Svaka građevina ima zidove, krov i najmanje jedan konstrukcijski element, koji je podloga za podnu površinu. I dok je potreba za brižljivim projektiranjem, izvedbom te odabirom materijala i konstrukcijskih elemenata za zidove, krov i nosivu konstrukciju poda postala općepriznatom, a ponegdje čak i obvezatnom, isto se ne može reći za podove. Unatoč suvremenim pomagalima za izradu nacrta i izvođenju svih vrsta podnih obloga, susrećemo se s brojnim pritužbama radi kakvoće izvedbe, koje od nas zahtijevaju mnogo vremena prilikom njihova rješavanja, a dovode i do porasta troškova.
Mnogi se nedostaci pokazuju već kod izbora materijala ili izrade mješavina, kod tehnologija ugradnje podnih podloga, njihovog dimenzioniranja i pripreme za polaganje završnih podnih obloga. Sljedeća je poteškoća ovladavanje stanjem dozrelosti, vlažnosti i temperature podloge, a prije svega uravnoteženog odnosa prema relativnoj vlažnosti zraka u prostoru okružja, s obzirom na odabranu završnu oblogu. Uza sve nabrojeno, još se pojavljuju i pritužbe radi nestručnog odabira i nanošenja predpremaza, masa za izravnavanje i ljepila za polaganje završnih podnih obloga. Veliki je nedostatak i često uočeno nepoznavanje sustava održavanja podnih obloga.
TERMINOLOGIJA I OSNOVNI POJMOVI
Estrih je tankoslojni plošni građevinski element debljine nekoliko centimetara, koji je izrađen od projektiranog materijala i polaže se neposredno na nosivu podnu konstrukciju ili posredno, na srednji razdjelni i izolacijski sloj tako, da može podnijeti predviđena opterećenja. Koristi se kao tlo, podloga na koju se mogu polagati različite završne podne obloge. Kod pravilnog sastava poda estrisi smanjuju jačinu udarnog zvuka i poboljšavaju toplinsku izolativnost. Ako je u estrihe ugrađeno podno grijanje, oni pomažu i pri ravnomjernoj razdiobi temperature.
Estrih se može koristiti neposredno, kao pod, ili se na njega polaže još jedan sloj, koji je po mogućnosti ugrađen na još svježi estrih ili kasnije lijepljen. Površina estriha mora biti obrađena na odgovarajući način za polaganje odabrane podne završne obloge. Sama riječ “estrih” ima podrijetlo u njemačkom govornom području i zapravo je kratica složenice »End-Strich«, koja označava takozvanu „zadnju ruku“ kod zaglađivanja površine poda. Terminološki, kod nas cementni estrih podrazumijeva zemljano vlažan beton, pripremljen s kamenim agregatom maksimalne zrnatosti dmax = 4 ili 8 mm. Zbog visoke poroznosti, odnosno mogućnosti slabog zgušnjavanja radi zemljano vlažne odnosno tvrde plastične konzistencije, kod betona estrihi normalno postižu mase prostornine od 1600 do 2300 kg/m3 i razred betona MB ≤ 25 MPa (većinom od MB 15 do MB 20, a kod industrijski pripremljenih suhih mješavina od MB 20 do MB 30 Mpa). Takvi se betoni uglavnom ugrađuju ručno, to jest zahvaljujući takozvanim »putzmajstorima«. Zaglađivanje površine obavlja se motornim zaglađivačima („helikopterima“) ili ručno. Kod zemljano vlažnih betona je – radi njihove tvrde plastične konzistencije – postupak uklanjanja zaostaloga zraka (praznina) iz svježe ugrađenog betona vrlo težak postupak, a posljedica toga je, da u betonu ostaje više od 3 posto pora. To označava slabiju tvrdoću poda, jer svaki dodatni postotak zraka označava od 3- do 5-postotno smanjenje tvrdoæe i već postignutu nižu masu prostornine. No, nižom masom prostornine smanjuje se adhezijska tvrdoća i sudjelovanje cementne matrice kod klasične armature, odnosno – što je još i važnije – kod mikroarmature; ujedno se povećava i poroznost betona, što je dobro za isušivanje i prianjanje masa za isušivanje ili ljepila. Pravilno izrađena tvrda i uzorno glatka površina mikroarmiranog estriha, izrađenog od drobljenih agregata
PODJELA ESTRIHA
Nakon upotrijebljenih veziva i klasičnog (mokrog) sustava polaganja, razlikujemo sljedeće glavne vrste estriha:
– estrih na bazi cementa – cementni estrih (agregati, cementi, voda i dodaci), kojega nanosimo u debljinama od 30 do 80 mm;
– samorazlivni estrih na bazi kalcijevog sulfata – anhidritni estrih (voda, estrih, gips, agregati i dodaci), kojega nanosimo u debljinama od 25 do 70 mm;
– mase za izravnavanje – polimerno cementni nanosi (cement, dodaci, fini agregati i punila), koje nanosimo u debljinama od 5 do 30 mm ako su debeloslojne, odnosno od 1 do 10 mm ako su tankoslojne.
