Parket možemo lijepiti, pribijati ili plivajuće polagati na podlogu. Način polaganja ovisi o vrsti i veličini parketa, te o učinku koji želimo postići. U ovom ćemo vam broju predstaviti različite vrste ljepila i opisati njihove osobine.
Prema standardu EN 923: 1998, ljepilo je nemetalna tvar koja može slijepiti dvije površine radi djelovanja molekula u ljepilu i površinskog sljepljivanja. Sila, koja privlači djeliće ljepila i lijepljenog naziva se adhezijom, a ona koja privlači molekule u ljepilu kohezijom. Ljepila vezuju na temelju fizikalnih promjena ili kemijskih reakcija.
S obzirom na sastav, ljepila koja se koriste za lijepljenje parketa možemo podijeliti na sljedeće četiri skupine:
- Disperzijska ljepila
Su vodene disperzije s dodatkom sintetičkih smola (npr. polivinilacetata), koje su modificirane drugim polimerizatima i plastifikatorima. Vezuju na temelju fizikalne promjene tako, da voda iz njih hlapi, pri čemu je vrijeme stvrdnjavanja ovisno o količini vode u ljepilu. Disperzije moraju sadržavati barem 60 posto smole, a već i 5 do 10-postotna nazočnost vode snažno ih razrjeđuje. Nisu prikladne za lijepljenje na anhidritne estrihe. Zovu ih i “hladnim” ili “bijelim” ljepilima. Jednostavne su za pripremu, daju čvrste i elastične spojeve, a osjetljive su na povišenu vlagu, te ih stoga stručnjaci često neće preporučiti za lijepljenje već lakiranog parketa i za sve vrste drva koje su jako osjetljive na vlagu.
- Otopinska ljepila
Sastavljena su iz prirodnih ili sintetičkih smola visoke kakvoće, koje se otapaju u topilu. Modificirana su plastifikatorima. Vezuju brže nego ljepila na vodenoj osnovi, jer topilo brže hlapi. Zbog topila su i lako zapaljiva, a pri udisanju štetna za zdravlje; zato se pri uporabi treba pridržavati svih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva. Potpuno suho ljepilo je fiziološki i ekološki neosporivo. Ta su ljepila prikladna za nanošenje na cementni ili anhidritni estrih, liveni asfalt i ploče od iverice, a naročito su podesna za parket koji je vrlo osjetljiv na vlagu. Obično ih možemo koristiti i kod lijepljenja na podno grijanje, iako se pri utvrđivanju prikladnosti određene vrste ljepila uvijek treba pridržavati uputstava proizvođača.
- Reakcijska ljepila
Obično su sastavljena od dvije komponente. Prva je uvijek na podlozi poliuretanskih ili epoksidnih smola, a otvrđivač, odnosno druga komponenta, osigurava kemijsku reakciju vezivanja. Ta ljepila ne sadrže vodu i zato nisu osjetljiva na vlagu. Obično su i bez organskih topila. Otvrđivač sadrži tvari koje nadražuju kožu, dišne organe i oči, a može izazvati i alergije, pa stoga prilikom rada treba koristiti odgovarajuću zaštitnu opremu. Dvokomponentna ljepila dobro prianjaju na različite površine koje treba lijepiti i nisu osjetljiva na skupljanje. Vrlo su trajna i elastična, pa su vrlo prikladna za lijepljenje parketa većih formata i za visoka mehanička opterećenja.
No, nije svako ljepilo prikladno za sve vrste drvenog poda; stoga je vrlo važno da prije uporabe pomno pročitamo uputstva proizvođača, te da ljepilo primijenimo doista na onim podnim oblogama za koje je i namijenjeno. Zlatno pravilo, koje stručnjaci neprestano ponavljaju, bilo bi, da se parketne daščice nikad ne lijepe sa strane, bočno. Tako se lijepi gotov parket, koji polažemo kao plivajući i kod kojega su prikladna vinilna ljepila.
OSOBINE LJEPILA
Osobine pojedinog ljepila određuju njegovu uporabu i namjenu. Možemo ih sažeti ovako:
- Otvoreno vrijeme
To je vrijeme između nanošenja ljepila i trenutka kad ljepilo gubi učinkovitost svoje vezivne moći. O otvorenom vremenu ovisi koliko ćemo veliki dio površine namazati ljepilom prije početka polaganja. Što je to vrijeme duže, moći ćemo obraditi veću površinu, a da se na ljepilu ne stvori film koji bi spriječio neometano prianjanje. Važno je da parket nanosimo na svježe ljepilo i da se ono porazdijeli po čitavoj stražnjoj strani parketne daščice. Otvoreno vrijeme ne ovisi o osobinama pojedinog ljepila, već o drugim čimbenicima: o temperaturi prostora, relativnoj vlažnosti zraka, debljini nanosa, vlažnosti, upijanju i tipu podloge. Parket možemo položiti odmah po nanošenju ljepila, ali u svakom slučaju moramo uvažavati uputstva proizvođača.
