Polaganje podnih obloga (podova) na međuetažne konstrukcije značajno utječe na zvučnu izolaciju, i to prije svega kod takozvanog udarnog zvuka, koji se obrađuje u nastavku.
O udarnom zvuku govorimo kod neposrednog razbuđivanja međuetažne konstrukcije hodom, pomicanjem namještaja … Time u međuetažnoj konstrukciji i drugim graničnim pregradama prostora izazivamo valovito gibanje koje dovodi do prijenosa zvuka u susjedne prostore. Sposobnost međuetažnih konstrukcija da izoliraju zvuk koji nastaje neposrednim pobuđivanjem međuetažnih konstrukcija nazivamo izolacijom međuetažnih konstrukcija od udarnog zvuka. Izolacija od udarnog zvuka nekog prostora ispod međuetažne konstrukcije utvrđuje se razinom udarnog zvuka koji nastaje kod razbuđivanja međuetažne konstrukcije iznad tog prostora standardnim izvorom udarnog zvuka. Standardni izvor udarnog zvuka je naprava koja uzrokuje padanje standardno teških cilindričnih čekića sa propisane visine u propisanom vremenskom rasporedu na međuetažnu konstrukciju. Standardizirano određivanje izolacije od udarnog zvuka (1) prikazano je na slici 1.
Slika 1: Utvrđivanje izolacije od udarnog zvuka (gore)
Slika 2: Izolacija od udarnog zvuka
Izolaciju od udarnog zvuka opisujemo takozvanim ocjenjivanjem normalizirane razine udarnog zvuka L’n,w, koju procjenjujemo prema standardiziranom postupku (2) od izmjerenih razina udarnog zvuka u pojedinim frekvencijskim prolazima. Što je viša vrijednost L’n,w, manja je izolacija od udarnog zvuka.
Da bismo povećali izolaciju od udarnog zvuka, treba smanjiti prijenos vibracija sa mjesta unosa udarne sile na međuetažnu konstrukciju na ona mjesta, gdje konstrukcija odašilje zvuk u prostor ispod međuetažne konstrukcije. To možemo ostvariti prije svega polaganjem:
– mekih podnih obloga (pjenasti PE ili PVC, tekstilne podne obloge …),
– plivajućih podova.
Kao mjera za povećanje izolacije od udarnog zvuka radi polaganja podnih obloga koristi se takozvano poboljšanje izolacije od udarnog zvuka DLw. To otprilike predstavlja broj decibela za koji će se povećati izolacija od udarnog zvuka nakon polaganja podne obloge na međuetažnu konstrukciju s obzirom na stanje prije polaganja te podne obloge na međuetažnu konstrukciju.
Koliko će biti poboljšanje izolacije od udarnog zvuka nakon polaganja podne obloge ne ovisi samo o vrsti podne obloge, već i o vrsti međuetažne konstrukcije. S obzirom na to kako sastav međuetažnih konstrukcija može utjecati na izolaciju od udarnog zvuka, međuetažne konstrukcije dijelimo na:
– 
masivne, većinom armirano-betonske međuetažne konstrukcije,
– lakše međuetažne konstrukcije sa drvenim ili čeličnim nosivim elementima.
U dijagramu na slici 2 je prikazano, kakva je izolacija od udarnog zvuka kod različitih frekvencija zvuka za značajno masivnu međuetažnu konstrukciju i međuetažnu konstrukciju od drvenih nosivih elemenata.
U tabeli br. 1 je prikazano, kako kod značajnih načina pobuđivanja međuetažne konstrukcije raspoznajemo smetnju u donjem prostoru kod različitih izolacija od udarnog zvuka (kod različitih L’n,w).
Kolika je izolacija od udarnog zvuka postignuta kod međuetažnih konstrukcija bez mekih podnih obloga odnosno plivajućih podova? U tabeli br. 2 prikazane su računske vrijednosti ocjena normalizirane razine udarnog zvuka za masivne međuetažne konstrukcije sa različitim masama (3).
Mihael Ramšak, dipl. ing.
Izvori
(1) Standard SIST EN ISO 140/6 (1997.): Akustika – Mjerenje zvučne izoliranosti u zgradama i zvučne izoliranosti građevinskih elemenata – 6. dio: Laboratorijska mjerenja izoliranosti međuetažnih konstrukcija od udarnog zvuka
(2) Standard SIST EN ISO 717/2 (1997.): Akustika – Ocjenjivanje zvučne izoliranosti u zgradama te zvučne izoliranosti građevinskih elemenata – 2. dio: Izoliranost od udarnog zvuka
(3) Standard DIN 4109 (1989.) – Dodatak 1: Zvučna zaštita u visokogradnji, primjeri izvedbe i računski postupci
(4) Pravilnik o zvučnoj zaštiti zgrada (NN RS, br. 14/99)