– nasipavanje radi izravnavanja – stiroporna (polistirenska), perlitna i druga nasipavanja, koja se nanose u debljinama od 25 do 160 mm;
– estrih na bazi magnezijevog klorida – magnezitni odnosno ksilolitni estrih (MgO, MgCl2, voda, agregat i bojila), kojega nanosimo u debljinama od 10 do 30 mm;
– estrih na bazi polimera – polimerni estrih (agregati, polimeri i dodaci), kojega nanosimo u debljinama od 10 do 50 mm;
– estrih na bazi bitumena – asfaltni estrih (bitumeni, agregati i dodaci), kojega nanosimo u debljinama od 30 do 80 mm.
Cementne estrihe, kao vrstu koja se najčešće pojavljuje, dijelimo s obzirom na:
– nalijeganje na nosivu podlogu,
– povezivanje s donjim slojem,
– njihovu konstrukciju,
– kakvoću stvrdnutog betona estriha,
– masu prostornine,
– sastav zrnatosti,
– mogućnost ugradnje i konzistentnost betonske mješavine,
– njihov sustav ojačavanja (armiranja),
– stupanj izrade, i
– posebne namjene.
Od navedenih vrsta cementnih estriha podrobnije bismo (zbog njihove opsežnosti) raščlanili barem prve četiri:
a) prema nalijeganju na nosivu podlogu:
– estrih na tamponu (na podu),
– estrih na etažnoj ploči,
– estrih na gotovoj montažnoj etažnoj ploči, i
– estrih na elastičnoj podlozi (zvučna i / ili toplinska izolacija);
b) prema povezivanju s donjim slojem odnosno podlogom:
– vezivi estrih (estrih bez razdjelnog sloja),
– estrih na razdjelnom sloju, i
– plivajući estrih na razdjelnom elastičnom sloju (izolaciji); ovamo se ubraja i estrih s podnim grijanjem;
c) prema konstrukcijskoj zamisli:
– jednoslojni estrih, i
– višeslojni estrih;
d) prema kakvoći stvrdnutog betona:
razred tvrdoće (C) po ENV 1992-1-1, tvrdoća na pritisak C 12/15, C 16/20, C 20/25, C 25/30, C 30/37, a u nekim slučajevima i više,
tvrdoća na savijanje kod normalnog betona od 3 do 7 Mpa (većinom od 4 do 6 Mpa).
Oštećenja na parketu zbog prevelike sadržine preostale vlage u estrihu
IZRADA I UPORABA CEMENTNIH ESTRIHA
Cementni estrih je tankoslojni cementni, armirano-cementni ili mikroarmirano-cementni konstrukcijski element, izrađen od cementne žbuke, to jest od cementa, mineralnog agregata, vode te po potrebi dodataka, točnije – raznih sredstava i minerala za poboljšanje kakvoće estriha. Koristi se posvuda gdje se zahtijevaju tvrdoća, otpornost na brušenje odnosno habanje, neklizavost, lijep izgled, odvođenje statičkog elektriciteta, trajnost, obično održavanje, i tako dalje. Bez naknadno dodanih slojeva (osim svježega na svježe) koristi se u prostorima klijeti, radionica, garaža, skladišta, u tvornicama, na vanjskim površinama…
Uz naknadna preslojavanja koristi se u stanogradnji, za poslovne i uredske prostorije, trgovine, kao nosivi sloj za parket, keramičku ili tekstilnu oblogu, za polimerna preslojavanja i drugo. Plivajući cementni estrih je ploča koja mora biti dovoljno kruta kod ugibanja da bi se omogućila ravnomjerna raspodjela opterećenosti na zadanoj podlozi (izolaciji). Izrađuje se na odgovarajućem zvučnoizolacijskom sloju tako, da ostaje odijeljen od vodoravnih podnih, a i okomitih konstrukcija i instalacija (zidova, stupova, cijevi, proboja) razdjelnom dilatacijom (izrađenim režama) i ispunjen prikladnim elastičnim materijalom kakav je polistiren ili pjenasti polietilen. Plivajući cementni estrih izvodi se u stambenim, poslovnim, školskim, bolničkim i drugim javnim prostorima, gdje mora biti osigurana odgovarajuća udobnost boravka, a to se svakako odnosi i na zvučnu izolaciju. Plivajući cementni estrih se zajedno sa zadanom podlogom koristi prije svega za izolaciju od udarnih zvukova. Zajedno s nosivom konstrukcijom, podloga i podna obloga osiguravaju i određenu izolaciju od zvukova u zraku te posjeduju i traženu (zahtijevanu) toplinsku provodljivost. Tijekom rada plivajućim estrihom možemo izravnati odstupanja od ravnine na nosivoj betonskoj konstrukciji, što se događa često i predstavlja poteškoću koju treba riješiti što prije.