2. Vrijeme vezivanja
Kad se okonča otvoreno vrijeme, započinje vrijeme vezivanja i traje sve do potpunog prianjanja drvenog poda uz podlogu. Pod ne opterećujemo sve dok se ne dovrši vrijeme vezivanja, što znači da treba pričekati i s brušenjem. Ljepilima koja imaju dobro početno prianjanje i kratko vrijeme vezivanja izbjegavamo nepravilan rad drva zbog utjecaja različitih čimbenika (izravnavanje vlažnosti drva s vlažnošću u prostoru, doticaj drva s vodom ili topilima u ljepilu).
3. Viskoznost i tiksotropija
Ljepila za parket moraju imati pravu ravnotežu viskoznosti i tiksotropije. Viskoznost je važna zbog nanošenja i osobina veziva. Ako je ljepilo isuviše tekuće, debljina nanosa postaje previše tanka i prianjanje daščice uz podlogu nije dobro, no – kod velike viskoznosti postoji problem nanošenja i ljepilo ne može prodrijeti u podlogu. Dobra tiksotropija omogućuje da se ljepilo pri nanošenju nazubljenom lopaticom ne razlijeva. Zato ljepilo možemo dobro razmazati po čitavoj stražnjoj strani parketne daščice već i laganim kliznim pokretima i pritiskom.
4. Vrijeme mješavine (pot life)
To je vrijeme uporabljivosti pripravljene mješavine ljepila kod dvokomponentnih ljepila. Kad to vrijeme istekne, mješavina postaje previše tvrdom za nanošenje, ne prihvaća se više dobro uz podlogu i parket, te više nema zajamčeno dobrog vezivanja. Vrijeme mješavine ovisi o sljedećim čimbenicima:
– sastav ljepila;
- temperatura nanosa – više temperature skraćuju vrijeme, a niže ga produžuju;
- količina mješavine – što je veća pripremljena količina ljepila, kraće je vrijeme mješavine.
Potrebno je pridržavati se uputstava proizvođača glede propisanog vremena uporabljivosti mješavine. Ljeti, kad su temperature više, preporučeno je pripremanje manjih količina ljepila. Dobro je i da se ljepilo odmah nakon miješanja nanosi na estrih. Tako se može produžiti njegovo vrijeme uporabljivosti.
5. Utjecaj na dimenzijsku stabilnost drva
Drvo se pomiče i ‘radi’ s obzirom na vlažnost u prostoru, na vlažnost estriha, te uslijed dodira s ljepilom. Pri uporabi ljepila potrebno je znati koliku količinu vode sadrži ljepilo, jer ćemo i na temelju sadržaja vode izabrati ljepilo koje odgovara određenom formatu parketa, vrsti drva i tipu podloge.
6. Plastičnost i elastičnost
Kakvo god bilo, ljepilo mora održati početnu elastičnost da bi omogućilo parketu prirodno gibanje bez ugrožavanja sposobnosti prianjanja. I ovdje je važna prikladna ravnoteža između plastičnosti i elastičnosti. Ako je ljepilo isuviše elastično, prianjanje uz podlogu nije dobro, a ako je isuviše kruto, neće izdržati prirodno kretanje drva. Ako je previše plastično, postoji opasnost da izbije sa strane, te dovede do neželjenih estetskih učinaka i anomalija.
7. Otpornost na starenje i toplotna otpornost
Ljepilo mora održati svoju vezivnu moć i mora biti otporno na promjene temperature. To je prije svega važno kod podnog grijanja, gdje pazimo da se uporabe upravo tome namijenjeni i deklarirani proizvodi.
8. Otpornost na vlagu
Standard EN 204: 1991 podijelio je ljepila u četiri skupine (D1, D2, D3 i D4) s obzirom na to kako se ponašaju u nazočnosti vlage. Ljepila namijenjena polaganju parketa u unutarnjim prostorima moraju sadržavati osobine ljepila iz razreda D2 i D3.
9. Čvrstoća vezivanja
Vezivanje mora biti takvo da se parket ne odvaja od podloge, dok ljepilo istodobno mora dopuštati prirodno kretanje drva. Njemački standard DIN određuje svojstva čvrstoće koja bi trebala imati ljepila za parket.
10. Kompatibilnost ljepila s estrihom i vrstom drva
Nužno je da se kod dobavljača raspitamo ima li nekih kontraindikacija i kakve su one, da bismo izbjegli slabo prianjanje ili nastajanje mrlja. Tehnički list obično sadrži sve potrebne podatke. Navest ćemo nekoliko mogućih primjera:
- ljepila na vodenoj osnovi nisu prikladna za anhidritne podloge (estrihe);
- ljepila na alkalnoj osnovi potamniti će drvo koje sadrži tanin (na primjer hrast i kesten);
- pri uporabi akrilnih ili vinilnih proizvoda za učvršćivanje estriha, prianjanje dvokomponentnih ljepila ne odvija se bez poteškoća.
11. Uvjeti polaganja
Temperatura zraka treba prilikom polaganja iznositi između 15 i 25 °C, a relativna vlažnost zraka između 40 i 65 posto. Polaganje se ne može preporučiti, ako je temperatura ispod 10 °C i relativna vlažnost zraka veća od 75 posto.
