Sve više ljudi prepoznaje vrijednost kulturne baštine i sve više se ljudi odlučuje za kupovinu kakve stare kuće, a ne za novogradnju. Prilikom obnavljanja stare kuće, koja još po mogućnosti potpada i pod zakone o zaštiti spomenika, novopečeni se vlasnik može susresti s obiljem poteškoća i problema. Za početak, život će mu zagorčati naša služba koja savjesno i u skladu sa svim zakonima i propisima određuje kulturno-sigurnosne uvjete, kod kojih je za prosječnog čitatelja najčešće upotrijebljena riječ »ne«, doduše u različitim kombinacijama. Kad se vlasnik ipak probije kroz zabrane i utvrdi da usto postoji još i stručna javna služba, Zavod za očuvanje kulturne baštine, u kojem radi mnogo stručnjaka, koji mu mogu pomoći prilikom obnove, na kraju tog proboja možda mu bljesne i svjetlost nade. Vlasnik, već opremljen stručnim spoznajama, sada zna kome se treba obratiti sa daljnjim stručnim pitanjima, ali – pred njim iskrsava nova zadaća. Jer, sve napisano i izrečeno sad on mora prenijeti i u praksu. I tu se opet zapliće. Potrebni su mu dobri obrtnici, koji moraju poznavati rad sa starim materijalima i starim tehnikama, i bilo bi jako lijepo kad uz to ne bi bili i preskupi.
Slika 1: Grad Snežnik, drveni intarzijski pod prije obnove
Nažalost, većina obrtnika više ne posjeduje nekadašnja znanja; stoga, kad stignu u ogledni obilazak kuće, prvo se zgroze nad pisanim stavovima stručne službe, koja od vlasnika odnosno od njih zahtijeva nemoguće i koja nema pojma da danas postoje novi, suvremeni, brzi materijali, koji posjeduju i najbolje moguće karakteristike. Možda je onda ipak najbolje da se odlučimo za novogradnju, valjda će barem tu biti manje problema?! Nažalost, novim kućama nedostaje samo jedna bitna osobina – one nisu stare, nemaju tradiciju i nemaju vrijednost koja bi se mogla izmjeriti novcem.
Slika 2: Grad Snežnik, uklanjanje drvenog poda
Prilikom obnove takvih spomeničkih, zaštićenih objekata često se susrećemo i sa drvenim podovima. U našim prostorima nailazimo na široku paletu drvenih podova, od jednostavnih podova do bogatih intarzijskih podova, prije svega u gradovima, dvorcima i bogatijim gradskim kućama. Stari drveni podovi na prvi pogled nisu možda najljepši; često su oštećeni, nisu zaštićeni na odgovarajući način ili su premazani neodgovarajućom bojom, možda su načeti od podne vlage ili štetočina koje napadaju drvo pa uslijed svega toga većinom nemaju previše estetski izgled. Prva pomisao izvođača koji je došao na ogled takvog poda gotovo je uvijek ta, da ga »treba izbaciti i napraviti novi drveni, ili čak i posve drukčiji, izdržljiviji pod«. Ipak, takvo se razmišljanje posljednjih godina pomalo mijenja. Ima sve više vlasnika kulturne baštine koji su svjesni vrijednosti, a prije svega neponovljivosti očuvanih drvenih podova. Jer, drvene podove je u najvećem broju slučajeva moguće obnoviti. Kako današnji način života nameće nove stambene standarde, vrlo je važno pronaći prave majstore, koji drveni pod znaju i obnoviti na odgovarajući način, a ne samo zamijeniti ga novim.
Slika 3: Grad Snežnik, uklanjanje nasutog sloja nakon uklanjanja drvenog poda
Želimo li očuvati drveni pod, najprije provjerimo kakvo je njegovo stanje i kakva je podloga na koju je položen. Utvrdimo li da je potrebno zamijeniti i podlogu (nabijena zemlja, nasuti pijesak) te izvesti odgovarajuću izolaciju ili možda čak i statičku sanaciju, prvo treba napraviti podrobni crtež i izmjeru drvenog poda, što će nam biti od velike pomoći prilikom obnove i ponovne ugradnje poda. Drveni pod zatim oprezno uklanjamo, i to tako da ga pritom ne oštetimo. Pojedine dijelove poda označavamo brojevima i te brojeve istodobno unosimo i u pripremljeni crtež. Ako je drveni pod bio učvršćen kovanim čavlima, i njih oprezno uklanjamo i odlažemo radi ponovne uporabe. Nađu li se u drvenom podu tragovi štetočina koje napadaju drvo, dobro bi bilo takvo drvo obraditi plinom radi dezinsekcije ili ga premazati sredstvom za uništavanje nametnika. Obradu drva plinom smiju obavljati samo stručnjaci koji su za to obučeni. Nakon toga trebamo s drvenog poda očistiti sekundarne premaze i uz to popraviti mehanička oštećenja u drvu. Manja oštećenja obrađuju se kitom za drvo, a veća novim drvenim ulošcima od jednake vrste drva. Imamo li pred sobom običan drveni pod, on u pravilu nije premazan lakom ili politurom, već je drvo u osnovi bez zaštite. Tek kasnije su ga gazdarice – nakon obvezatnog tjednog ribanja podova – počele zaštićivati raznim pastama za drveni pod. Drveni pod zato trebamo samo očistiti i – s obzirom na novu funkciju prostora – odabrati odgovarajuću zaštitu.
Slika 4: Grad Snežnik, statička sanacija i priprema podloge za vraćanje drvenog poda
Slika 5: Grad Snežnik, polaganje izolacije
Slika 6: Grad Snežnik, čišćenje intarzijskog parketa
Slika 7: Grad Snežnik, obnovljeni drveni pod
Kod drvenih intarzijskih podova moramo obaviti analizu premaza i utvrditi kakva je bila osnovna zaštita drva koje će se nakon čišćenja i konzervatorsko-restauratorskih postupaka iznova upotrijebiti kao završna zaštita poda. Drvene podove danas više ne polažemo na nabijenu zemlju ili nasuti pijesak, ali je potrebno izvesti odgovarajuću izolaciju; često puta se vlasnici odlučuju i za izvedbu podnog grijanja. Prije no što obnovljeni drveni pod vratimo u prostor, trebamo na odgovarajući način obnoviti i pripremiti i sam prostor. Po potrebi se izvodi statička sanacija, izolacija, razvođenje podnog grijanja i odgovarajući ‘slijepi pod’ u slučaju izvedbe podnog grijanja. Tek na tako pripremljenu osnovu možemo vratiti obnovljeni drveni pod, kojemu ćemo se – ukoliko su svi postupci bili pravilno izvedeni – moći radovati barem još sljedećih stotinu godina.
Damjana Pečnik, dipl. povj. umjetnosti
Zavod za očuvanje kulturne ostavštine Slovenije