Plivajući cementni estrih i elastična podloga moraju se obrađivati zajedno, a njihove zahtijevane osobine su sljedeće:
– prikladna podloga za postavljanje završne podne obloge,
– postignuta zvučna, a možda i toplinska izolacija.
MJERILA ZA OCJENJIVANJE
Standardna mjerila tehničke kakvoæe
Mehanička i fizikalna svojstva
Mehanička svojstva
Ovdje se treba pridržavati standarda HRN EN 13892-1 i 13892-2.
Modul elastičnosti estriha
Modul elastičnosti estriha je vrlo važan kada se radi o deformacijama kod opterećivanja. Sposobnost podloge da na sebe preuzme deformacije bez nastalih raspuklina određena je modulom elastičnosti.
Kod plivajućih estriha modul elastičnosti ovisan je o debljini, sastavu i načinu obrade te mora iznositi od 20.000 do 25.000 MPa.
Uvjeti zvučne i toplinske izolacije
Glavna namjena plivajućeg cementnog estriha je ta, da zajedno sa zadanom podlogom udovolji zahtjevima važećih propisa o zvučnoj i toplinskoj izolaciji međuetažnih konstrukcija.
Uvjeti za zvuènu izolaciju
Zvučna izolacija konstrukcije od udarnih zvukova (HRN ISO 140-6, HRN ISO 140-7, ISO 140-8).
Dinamička krutost izolacije ispod cementnih estriha (DIN 18560-2).
Izolacija od zvukova u zraku (ISO 140-4, HRN EN 20140-9:1997).
Uvjeti za toplinsku izolaciju
Plivajući cementni estrih mora – zajedno s nosivom konstrukcijom i podnom oblogom -ispunjavati uvjete utvrđene standardima HRN 1025, HRN EN 12207, HRN EN 832, HRN EN ISO 10211-2, HRN EN ISO 14683, HRN ISO 9836, HRN EN 1027, HRN EN 12524, HRN EN ISO 10211-1, HRN EN ISO 13789, HRN ISO 6946 i HRN ISO 9972.
Opća svojstva i mjerila kakvoće
Ravnina površine
Ravnost površine izvedenog estriha mora ispunjavati zahtjeve koji se postavljaju za podne obloge. Definirana je odstupanjem ravne letve od zaglađene površine, ako je položimo na estrih u bilo kojem smjeru.
Tolerancije kod ravnine
Dopuštena odstupanja u ravnosti ovise o međusobnim udaljenostima mjernih točaka, to jest od mjesta gdje se polaže letva na površinu estriha. Tolerancije su prikazane u sljedećoj tabeli broj 1.
Kontrola ravnosti
Ravnost površine mora se kontrolirati prije polaganja sljedećega sloja – obloge. Sve primjedbe treba navesti odmah. Ako dođe do nesuglasica oko završenih podova, kontrola se mora obaviti najkasnije prilikom predaje, da bi se što više isključio mogući utjecaj ostalih deformacija koje ovise o vremenu. Odabir postupka kontrole prepušta se onome koji je izvodi. Kod kontrole, kao granica mjernih pogrešaka mora biti osigurano manje od 10 posto tolerancije.
