvidiv oporavak građevinskog sektora biti duži vremenski period prisiljeni uvoziti radnu snagu i angažirati strane tvrtke na građevinskim radovima u Republici Hrvatskoj.

P: Kako osigurati kvalitetnu obnovu da se ne bi ponovile priče kao kod obnove Banovine nakon Domovinskog rata gdje su kuće građene i obnavljane bez ili s nedovoljno armiranog betona, izvođači su u trci za što većim profitom izbjegavali zakonske propise, pa je to jedan od razloga još većih šteta u potresu.

Bitno je provoditi kontrolu kvalitete izvođenja radova. Projekti obnove će biti kvalitetni, ali nužno je definirati način i razine obnove jer povratak u prethodno stanje ne bi smjela biti opcija. To je bio ponekad slučaj u ratnoj obnovi iz opravdanih razloga, ali i takve zgrade su se većinom dobro ponašale u potresu s obzirom na slične zgrade koje nisu obnovljene. Bitno je administrativno sve ubrzati. Struka može riješiti stvari dosta brzo i kvalitetno. Zakonom i programom mjera su i propisane cijene pa tu ne bi trebalo biti problema.

Što se vertikalnih serklaža tiče, priča je iz neznanja pretvorena u hajku. Činjenica je da Tehnički propisi iz vremena obnove, a i današnji propisi dozvoljavaju gradnju kuća s dvije etaže bez vertikalnih serklaža. Ratna obnova je izvedena po Zakonu o obnovi:  restitucija tj. povratak u predratno stanje. Obnova je provedena uz izvedbu krutih stropova, što je značajno povećanje potresne otpornosti, ali za ratnu obnovu nisu bile egzaktno propisane razine potresne otpornosti, kakvu danas nalažu propisi za postpotresnu obnovu (Razine 2, 3 i 4) nakon potresa u 2020. god. U obnovljenim kućama nije nitko poginuo niti teže stradao. Svi poginuli živjeli su u kućama koje nisu obnavljane u ratnoj obnovi. U Sisačko-moslavačko županiji je bilo cca 9000 predmeta u obnovi, u cijeloj Državi cca 158.000. Približno 1% od 9.000 kuća iz ratne obnove u Sisačko-moslavačkoj županiji dobilo je crvenu oznaku-neuporabljivo. Nerealno je očekivati da u tolikoj količini predmeta nije bilo propusta. Ali uvijek vrijedi pravilo:

  • Treba učiti na iskustvima prethodnih megaprojekata obnove (dobrim-dinamika, i lošim-propusti).
  • Danas i ubuduće, sve građevine treba obnavljati i graditi prema suvremenim znanjima potresnog inženjerstva i seizmologije, koji stalno i bitno napreduju.

S ciljem da se obuhvate i na jednom mjestu obrade specifične teme vezane za obnovu nakon potresa, Građevinski fakultet je na godišnjicu zagrebačkog potresa publicirao knjigu POTRESNO INŽENJERSTVO – obnova zidanih zgrada, s namjerom da se upozori na uočene manjkavosti kod građevina te omogući uspješna obnova.  

P: U svjetlu obnove grada Zagreba nakon razornog prošlogodišnjeg potresa, prije nekoliko dana, 12 stručnjaka je na Građevinskom fakultetu prezentiralo ”Blok 19” (pilot-projekt obnove grada Zagreba). Riječ je o stručnjacima koji su sudjelovali u njegovoj izradi te o dijelu grada Zagreba omeđenog Frankopanskom, Ilicom, Medulićevom i Dalmatinskom ulicom. Možete li za naše čitatelje reći nešto više o tom projektu koji se bavi revitalizacijom – blokovskom obnovom – respektirajući prostor i građane, javni prostor, ali i društvene sadržaje …

