Drvo je kapilarna porozna tvar, koja je zbog velike unutarnje površine i građe svake pojedine od drvenih vrsta više ili manje higroskopna. Svojom vlažnošću se neprestano prilagođava okolini ili, drukčije rečeno – klimi, koja se mijenja. Drvo teži postizanju uravnoteženosti s klimom pa se stoga stalno nalazi u stanju ili desorpcije, ili adsorpcije. 
Desorpcija je sušenje ili smanjivanje vlažnosti drva, a adsorpcija navlaživanje ili povećanje vlažnosti drva. Dakle, drvo je dimenzijski stabilno onda, kada se nalazi u ravnoteži sa stalnom klimom, onom koja se ne mijenja. Brzina prilagođavanja drva klimatskim uvjetima ovisi o vrsti drva i njegovoj permeabilnosti, koju mu određuje anatomska građa. Zato, kada govorimo o dimenzijskoj stabilnosti drva, moramo dobro upoznati kako drvo, tako i klimu u kojoj ono raste.
Drvo
Vrste drva u osnovi se dijele na lističarke i igličarke. Drvo je prirodni materijal, tako da za razumijevanje stabilnosti dimenzija trebamo upoznati neke temelje njegove anatomske građe, koja se može podijeliti na makroskopsku i mikroskopsku. Makroskopska je ona koju vidimo prostim okom i drvu – kao konačnom proizvodu – daje njegovu estetsku i ekonomsku vrijednost. Što se tiče izgleda, pogleda, prereza, površine ili smjera reza, razlikujemo tangencijalnu, radijalnu i poprečnu površinu. Mikroskopska građa bora s obzirom na smjer prereza prikazana je na slici 2.
Heterokapilarni sastav drva još se bolje opaža kod većih povećanja, kada se dobro vide i stanice, provodni elementi te građa staničnih stijenki. Na slici 3 vidimo da u anatomskoj građi drva postoji srazmjerno velik prostor za vodu, a njezina je količina ovisna o vrsti drva i o njegovoj anatomskoj građi. Voda se u drvu može naći u obliku slobodne ili kapilarne vode u stanicama, vezane vode u staničnim stijenkama i vodene pare. Drvo koje koristimo za finalne proizvode ima u pravilu nižu vlažnost, koja se nalazi ispod točke zasiæenja staničnih stijenki (TZSS). To znači da je prostor u stanicama prazan te da u drvu više nema slobodne vode. TZSS nastupa kada drvo sadrži maksimalnu količinu vode u staničnim stijenkama, koja je kod različitih vrsta drva – različita. Drvo obièno sušimo toliko, da se konačna sadržina vode u njemu kreće između 8 i 15 posto, što je najčešće ovisno o namjeni uporabe odnosno mjestu ugradnje.
Drvo se počinje utezati (krčiti) ili može nabreknuti kada mijenjamo sadržinu vode u staničnim stijenkama. To znači da drvo mijenja i svoje dimenzije, a veličina te promjene ovisit će o vrsti drva i naravno, promjeni sadržine vode u staničnim stijenkama. Promjene dimenzija su različite i u pojedinačnim prerezima drva, što se može vidjeti na slici 4.
Klima
Klimu u prostoru određuju temperatura i relativna vlažnost zraka. Pri najvećoj mogućoj količini vodene pare u zraku i određenoj temperaturi je zrak zasićen, što znači da više nije u mogućnosti prihvaćati vodu. Relativna vlažnost zraka pri toj temperaturi je 100-postotna. Ako podignemo temperaturu, sposobnost upijanja vode u zraku se povećava, dakle – zrak na povišenoj temperaturi ima nižu relativnu vlagu uz jednaku količinu vode i sposoban je opet primati vodu do zasičenja, odnosno do postizanja 100-postotne relativne vlažnosti zraka. Ako temperaturu snizimo pri zasičenom zraku, kod zraka se smanjuje njegova sposobnost nosivosti vode, dok relativna vlažnost zraka ostaje 100-postotna; višak se izlučuje u obliku kondenzata. Sposobnost ili maksimalna nosivost vodene pare apsolutno suhog zraka pri određenoj temperaturi prikazana je na slici 5.
Slika 5: Maksimalna količina vode u zraku pri određenoj temperaturi
Za promjenu vlažnosti u drvu vrlo je važna ravnomjernost vlažnosti drva, a nju određuje klima; utvrđujemo je mjerenjem suhe i mokre temperature. Temperatura mokrog termometra je uvijek niža ili je jednaka temperaturi suhog termometra. Razliku između temperature suhog i mokrog termometra nazivamo psihrometrijskom razlikom, koja pri određenoj temperaturi definira relativnu vlažnost zraka, a time i ravnomjernost vlažnosti drva pri zadanoj klimi.
Ravnomjernu vlažnost drva, odnosno vlažnost kojoj drvo teži u postupku prilagođavanja, možemo još odrediti i tako da izmjerimo temperaturu i relativnu vlažnost zraka pomoću higrometra.
Zaključak
Svako je drvo stabilno po svojim dimenzijama, ukoliko je osušeno do svoje konaène vlažnosti, koja je jednaka ravnomjernoj vlažnosti drva, koju osigurava odreðena klima, koja bi morala biti stalna i nepromjenjiva. No, u praksi je upravo mijenjanje klime jedan od glavnih uzroka pojavljivanja dimenzijskih promjena kod drva, a one ovise o pojedinaènim vrstama drva. Želimo li drvu oèuvati postignute dimenzije, rješenje leži u propisanoj odgovarajuæoj klimi, koja mora biti osigurana na kraju uporabe proizvoda izrađenog od drva. Moramo pripaziti i na to, da taj proizvod oèuva konaènu vlažnost tijekom cijelog postupka, od proizvodnje, skladištenja i prijevoza do ugradnje.
prof. Miroslav Novak, dipl. ing. drvne tehnologije