Ravnina estriha odnosno ravnomjernost njegove debljine
Ravnost estriha ne može se osiguravati odvojeno od ravnosti nosive betonske podloge. Moguća veća odstupanja u ravnosti nosive betonske ili druge podloge ne smiju se izravnavati uporabom plivajućeg estriha, već se moraju zasebno popravljati na podlozi.
Debljina
Tabela broj 2 navodi najmanje preporučene debljine estriha s obzirom na razred tvrdoæe, opterećenja i izolaciju.
Cementni, a posebno plivajući cementni estrisi izrađuju se u debljinama od 3,5 do 8 cm (obično od 4 do 6 cm) kao podloga za razne vrste podnih obloga, koje same ne ispunjavaju uvjete otpornosti na habanje, protuprašnosti i zvučne izolacije (parketi, keramika, igličani sagovi, PVC, linoleum, guma …).
Kod lijepljenih odnosno monolitnih estriha na nosivoj podlozi (bez razdjelnog sloja) debljine – uz odgovarajuću tvrdoću – mogu iznositi 2 cm. Izolacije koje su deblje od 30 mm zahtijevaju i povećanje debljine estriha za najmanje 5 mm.
Kod stambenih zgrada debljina estriha – uz ravnomjerno korisno opterećenje do 2,0 kN/m2 – treba odgovarati minimalnoj dimenziji od 25 mm kod veznog estriha i 30 mm kod estriha na razdjelnom sloju. Pri korisnom opterećenju iznad 2,0 kN/m2, na odgovarajući način treba povećati i debljinu estriha. Kod estriha s podnim grijanjem, debljina estriha treba se kretati od 35 do 60 mm iznad cijevi podnoga grijanja, što je ovisno i o razredu tvrdoće odnosno namjeni tog estriha.
Kod izrade podova mogu se koristiti i estrisi drukčijih tvrdoæa navedenih u tabeli mehaničkih uvjeta, iako njihovu prikladnost treba tek dokazati dodatnim ispitivanjima. Želimo li skratiti vrijeme sušenja estriha, izvodimo estrih minimalne debljine koja je još statički dopustiva.
Masa prostornine
Masa prostornine normalnog estriha može pomalo kolebati, ovisno o masi prostornine korištenog agregata, omjera između agregata i cementa te same prostornine, odnosno sadržine pora zraka. Radi li se o uobičajenoj izvedbi masa prostornine mora se kretati od 1,85 do 2,1 kg/dm3. Kod bolje »zalivenih« odnosno zgusnutih estriha i estriha višeg razreda kakvoće ona može biti i znatno viša (2,3 kg/m3).
Glatkoća površine
Pored postignute ravnine, površina estriha mora imati i odgovarajuću glatkoću, a ona treba udovoljavati zahtjevima određenih vrsta podnih obloga. Glatkoća mora biti takva da nema vidljivih tragova zaglađivanja. Mora se omogućiti stručno besprijekorna izvedba podne obloge s najviše 0,60 kilograma mase za izravnavanje po kvadratnom metru. Prema suvremenim smjernicama, ona bi se trebala polagati neposredno na površinu cementnog estriha.
Dopustive deformacije (nedostaci)
Plivajući cementni estrih s najmanjom zahtijevanom tvrdoćom na pritisak, na primjer – od 20 MPa, ne smije se ni vidljivo deformirati, a niti raspucati ako je izložen koncentriranom opterećenju od 7 kN na površini od 20 cm2 (p = 3,5 MPa).
Dopuštene su manje raspukline (crte rascjepa odnosno napukline) na površini estriha (makar i nije bio izložen opterećenju), ako:
se one potom stručno saniraju (na primjer, epoksidnom smolom),
estrih ispunjava ostale uvjete vezane uz tvrdoću, ravnost i glatkoću.
Na površini su dopustive i manje pore, ukoliko estrih ispunjava preostale uvjete.
Isušivanje i njega estriha prije polaganja podnih obloga (parketa)
Stvrdnjavanje estriha mora trajati barem 3 tjedna (osim kod uporabe posebnih veziva), prije no što se površina prekrije podnom oblogom.
