Što je estrih
Estrih je tanki građevinski element debljine nekoliko centimetara, koji se polaže na nosivu podlogu ili razdjelni odnosno izolacijski sloj te se neposredno rabi kao pod ili preslojava još jednim slojem.
Estrisi se koriste na svim onim mjestima gdje se nosiva podloga, to jest – obično betonska ploča – ne može neposredno pustiti u uporabu. Jer, uporaba estriha je mnogostruka, ali pritom ugrađeni estrisi moraju – osim svojstva ravnosti – ispunjavati još i neke druge zahtjeve, kao što su čvrstoća, površinska tvrdoća, otpornost na habanje, toplinska i zvučna izolativnost i tome slično.
Estrisi imaju različite sastave, jer se prilikom njihove pripreme koriste različiti vezivni materijali: cement, anhidrid, izliveni asfalt, magnezit ili polimer. Estrisi se stoga nazivaju prema vezivu.
Prednosti i nedostaci cementnih estriha
Kod izgradnje stambenih objekata najviše se koristi cementni estrih u kojemu se kao vezivni materijal pojavljuje cement. Ovaj se cementni estrih danas proizvodi i tvornički, i to kao suha mješavina koja se na samom mjestu uporabe miješa s vodom – prema uputstvima proizvođača – te odmah ugrađuje. Ova se mješavina rijetko priprema na gradilištu.
Prednosti cementnog estriha pred drugim vrstama estriha su njegova jednostavna priprema i ugradnja, niska cijena i odgovarajuća svojstva tijekom uporabe. Njegova slaba strana u usporedbi s estrisima koji sadrže druga veziva je vrijeme potrebno za hidratiziranje i postizanje odgovarajuće čvrstoće, odnosno – što je još važnije – postizanje sposobnosti da se nadogradi završnim slojem, koji je obično parket ili polimerno preslojavanje.
Ugradnja završnog sloja na cementni estrih nije toliko povezana s tvrdoćom estriha, koliko sa sadržajem vlage u njemu. Naime, da bismo izbjegli neželjena oštećenja na završnom sloju, mora biti ispunjen zahtjev koji je postavljen na temelju prikupljenih iskustava, to jest da vlaga u estrihu mora biti manja od ili jednaka 2 posto m/m. Ako ovaj uvjet nije ispunjen, parket će se početi podizati, odnosno – u polimernim preslojavanjima pojavit će se mjehuri, što onda zahtijeva naknadno popravljanje izvršenih radova i predstavlja dodatne troškove za polagača estriha.
Da bi cementni estrih postao konkurentniji ostalim vrstama estriha kod kojih se ne javljaju poteškoće uslijed vlage, proizvođači su pokušali ispraviti ovaj nedostatak tako, da su odgovarajućim sastavom nastojali osigurati dovoljno nizak sadržaj slobodne vode u estrihu već nakon nekoliko dana hidratacije. Tako vlaga u cementnom estrihu treba već nakon nekoliko dana pasti ispod zahtijevanih 2 postotka m/m, što znači da bi bili ostvareni uvjeti za polaganje završnog sloja, a time i za dovršenje izrade poda.
Budući da je takav estrih potrebno pripremati s niskim vrijednostima vode / cementa, on vrlo brzo postiže čvrstoću na pritisak. Zato su ga i nazvali brzovezivim estrihom. Međutim, brzo vezivanje nije svojstvo koje bi samim svojim imenom moglo obećati ubrzano smanjivanje sadržaja slobodne vlage i mogućnost nadogradnje estriha završnim slojem, a time i dovršenje izrade poda; zato možemo vidjeti da se u trgovini sve više uvriježio drugi naziv – naime, brzosušeći estrih. Treba naglasiti da je i ovo ime – stručno gledano – također vrlo upitno, jer prilikom sušenja materijala koji su pripremljeni s hidrauličnim vezivom kao što je cement, opet treba dovoljno vode kako bi se hidratacija odvijala na odgovarajući način. Ako radi sušenja površine nema dovoljno vode, takvi materijali se na površini stežu i nastaju raspukline, dok kod plošnih građevinskih elemenata, kao što su podovi ili estrisi, dolazi i do izvijanja rubova.
Zahtjeve koje mora ispunjavati brzosušeći estrih za namjeravanu uporabu u stambenim objektima obilježavaju primjerena čvrstoća na pritisak i na savijanje te sadržaj slobodne vlage, koji nakon 24 sata mora biti manji ili jednak 2,5 posto m/m, nakon 4 dana manji ili jednak 2 posto m/m, a nakon 7 dana manji ili jednak 1,5 posto m/m. Ispunjavanje ovih zahtjeva pretpostavlja dovoljno nisku sadržinu slobodne vode u ugrađenom estrihu već nakon 4 ili 5 dana, kada se bez ikakvih opasnosti može početi sa polaganjem završnog sloja.
