Ocjenjivanje promjena izgleda – Vettermannov pokus i pokus s uporabom heksapoda
Kada želimo prethodno ocijeniti promjenu izgleda tekstilnih podnih površina nakon određenog razdoblja uporabe, podne obloge ispitujemo u laboratoriju Vettermannovim pokusom ili pokusom s uporabom heksapoda, u skladu sa standardom ISO 10361:2000. U oba slučaja radi se o ispitivanju u rotirajućim bubnjevima, u koje osim uzoraka smještamo i čeličnu kuglu (metoda A) ili heksapod (metoda B). Dugo je vrijedilo da se prilikom ispitivanja podnih obloga u spomenutim aparatima pri velikom broju okretaja mogu pokazati stvarne promjene izgleda površine podnih obloga tijekom njihove uporabe. No, ova tvrdnja više ne vrijedi u cijelosti. Za tekstilne podne obloge koje koristimo u prostorima u kojima je opterećenje obloga manje, dobit ćemo valjane informacije već i nakon kraćeg vremena ispitivanja; duže vrijeme ispitivanja još uvijek koristimo za one podne obloge, kod kojih je opterećenje tijekom uporabe vrlo veliko.
Heksapod je čelična kocka koja na površini ima poliuretanske glavice. Pokušate li taj izraz prevesti, od heksapoda ćete dobiti šesteronožnu životinju koja nikako ne odgovara izrazu što ga koristimo u našem slučaju. Zato ćemo, kao i u drugim državama Europske unije, ostaviti izvorni stručni izraz.
Dakle, standard ISO 10361:2000 opisuje dvije metode ispitivanja, kojima ocjenjujemo promjenu izgleda površine tekstilnih podnih obloga:
– metoda A: pokus uz uporabu Vettermannovog bubnja,
– metoda B: pokus s uporabom heksapoda.
Ispitivanje po metodi A i B može se koristiti za sve vrste tekstilnih podnih obloga.
Metoda A
Aparat kojega koristimo za ispitivanje sastavljen je od:
– Vettermannovog bubnja, čije su dimenzije podrobno opisane u standardu. Vettermannov bubanj rotira brzinom od 16 okretaja • min-1±1 okretaj • min-1, pri čemu se smjer vrtnje mijenja svakih 5 minuta. Vlakna, koja se tijekom ispitivanja odvajaju od podne obloge, usisavaju se vakuumskim usisavačem smještenim u bubnju. Usisavač je i kružna četka koja ima širinu jednaku širini ispitivanog uzorka;
– u čeličnim kuglama je pričvršćeno 14 čeličnih vijaka s gumenim glavicama. Promjer kugle je 120±0,2mm, a promjer gumenih glavica 40±0,5mm. Prije svakog ispitivanja treba zamijeniti dva nasuprot ležeća vijka s gumenim glavicama, i to uvijek ona dva, koji su se najduže nalazili u uporabi.
Ispitivanje podnih obloga po metodi A izvodi se na četiri uzorka veličine 570x265mm (dužina, to jest 570mm, mjeri se u smjeru izrade podne obloge). Pored četiri, trebamo izrezati još jedan uzorak istih dimenzija, koji će nam na kraju pokusa poslužiti pri pravilnom ocjenjivanju. Uzorke koji su namijenjeni ispitivanju namještamo u obod Vettermanovog bubnja. Uporabna (hodna) površina usmjerena je prema središtu bubnja. U bubanj uložimo i čeličnu kuglu, pa podesimo željeni broj okretaja, i to:
– 22.000, kada želimo simulirati dugoročnu uporabu u prostorima gdje je podna obloga jako opterećena, ili
– 5.000, kada želimo utvrditi samo početne promjene u izgledu podne obloge ili kad ispitujemo podnu oblogu koja se koristi u prostorima gdje je njezina opterećenost umjerena.
Uključimo bubanj. Nakon rotacije na podešeni broj okretaja, uzorke trebamo očistiti vakuumskim usisavačem, zatim ih 24 sata kondicionirati u standardnoj atmosferi te ocijeniti po metodi opisanoj u standardu ISO 9405:2001 (vidi Ispitivanje tekstilnih podnih obloga, 13. dio, Korak 2/2010.).
Metoda B
Aparat kojim se služimo pri ispitivanjima po ovoj metodi, sastavljen je od:
– rotirajućeg plastičnog bubnja, čije su dimenzije podrobno opisane u standardu. Bubanj se vrti brzinom od 35 okretaja • min-1 ± 2 okreta • min-1, pri čemu postoji mogućnost promjene smjera svakih 15 minuta.
- Pokus s uporabom heksapoda
Heksapod je kocka s rubovima dugim 50mm. Na svaku plohu kocke zavarena je 25mm debela ploča, čiji su rubovi zaobljeni, a na svaku ploču je učvršćen čelični vijak s poliuretanskom glavicom. Tijekom ispitivanja čelični dio heksapoda ne dotiče uzorak. Čelični vijci s poliuretanskom glavicom moraju se jednostavno uklanjati s kocke, jer ih treba zamijeniti kada se pohabaju ili oštete, odnosno nakon dvije godine korištenja.
Za ispitivanje po metodi B:
– izrezujemo dva uzorka veličine 940mm (u smjeru izrade podne obloge)x200mm (jedan uzorak se koristi za ispitivanje, a drugi za prikladno ocjenjivanje promjene izgleda) ili
– koristimo četiri manja uzorka, kojima je zajednička dužina 940mm (zajedno sa prazninama između pojedinih uzoraka, koje mogu biti široke od 5 do 10mm).
Uzorke koje koristimo za ispitivanje namještamo u obod bubnja, pri čemu je uporabna (hodna) površina usmjerena prema središtu bubnja. U bubanj se ulaže heksapod, namjesti se pokrov bubnja, podesi željeni broj okretaja na 2.000 i uključi aparat. Nakon 2.000 okretaja uzorak vadimo iz bubnja, usišemo ga te iznova namjestimo na obod bubnja. Brojač okretaja podesimo na željeni broj:
– 12.000, kada želimo simulirati dugoročnu uporabu u prostorima gdje je podna obloga jako opterećena, ili
– 4.000, kada želimo utvrditi kakve su početne promjene u izgledu podne obloge ili kada ispitujemo podnu oblogu koju koristimo u prostorima gdje je njezina opterećenost umjerena.
Uključimo bubanj. Nakon završenog ispitivanja uzorke očistimo vakuumskim usisavačem pa ih 24 sata kondicioniramo u standardnoj atmosferi te potom ocjenjujemo prema postupku opisanom u standardu ISO 9405:2001 (vidi Ispitivanje tekstilnih podnih obloga,13. dio, Korak 2/2010).
Zahtjevi pojedinih tekstilnih podnih obloga
Pokus sa Vettermannovim bubnjem i pokus s uporabom heksapoda izvodimo na vlaknastim sagovima i igličanim vlaknastim podnim oblogama, za koje su zahtjevi navedeni u standardima HRN EN 1307 i HRN EN 13297. Promjene izgleda se u oba slučaja ocjenjuju prema naputcima iz standarda ISO 9405:2001 (vidi Ispitivanje tekstilnih podnih obloga, 13. dio, Korak 2/2010).
izvanr. prof. dr. Urška Stankovič Elesini, dipl.ing. tekst. teh.
Prirodoslovno- tehnički fakultet, Odsjek za tekstil