Potrebno je brižljivo njegovanje estriha tijekom prvih 10 do 14 dana. U tom vremenu estrih treba biti osiguran od brzog isušivanja. Prostori moraju biti zatvoreni, a otvori za prozore zastakljeni ili prekriveni PVC-folijom da bi se spriječila pojava propuha. Za obične estrihe ove vrste (navedene debljine i glatkoće površine) obično nije potrebna nikakva posebna njega na površini, jer mokrom njegom možemo riješiti dosta mogućih poteškoća te još i pripomoći postizanju bolje kakvoće. Pritom se treba pridržavati zadanih odnosa i uvjeta. Dok se stvrdnjava, estrih treba osigurati od bilo kakve uporabe (hodanja, prijevoza, odlaganja građevinskog materijala, montaže instalacija, …).
Protokolarna mjerila kakvoće površina za završne obloge (izvedba na samom kraju radova)
Dovoljno tvrda i nezaprašena
Tvrdoću površine provjeravamo udarcem kladiva po njoj i zarezivanjem oštrim predmetom, a prašenje – zarezivanjem oštrim predmetom.
Poroznost
Prije lijepljenja podloge obvezatno moramo provjeriti i poroznost površine, jer porozne podloge upijaju vezivo iz ljepila (naročito kod disperzijskih ljepila). Najjednostavniji je pokus s mjerenjem vremena nestajanja kapljica vode, kojima nakapamo površinu:
vrlo porozna površina: kapljica vode se upija odmah, odnosno nestaje za manje od minute,
normalno porozna površina: kapljica se upija u minuti,
neporozna površina: kapljica vode ostaje na površini više minuta.
Raspucalost
Kod estriha prije svega nastaju takozvane plastične raspukline, i to zbog tehnološkog stezanja kao posljedice prebrzog isušivanja cementne žbuke ili koncentracije nateznih napetosti prilikom smanjenja tlocrtnog ili i poprečnog presjeka. Ako su one manje (poput vlasi) i usto nepravilno raspoređene, mogu takve i ostati; no, ako su veće, treba ih sanirati na odgovarajući način.
Ravnost
Vidi mjerila kod općih uvjeta.
Glatkoća
Vidi mjerila kod općih uvjeta.
Sadržina preostale vlage
Prije lijepljenja ili jednostavnog polaganja završnih obloga trebamo obvezatno provjeriti sadržinu preostale vlage u podlozi, jer ona ne smije premašiti vrijednosti određene standardima ili / i preporukama za pojedine materijale.
Ako sadržina preostale vlage u podlozi ipak premašuje granične vrijednosti, ne može se preporučiti ni lijepljenje, a niti polaganje podnih obloga. U tom slučaju treba pričekati da dođe do isušivanja, prihvatiti se prisilnog isušivanja ili površinu prije vlaženja pripremiti odgovarajućim materijalima i postupcima.
Mjerenje sadržine vlage možemo obaviti pomoću CM-aparata, elektronskog mjerača ili gravimetrijski. Zbog pouzdanosti mjerenja, najbolje je kombinirati jednu od metoda s gravimetrijskom metodom.
Čistoæa površine
Nečistoće na podlozi mogu izazvati poteškoće prilikom lijepljenja i dati loše rezultate lijepljenja; zato obvezatno treba ukloniti sve nečistoće, nevezane čestice i prašinu.
Detalj presjeka vidljive zarezane dilatacije, zapunjene plastičnim profilom; on se zabija u pukotinu nakon zarezivanja pukotine u betonu
MJERILA DOBRE GRAÐEVINSKE PRAKSE
Potreba za razvrstavanjem tehničke kakvoće estriha kod stambene izgradnje, gradnje poslovnih objekata i objekata od društvenog značaja – uglavnom radi prijavljenih oštećenja i pritužbi zbog kakvoće – neprestano je prisutna, utoliko više zato, jer dosad na ovom području nismo gotovo niti imali bilo kakve regulative. Na tržištu se usporedo s razvijanjem društva i standarda sve više pojavljuju težnje za višom i iznadstandardnom kakvoćom, vezane uz bolju kakvoću života po razumnim troškovima i uz što manje opterećenja za okoliš.
Mjerila za dobru građevinsku praksu (DGP) razdijelili smo na opća mjerila za određivanje vrijednosti te na podrobna mjerila za utvrđivanje vrijednosti i ocjenjivanje, što obavlja ocjenjivačka komisija.
