Da drvene podne obloge slijede kretanja u umjetnosti, nije nikakva novost. Bit će dovoljno pogledamo li samo čudesne intarzije i mozaike koji krase povijesne palače po Europi, ili danas način stanovanja onih, koji si tako nešto mogu priuštiti. No, ni to nas još nije uvjerilo da bi drveni pod mogao postati čistim, pravim platnom, na kojemu će umjetnici moći izrađivati svoja djela. Ali, upravo to se dogodilo prilikom obnavljanja trgovine odjećom u talijanskom gradu Civitanova, u državi Marche. Nadzor nad njihovim djelima bila je zadaća arhitekta Pianelle iz poduzeća »Galaxy«, također iz Civitanove, koje je i posredovalo objavljene slike.
Obnavljao se klasični, 22-milimetarski parket velikog formata od iroka, koji se na kritičnim dijelovima zamijenio, nakon čega se čitava površina iznova izbrusila. Nastavili su radove kitanjem, koristeći pritom tiksotropični gel na vodenoj osnovi, koji je vrlo elastičan. Pod se zatim opet izbrusio kako bi se umjetnicama osigurala što bolja podloga za rad. Za prvo brušenje upotrijebili su tračni stroj i brusni papir zrnatosti 120, a drugi put su brusili s rotacijskim strojem i jednakom zrnatošću; treće, posljednje brušenje obavili su brusnom mrežicom zrnatosti 220.
Bianca Eleuteri i Roberta Belforte, restauratorice koje se bave i konzervatorsko-restauratorskim radovima na ornamentima, potom su nacrtale uzorke i dekoracije koje podsjećaju na tursku palaču s kraja 18. stoljeća. Slike nam pokazuju njihov rad, lakiranje i njegov konačni izgled.
Nakon završenog oslikavanja pod su premazali dvokomponentnim vodenim temeljnim lakom, da bi što više smanjili proces oksidacije akrilnih boja koje su umjetnice koristile za dekoraciju poda. Kao završni zaštitni premaz odabran je jednokomponentni vodeni lak za prirodnu i intenzivnu zaštitu drvenih podnih obloga, izrađenih od bilo koje vrsta drva, jer je iznimno otporan na habanje i održavanje, kojim se naglašava prirodna boja drva.
De Maio, Dino (2007) Sotto i piedi un… quadro. Il Posatore XIX: 64. 30–33.