Programu cjelovite obnove povijesne jezgre Grada Zagreba – Pilot projekt ”BLOK 19” je pokušaj jedne sveobuhvatne analize s kojom se pokušavaju obraditi svi mogući aspekti unutar jednog specifičnog bloka. Različite struke problemima obnove pristupaju iz različitih kutova, a međusektorska suradnja doprinosi proširenju vidika odnosno sveobuhvatnijem pristupu. Svaka struka je dala svoj doprinos, a slijede daljnja istraživanja koja će dubinski istražiti i povezati ideje pojedinih sektora. Građevinski fakultet je uključen u dva sektora: Program unapređenja mobilnosti i prometnog sustava te Konstruktorski modeli obnove. Vezano za unapređenje mobilnosti i prometnog sustava, ovaj dio pripremljen je slijedeći dobre prakse iz Hrvatske i Europske unije.  Analiza i ocjena postojećeg stanja prometnog sustava Donjeg grada, Gornjeg grada i Kaptola provedena je na temelju prikupljenih relevantnih dokumenata, gdje su obrađene glavne karakteristike prometnog sustava, prometne ponude i potražnje, sigurnosti i zaštite u prometu, interoperabilnosti, zakonske regulative i dr. Definirao je 5 ciljeva razvoja primjenjivih na cijeli prometni sustav i na svaku prometnu granu zasebno. Ciljevi razvoja prometnog sustava Grada Zagreba su: ekonomska održivost prometnog sustava, okolišna (ekološka) održivost prometnog sustava, sigurnost prometnog sustava, prometna dostupnost i urbana mobilnost. Vezano za konstruktorske modele obnove, osnovni je zadatak bio sigurnost za neke buduće potrese s obzirom na zadane složene rubne uvjete. Najveći izazov je bila baš blokovska obnova odnosno analize zgrada u nizu/bloku i njihovo međudjelovanje pri djelovanju potresa. Potres u Zagrebu 2020. je bio samo umjerene jačine, ali je uzrokovao oštećenje neočekivano velikog broja građevina. Najveći dio oštećenog građevnog fonda je unutar povijesne urbane jezgre grada Zagreba, koja se i prije potresa ”mučila” s brojnim problemima (primjerice održavanje, rekonstrukcije i slično), stoga se osvijestila potreba cjelovite obnove. Suradnjom i sinkronim djelovanjem svih struka ključno je razmotriti sve aspekte obnove koristeći uzorak zgrada unutar Bloka-19. Koraci prema ostvarenju cilja su detaljna analiza raspoložive dokumentacije, vizualni pregled zgrada u bloku pri čemu je potrebno razvrstati zgrade po karakterističnim kategorijama zgrada uzimajući u obzir i kategorije oštećenja. Na temelju tih podataka se nadograđuje inženjerska preliminarna procjena otpornosti zgrada koristeći analitiku razvijenu unutar Studije za saniranje posljedica potresa (2014.-2020.) koja se temelji na pridodavanju težinskih faktora karakterističnim elementima/atributima zgrada. Za detaljniju analizu je odabrano sedam karakterističnih zgrada na kojima se rade detaljne analize koje uključuju i izradu numeričkog modela, nakon čega se rezultati ekstrapoliraju na cijeli blok. Na temelju analiza različitih tipova konstruktorskog modela obnove (od manjih intervencija do uklanjanja zgrade) približiti će se aktivnosti koje je potrebno provesti uzimajući u obzir multidisciplinarni pristup programa cjelovite obnove. Ključna pretpostavka, iz konstruktorskog aspekta, je ostvariti zadovoljavajuću razinu sigurnosti, ali prilagođavajući provedene intervencije međusektorskoj suradnji. Primjerice, ključno je iskoristiti aktivnosti vezane za predviđenu energetsku obnovu, a posebice povezati intervencije s obzirom na specifičnosti zgrada u bloku/nizu poput predviđenih novih elemenata (primjerice nove zgrade unutar bloka, garaže, liftovi i slično) pri čemu se može ostvariti povezivanje i bolje iskorištenje. Primjerice, ciljanim pojačanjem uglovnih zgrada se može doprinijeti otpornosti zgrada u nizu.

Glavna poruka predstavnika grada na okruglom stolu je da se prostor treba otvoriti, omogućiti bolju komunikaciju, više zelenila te uvesti nove sadržaje tj. sve ono što zapravo čini urbano tkivo grada Zagreba. Na predstavljanju Bloka-19 prisustvovala je i zamjenica gradonačelnika koja obnaša dužnost gradonačelnika Grada Zagreba dr.sc. Jelena Pavičić Vukičević koja je istaknula da je ovo jedna nova vizija razvoja grada koja će nam omogućiti da vratimo pozitivnu energiju u zagrebačko središte. Na okruglom stolu je 12 eksperata predstavljalo cjelovitu urbanu obnovu Bloka 19 kao modela obnove svih 168 donjogradskih blokova.