Opća mjerila imaju ovako linearno razdijeljene raspoložive točke za pojedini element:
Prilikom utvrđivanja vrijednosti općih mjerila trebaju se poštovati:
– opći opisi mjerila,
– tehničke i druge osobine na temelju mjerenja, ispitivanja, analiza i drugoga – skup dobivenih podataka,
– tehnička i druga svojstva na temelju mjerenja, ispitivanja, analiza …,
– vrijednosna analiza,
– učinkovitost i kakvoća postupka
S obzirom na vrstu elemenata, utvrđujemo vrijednost i donju razinu kakvoće, statističko utvrđivanje vrijednosti rezultata, trendove poboljšanja, opseg raspoloživih podataka s obzirom na važnost njihovog pohranjivanja, učinkovitost postupka, pristup i njegovu sistematičnost, aktivnost poboljšavanja kakvoće, preventivne mjere, raširenost usmjerenja za kakvoću, opis i dokumentiranost postupka (u skladu sa zahtjevima ISO 9000, ISO 14000).
U okviru podrobnih mjerila za utvrđivanje vrijednosti i ocjenjivanje, koje obavlja neutralna skupina stručnjaka iz predmetnog područja, navodimo neke najvažnije.
Komisijski pregled rezultata obavljenih radova:
– usklađenost izvedbe s tehničkom dokumentacijom,
– izvješća o postignutoj usklađenosti sa projektno-tehničkom dokumentacijom,
– usklađenost rješenja izvedbe sa tehničkom dokumentacijom i uputstvima proizvođača,
– pravilan odabir rješenja s obzirom na tehničko-tehnološke, geometrijske i fizikalne uvjete,
– podrobnost izvedbe i rješavanje pojedinosti,
– sekundarni – nevidljivi rezultati obavljene usluge.
Priprema radnog postupka:
– pregled popisa radova i tehničke dokumentacije, zajedno s izvješćima o uočenim nedostacima,
– pregled objekta, predizmjera i kontrola podloge,
– pregled objekta, izrada predizmjere (ako je potrebna), pregled uvjeta za izvedbu, kontakti i sudjelovanje s izvođačima drugih radova na objektu prije obavljanja poslova i nakon njih,
– priprema ponude sa terminskim planom,
– plan pojedinosti (detalja), tehnologije izvedbe i opis tehničkih zahtjeva,
organizacijske i tehničke mjere osiguranja željene kakvoće.
Ovladavanje izvedbom usluga:
– potrebni pripremni radovi,
– izvedba estriha: uvjeti za izvedbu,
– pravilnost izvedbe estriha,
– izvedba ili popravljanje pojedinosti,
– izvedba fugiranja dilatacija,
– zaštita svježe ugrađenih estriha, odnosno onih koji se još stvrdnjavaju,
– radovi nakon izvedbe estriha.
Nadzor izvedbe:
– neposredni nadzor (vlasnika),
– neposredni nadzor (izvana)
Nagrade i uvjerenja:
– domaće nagrade i uvjerenja,
– strane nagrade i uvjerenja.
Učinkovitost i kakvoća postupaka:
– razvitak i izrada plana,
– organizacija i tijek razvijanja nove usluge te izvedenih postupaka,
– razvojna postignuća i poboljšanja usluge,
– udio na obrazovnim seminarima i predstavljanjima,
– pohranjivanje razvoja materijala i tehnologija izvedbe.
– Ovladavanje poslovnim sustavom
– Nabava materijala i nadziranje podizvođača
– Kontrola i ispitivanje
– Prodaja i servisiranje
– Strategija i voditeljstvo
– Zadovoljstvo kupaca
– Utjecaj na društvo i okolinu
– Financijski i poslovni uspjeh
ZAKLJUČAK
Pripremanjem podloge za ocjenjivanje tehničke kakvoće izvedbe estriha želimo udovoljiti potrebi postojanja mjerila za klasifikaciju kakvoće, odnosno potrebi razlikovanja dobrih i loših estriha te ujedno pripomoći poticanju znanja i razvitka, želje za postizanjem dobre kakvoće i praćenju novosti na tom području. U okviru projekta ZKG – Izvedba cementnih estriha (ICE) i dalje ćemo nastojati obaviti taj posao te vjerujemo da ćemo time uspjeti poboljšati i ona dosad pripremljena mjerila te tako djelotvorno pripomoći poticanju stvaranja dobre građevinske prakse i dostizanja onih mjerila koja ćemo postaviti uz prihvaæanje novih europskih standarda.
Zdeslav Jamšek, dipl. ing. građ.