Kako proizvođači mogu ispuniti zahtjeve za brzosušeći pod?
Kako je već bilo rečeno, bit brzosušećeg odnosno brzovezivog estriha očituje se na dva načina:
- potrebno je pripremiti suhu mješavinu cementa, fine frakcije agregata i odgovarajućih kemijskih dodataka te ih ugraditi na odgovarajući način, uz najmanju količinu vode potrebne za miješanje;
- treba što prije postići hidrataciju, da se umiješana voda veže u hidratizirane produkte kao što je kristalna voda i da tako više ne postoji u položenom estrihu kao – slobodna voda.
Zbog svega toga, suhu mješavinu treba pripraviti:
- od cementa koji se brže veže, dakle – od cementa sa velikim udjelom alita, jer takav brzo reagira s vodom i postiže čvrstoću;
- od sitnih agregata, jer oni najmanje upijaju vodu;
- sa suhim hiperplastifikatorom, koji omogućava pripremu i ugradnju svježe mješavine cementnog estriha uz vrijednost vode / cementa znatno niže od 0,30;
- s kemijskim dodatkom za pospješivanje vezanja, koji tijekom hidratacije svojim učinkom dodatno smanjuje količinu slobodne vode u estrihu;
- s polipropilenskim vlaknima za mikroarmiranje estriha, koji smanjuju mogućnost nastanka raspuklina u ranoj fazi hidratacije.
Svojstva, usklađenost i način polaganja
Brzosušeći estrih mora ispunjavati zahtjeve harmoniziranog standarda za proizvode HRN EN 13813:2003 (SIST EN 13813:2002) Estrisi – Materijali za estrihe – Svojstva i zahtjevi. Osobine materijala za brzosušeći estrih ispituju se metodama navedenim u standardima serije HRN EN 13892:2003 (SIST EN 13892) za ispitivanje estriha. Sadržaj slobodne vode na položenom estrihu obvezatno se mjeri takozvanom CM-metodom. Za brzosušeći ili brzovezivi estrih važe isti oni zahtjevi koji su propisani i za preostale cementne estrihe, a to znači da treba biti:
– čvrstoća na pritisak ³ C5 (³ 5 MPa),
– čvrstoća na savijanje ³ F1 (³ 1 MPa), i
– otpornost na habanje £ A22 (količina izbrušenog materijala mora biti £ 22 cm3/50 cm2).
Prema važećim zakonskim propisima, osobine brzosušećeg estriha trebaju biti navedene u znaku CE na ambalaži suhe mješavine za estrih. Za brzosušeći estrih vrijedi sustav potvrđivanja skladnosti 4, što znači da se na tržištu može naći i uz izjavu proizvođača o njegovoj usklađenosti s odgovarajućim propisima.
Polaganje je jednako kao i kod ostalih cementnih estriha, dakle – treba ga ravnomjerno porazdijeliti po čitavoj površini i dobro zgusnuti, a površinu pomno zagladiti. Kao povezni, estrih se polaže u jednom sloju, i to u debljini do najviše 50 milimetara, a kao estrih na razdjelnim slojevima ili kao plivajući estrih – u debljini iznad 35 milimetara.
Svaki novopoloženi estrih treba vrlo dobro njegovati najmanje tri dana, a naročito tijekom njegova sušenja, te ga štititi i od drugih štetnih utjecaja kao što su propuh, previsoka ili preniska temperatura, zrake sunca i drugo.
Iako se brzosušeći estrih uslijed svoga sastava steže kao i obični cementni estrisi, treba ga odmah čim postigne određenu tvrdoću razrezati vidljivim rezovima na površine veličine od 20 do 30 kvadratnih metara. Rezanje ovih pukotina mora se obaviti što je moguće prije, da se estrih ne bi počeo svijati. Kod veznog estriha moraju se na mjestima konstrukcijskih ureza objekta izvesti i dilatacijski urezi.
Andrej Zajc, dipl. ing. fizike
IRMA – Institut za istraživanje materijala i aplikacije, Ljubljana
Izvori
SIST EN 13813:2003 Estrihi – Materijali za estrihe – Svojstva i zahtjevi
Dobnikar, V., Šušteršič, J., Zajc, A.: Estrihi, 12. slovenski kolokvij o betonima – Novosti u izgradnji podova, Ljubljana, 25. svibnja 2005., str. 75–80
Zajc, A.: Estrihi, 5. slovenski kolokvij o betonima – Industrijski podovi, Ljubljana, 21. svibnja 1998., str. 11–16