P: Da se malo odmaknemo od aktualnih tema, još ste 2018. godine  u Las Vegasu primili veliki kristalni globus u kategoriji ”Istraživanje” na čelu istraživačkog tima za inovativni proizvod RUCONBAR – apsorbirajuće betonske barijere za zaštitu od buke s recikliranom gumom koji ste razvili u suradnji s dvije hrvatske tvrtke, Beton Lučko iz Zagreba i Gumiimpex iz Varaždina. Nagradu je dodijelilo Međunarodno udruženje za ceste (Interational Road Federation – IRF). Možete nam nešto više reći o samoj inovaciji te o njezinoj primjeni kako u Hrvatskoj tako i šire.

Proizvod RUCONBAR (RUbberized COncrete Noise BARiers) tj. apsorbirajuće betonske barijere za zaštitu od buke s recikliranom gumom” dobitnik je velikoga kristalnog globusa u kategoriji “Istraživanje” razvijen u suradnji s hrvatskim tvrtkama Beton Lučko iz Zagreba i Gumiimpex iz Varaždina. Kad smo kandidirali ovaj ekološki i inovativan proizvod za ovu međunarodnu nagradu, svi su nam govorili da nam je to nemoguća misija. No, njegova kvaliteta, inovativnost i ekološki pristup, bili su ključni kod dobivanja nagrade. Nagradu je dodijelilo Međunarodno udruženje za ceste (Interational Road Federation – IRF) 7. studenoga 2018. u Las Vegasu. Riječ je o visoko apsorbirajućim barijerama za zaštitu od buke, čiji je apsorbirajući betonski sloj izveden od granula reciklirane gume i kamenog agregata. To je građevinski proizvod od betona sastavljen od apsorbirajućeg i nosivog sloja. Primjenom 40% gumenih granula dobivenih recikliranjem starih automobilskih guma u apsorbirajućem sloju, dobiven je proizvod koji predstavlja inovativno rješenje u području zaštite od buke, jedinstven na tržištu. Inovativnost rješenja odlikuje jedinstveni način izvedbe apsorbirajućeg sloja barijere. Ugradnjom gumenih granula dobivenih reciklažom otpadnih automobilskih guma i kamenog agregata određenog granulometrijskog sastava u betonsku mješavinu, proizvodi se sloj laganog poroznog betona optimalnih svojstava za apsorpciju buke od prometa. Osim izuzetno dobrih i konkurentnih svojstava zvučne apsorpcije, barijera RUCONBAR ima poboljšana i ostala značajna svojstva poput otpornosti na smrzavanje i odmrzavanje i vatrootpornost. Ovaj izvorni hrvatski i ekološki prihvatljiv proizvod u cijelosti je kreiran na Građevinskom fakultetu u suradnji Zavoda za prometnice i Zavoda za materijale uz podršku europskih programa za sufinanciranje, gospodarskih subjekata i znanstvenih institucija. Partneri u projektu RUCONBAR bili su Građevinski fakultet (voditelj projekta), tvrtka Beton Lučko d. o. o. (proizvođač Ruconbara), Gumiimpex GRP d.o.o. proizvođač gumenih granula) i Institut IGH d. d. (ispitivanje apsorpcije barijera te ispitivanje barijera na požar). Glavne ekološke koristi RUCONBARA su: smanjenje emisije stakleničkih plinova za 31% u odnosu na slična rješenja na tržištu; smanjenje iskorištavanja neobnovljivih izvora i zaštita prirodnog krajolika; recikliranje otpadnih automobilskih guma. Za orijentaciju, u proizvodnji 1 kilometra barijere za zaštitu od buke visine 3 metra (3000 m2 barijere) moguće je iskoristiti 50 tona gumenih granula  dobivenih reciklažom 8000 otpadnih automobilskih guma. Trenutačno se samo pet posto recikliranih otpadnih guma koristi za potrebe u građevinarstvu, premda su mogućnosti puno veće. Upravo je to razlog zbog kojeg je trebalo osmisliti nove tehnologije – kako bi se guma reciklirala i služila kao sirovina za dobivanje novih proizvoda.

Jedna od glavnih prednosti RUCONBARA je njegova trajnost i postojanost koja je ključna za primjenu na željezničkim prugama. Naime, proizvod je koncipiran kao monolitni armiranobetonski panel, te ima vrlo veliku otpornost na dinamička opterećenja koja može uzrokovati prometovanje vlakova. Efikasne procedure za izgradnju i instalaciju omogućavaju brz proces ugradnje direktno sa željezničke pruge, što je vrlo bitno za nepristupačne dijelove željezničkih trasa.

