Prirodni kamen cijenimo radi njegove trajnosti i lijepog izgleda. Oduševljava nas u ostacima veličanstvenih megalitnih kultura, u egipatskim piramidama ili piramidama plemena Inka te u mramornim kipovima grčkih i rimskih božanstava. Iznenađuje nas u indijskim svetištima, uklesanima u žive stijene, u japanskim vrtovima sa promišljeno raspoređenim kamenjem te u kamenitim čipkastim uresima maorskih palača i gotskih crkvi… Poznajemo ga iz ruševina starih kuća i gradova, gdje napola ispran odolijeva stoljećima i čeka na ponovnu ugradnju. Kamen kao tisućama godina star građevinski materijal…
TRAJNOST
Kamen je vječan materijal. To dokazuju brojna zdanja iz prošlosti, koja su se očuvala upravo zahvaljujući njemu. Pogled na grčki hram ili rimske ostatke uvijek u nama pobuđuje poštovanje prema kamenu. No, pomni pogled na kamene predmete nudi nam i objašnjenje za njihovo trajanje. Spomenuta zdanja izrađena su od masivnog kamena kakav se danas više takoreći nigdje ni ne ugrađuje. Razlog su njegova težina i cijena, koje su često povezane sa zahtjevnom tehnologijom prerade prirodnog kamena. Na tržištu prevladavaju rezane, polirane, pjeskarene ili pečene kamene ploče, koje su uglavnom namijenjene daljnjoj preradi. Današnja uporaba kamena se, naime, prije svega svela na kamene obloge kojima oblažemo podove, zidove, stube, stupove i druge elemente arhitekture.
LIJEP IZGLED
Odluci za ugradnju prirodnog kamena često pomaže činjenica da je kamen prirodni materijal, koji se ne odlikuje samo svojom trajnošću, već i lijepim izgledom. Ljepota nije nužno povezana sa poliranim materijalom. Jer, današnje mogućnosti površinske obrade kamena su vrlo raznolike. Iznova se uvažavaju neke stare tehnike obrade kamena, na koje smo radi visoke cijene ručnoga rada i pomanjkanja vještih kamenorezaca u prošlosti gotovo zaboravili. Te su tehnike štokanje, šiljenje, brazdanje… Mogu se izvoditi ručno (pa i sa pneumatskim alatom) ili strojno. Najčešće suvremene tehnike grube obrade naravnog kamena su pjeskarenje, pečenje i grebenanje. Tako obrađene površine nisu klizave, zbog čega su prikladne za sve vrste vanjskih površina.
RAZNOLIKOST PRIRODNOG KAMENJA
Ima više vrsta prirodnog kamenja prikladnog za daljnju uporabu. Zbog jednostavnijeg postupka trgovci ih dijele u dvije velike skupine: granite i mramore. U granite ubrajamo i neke tvrđe vrste kamena, a u mramore one mekše, između ostalih i vapnence. Svakako treba spomenuti i porfire, kvarcite i pješčenjake, koji su vrlo omiljeni posebno kod uređenja vanjskih površina.
U nastavku ćemo pokušati obraditi neke temeljne značajke pojedinih skupina prirodnog kamena prema trgovačkoj podjeli, i to s obzirom na njihovu uporabu.
Granit je najučestaliji, a tehnički gledano i najvažniji kamen. Tvrđi je i otporniji od vapnenca i mramora pa stoga i prikladniji za popločavanje prostora sa velikom frekvencijom prometa. Graniti su vrlo iskoristivi, prikladni za popločavanje unutarnjih i vanjskih prostora, izvedbu stuba, obloga, pultova, fasada… Cijenjeni su ne samo radi izvanrednih mehaničkih i fizikalnih svojstava, već i radi široke palete boja u kojima se nude. Pravilnom kombinacijom oblika i materijala (boja) možemo dobiti neograničeni broj uzoraka popločanih podova.
Mramore cijenimo zbog njihove ljepote i sjaja. Odlikuju se širokom paletom uzoraka; razlikujemo cjelovite mramore (unito), venaste (venato) i sastavljene (fiorito) iz ostataka školjki i koralja. U mramore trgovački ubrajamo i vapnence, a uslovno i travertine. Mramori su mekši i slabije otporni od granita te su stoga neprikladniji za vanjsku uporabu. Međutim, iznimno su prikladni za izradu unutarnjih podova, polica, obloga i raznih masivnih dekorativnih elemenata (stupova, kamina, posuda…).
Travertine prepoznajemo po rupicama koje mogu zauzimati i do 30 posto mase kamena. Zbog dobrih izolativnih (toplotnih i akustičnih) svojstava koriste se za obloge fasada i unutarnjih zidova. Travertini su većinom svijetlih (pješčanih do žutosmeđih) boja, ali mogu biti i tamniji (crveni, smeđi…).
Porfir, koji se pokatkad naziva i porfido, ubrajamo zajedno sa kvarcitom u tvrđe vrste kamena, jer je njihova otpornost na habanje i vremenske utjecaje jako velika. Porfire i kvarcite zato prije svega koristimo za popločavanje vanjskih površina. Imaju cjelovitu teksturu, a tonovi boja su sivozeleni, crvenosmeđi, rjeđe žutosmeđi i ružićasti. Porfiri mogu biti cijepani (nepravilnih oblika) ili rezani (pravilnih oblika).
Pješčenjaci se međusobno razlikuju s obzirom na vrstu osnovne stijene (kremene, vapnenaste i dolomitne, laporaste i glinaste), pa su zato različito otporni na habanje i vremenske utjecaje. Većinom imaju zrnatu ili pješčanu strukturu, a boja im je svijetlosiva, sivkastozelena, žutosmeđa, a i ružićasta… Pješčenjake zbog njihove postojanosti koristimo i u unutarnjim, i u vanjskim prostorima.
KAKO ODABRATI PRIRODNI KAMEN
Evo još nekoliko osnovnih naputaka za odabir prikladne vrste prirodnog kamena s obzirom na namjenu i mjesto ugradnje. Podjela je vrlo općenita, ali ćemo u sljedećem broju pokušati iznijeti podrobniji pregled.
Mramori i vapnenci pripadaju osjetljivijim materijalima. Možemo ih preporučiti za sve vrste unutarnje uporabe; mogu se koristiti i vani, ali u područjima umjerenije klime. Graniti mogu više izdržati pa se zato njihova uporaba ne ograničava samo na fizikalna svojstva. Porfiri i kvarciti su, primjerice, vrlo omiljeni za popločavanje vanjskih površina uz samostojeće kuće, a kupcima odgovaraju i cijenom. Općenito, odabir nije nimalo jednostavan i nikada nije konačan. Najbolje je da se prije konačnog izbora prirodnog kamena posavjetujemo sa stručnjacima (radi odabira odgovarajuće vrste kamena i načina njegove obrade).
MAŠTA
Prije naručivanja kamenog poda, stuba, pulta ili drugih elemenata arhitekture popričajte s arhitektom, koji će nadograditi vaše zamisli i uskladiti ih s postojećim prostorom, njegovim sadržajem, frekventnošću i značajem. Kamen može biti i samo maleni, ali zato vrlo bitan dodatak. I stoga – oslobodite svoju maštu.
Jožica Curk, dipl. ing. arh.