U jesen 2018. godine, započela je prva primjena barijera RUCONBAR za potrebe zaštite od buke naselja koja se nalaze neposredno uz željezničku prugu. Riječ je o projektu zaštite od buke na željezničkoj pruzi OŠTARIJE – KNIN – SPLIT, dionica Perušić – Gračac. Zanimljivost projekta zaštite od buke na predmetnoj dionici je i u tome što je ovo bio prvi projekt zaštite od buke uz postojeću prugu u Hrvatskoj. Ovaj projekt je nominiran za prestižnu nagradu za inovativnost u željezničkom sektoru – RailTech 2019 Innovation Award koju je i osvojio u vrlo jakoj konkurenciji.

Osim ove dvije vrlo značajne nagrade, proizvod RUCONBAR je u proteklom razdoblju dobio veći broj nagrada među kojima se izdvajaju: Nagrada GREENOVATION za najbolju tehnologiju zelenog gospodarstva (Zagreb, 2012.), ARCA PRIX AWARD, međunarodna izložba inovacija ‘’ARCA 2012’’ (Zagreb, 2012.), Graditeljska nagrada CEMEX u kategoriji održive gradnje, za projekt: Zaštita od buke naselja Scott (2015.), Posebno priznanje Ministarstva znanosti i obrazovanja  Rumunjske za visoku znanstvenu razinu inovacije (Geneva, Switzerland, 2016.), Zlatna MEDALJA – INNOVA (Bruxelles, Belgium, 2016.), Zlatna MEDALJA ‘’Geneva Inventions’’ (Geneva, 2016.), Srebrna Medalja – Silicon Valley International Invention Festival 2018. (Santa Clara, USA, 2018.), Kristalni globus – IRF Global Road Achievement Award 2018 u kategoriji ‘’Research’’ (Las Vegas, USA, 2018.), RailTech 2019 Innovation Award (Utrecht, Nizozemska, 2019.)

Dobivene nagrade za globalno dostignuće u sektoru prometne infrastrukture, ukazuju da je Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu sa svojim partnerima iz gospodarskog sektora, prepoznat od kolega iz raznih dijelova svijeta u području izvrsnosti i inovativnosti u svojim znanstvenim istraživanjima. No, one su istodobno i podsjetnik na to da povezanost akademske zajednice i gospodarstva ne bi bila moguća bez talenta i požrtvovnosti znanstvenika i stručnjaka. Dobivenim nagradama za inovacije, potvrđena je konkurentnost istraživanja koja se provode na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te je otvoren put primjeni inovativnog proizvoda RUCONBAR na različitim tržištima u sklopu Europske unije. Trenutačno se barijere ugrađuju na izgradnji cestovne infrastrukture u Sjevernoj Makedoniji, u završnoj fazi su pregovori oko ugradnje barijera RUCONBAR na Portugalskim željeznicama. Na žalost, iako je izgradnja željezničke infrastrukture u Hrvatskoj sve prisutna, uz naše pruge ugrađuju se proizvodi stranih proizvođača.

P: Za kraj, možete li nam otkriti da li u narednom periodu Građevinski fakultet ima u planu neku aktivnost koja bi bila posebno interesantna da ju izdvojite te podijelite s našim čitateljima, a ujedno se zahvaljujemo na Vašem vremenu koje ste nam posvetili. Želimo daljnji uspješan rad kako Vama, tako i svim Vašim kolegama.

Sektor graditeljstva je jedna od strateških grana gospodarstva svake države pa i Republike Hrvatske. Koliko je važan čimbenik gospodarskog rasta pokazuje nam činjenica da zapošljava respektabilan dio radne snage te svojim snažnim multiplikativnim učinkom potiče razvitak brojnih drugih djelatnosti. Posebno je bitno osigurati da takav rast bude u skladu s mogućnostima okoliša te je nužno da izgrađeni okoliš sadašnjosti i budućnosti bude održiv i siguran. Održiv i siguran izgrađen okoliš moguć je samo ako se mala i srednja poduzeća (MSP) aktivna u sektoru graditeljstva temelje na znanju i inovacijama. No, unatoč bogatoj tradiciji u graditeljstvu, MSP-ovi u Republici Hrvatskoj su manje produktivni u odnosu na druga poduzeća u Europi. Ali, su zato tu znanstvene institucije. Znanstvene institucije trebaju biti pokretači svojevrsne transformacije građevinarstva u industriju nove generacije okrenutu naprednim tehnologijama i materijalima, kao bazu za održivo i sigurno izgrađeno društvo budućnosti. Danas više nego ikad potrebna je interdiscipliniranost i povezanost između struka u stvaranju novih vrijednosti i proizvoda. Kad je riječ o ulaganjima u sektor istraživanja, razvoja i inovacija (IRI), RH također pokazuje slabe rezultate u pogledu broja zajedničkih razvojno istraživačkih projekata, broja patenata, kao i javno – privatnih projekata, te bilježi nisku razinu ulaganja u IRI. Razlozi navedenih problema su uglavnom manjak resursa (ljudski, materijalni, financijski) za provedbu vrhunskih istraživanja, zastarjele i nedovoljno razvijene istraživačke infrastrukture, te niske razine suradnje znanstveno-istraživačkog i poslovnog sektora. Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu je 2017. pokrenuo osnivanje Centra izvrsnosti pod nazivom: ”Centar za  istraživanje i razvoj sigurnog i održivog izgrađenog okoliša” u Sveučilišnom kampusu Borongaj. Trenutačno se izrađuje projektno-tehnička dokumentacija čiji je rok izrade  prosinac 2021. godine, a početak izgradnje građevine (bruto površina 5.000 m2) predviđen je za sredinu 2022. godine. Ovaj Centar bi pružao odgovore na sve prethodno navedeno u području građevinarstva nove generacije, a razlozi za osnivanjem su:

  • Omogućavanje stvaranja nove tehnike i tehnologije u građevinarstvu koje bi pokrenule građevinsku industriju Republike Hrvatske te ju učinile konkurentnom u regiji temeljem inovativnih rješenja uz naglasak na siguran i održiv okoliš;
  • Provođenje naprednih istraživanja orijentiranih prema gospodarstvu za MSP-ove koji baziraju svoju proizvodnju na izvrsnosti, znanju i inovacijama ovakav Centar je od presudnog značaja;
  • Centar bi bio vodeća znanstvena institucija u ovom dijelu Europe u području održive i sigurne gradnje, te snažan partner u industrijskom razvoju ali i velika pomoć u pronalaženju naprednih tehnologija te provedbi projekata gradske prometne infrastrukture što doprinosi razvoju gradova i društva u cjelini;
  • Osnivanje Centra je strateška odluka od nacionalnog interesa, kojom se osigurava regionalno i međunarodno pozicioniranje RH na znanstvenoj, obrazovnoj i industrijskoj karti svijeta u području graditeljstva;
  • Centar bi omogućio pružanje usluga industriji koje su do sada pružali instituti izvan RH, te ravnopravno sudjelovanje s industrijom u osnivanju klastera konkurentnosti na području održive i sigurne gradnje.

Iz svega navedenog vidljive su potrebe osnivanja Centra koji bi prije svega bio hvale vrijedan potez za kvalitetnije umrežavanje gospodarstva i akademske zajednice jer bi omogućio još plodonosniju suradnju u pogledu istraživanja, laboratorijskih ispitivanja te provedbe zahtjevnih projekata.

”Centar za istraživanje i razvoj sigurnog i održivog izgrađenog okoliša” je u skladu sa Strategijom Europe 2020 u pogledu razvojnih prioriteta pametnog, održivog i uključivog rasta budući da će njegove aktivnosti biti usmjerene na stvaranje, širenje i razmjenu znanja između Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao znanstveno-obrazovne institucije i gospodarstva, zatim na poticanje inovacijskih aktivnosti osobito u pogledu učinkovitijeg iskorištavanja materijalnih i nematerijalnih resursa u procesu građenja čime će doprinositi okolišno povoljnijoj i konkurentnijoj ekonomiji koja bi doprinijela većoj stopi zaposlenosti u području građevinarstva i općenito. Istraživačke aktivnosti Centra biti će realizirane u skladu s tri prioritetna tematska područja Strategije pametne specijalizacije S3: energija i održivi okoliš, promet i mobilnost, te sigurnost.

Realizacija projekta također će imati pozitivan utjecaj na razvoj Građevinskog fakulteta jer će potaknuti organizacijsku reformu fakulteta kao sastavnog dijela budućeg ulaganja u IRI infrastrukturu. Organizacijska reforma uključivati će povećanje broja istraživača i znanstvenih publikacija, porast broja prijava kompetitivnih projekata te posebno bitno unaprjeđenje suradnje s javnim i privatnim sektorom za potrebe gospodarstva i društva. Nadalje, dodane vrijednosti budućeg Centra su i stvaranje boljih uvjeta za rad znanstvenika, posebice poticaj mladim istraživačima da nastave karijeru u RH te zajedničkim radom na strateškim temama istraživanja i razvoja doprinose boljem životu u svojoj zajednici.

Uredništvo časopisa Korak