Za površinsku obradu drvenih podnih obloga većinom upotrebljavamo lakove koji sadrže sintetička veziva, dakle – tvari koje su proizvodi kemijske industrije. Kod klasičnih lakova veziva se otapaju u smjesama organskih topila. Prije svega zbog svojih odgovarajućih vanjskih svojstava, rabe se i vodeni lakovi, kod kojih je suha tvar rastopljena ili disperzirana u vodi. Posljednjih godina povećalo se zanimanje za takozvane prirodne odnosno bio premaze, najvjerojatnije radi sve veće svijesti o potrebi osiguranja okoline i ljudskoga zdravlja. Njima pripadaju i premazi za drvo na osnovi prirodnih ulja (uljni premazi), koji se obično kombiniraju sa voskovima. U nekim europskim državama je potražnja za podnim oblogama površinski obrađenima uljima i voskovima toliko velika, da su doveli do industrijskog preokreta i do izrade gotovog, uljenog parketa.
Što su »prirodni« premazi?
Pojmovi »prirodni« i »biopremaz« su nažalost uvelike zlorabljeni. Nepošteni proizvođači i prodavači zavaravaju svoje kupce tako, da svaki premaz koji sadrži bilo kakav prirodni sastojak proglašavaju prirodnim i prikladnim za okolinu. Da bi barem djelomično izbjegla moguće zloporabe ove vrste, grupa njemačkih proizvođača izradila je nekoliko mjerila za materijale vezane uz biopovršinsku obradu, koji nam pomažu utvrditi imamo li doista posla sa prirodnim premazom:
- sve sirovine bi morale biti iz prirodnih izvora, ali su dopuštene njihove manje kemijske promjene;
- sirovine za izradu moraju biti dobivene iz obnovljivih izvora;
- proizvodi moraju biti biološki razgradivi;
- ni izrada i uporaba prirodnih premaza, a niti odlaganje tako površinski obrađenog drva ne smiju negativno utjecati na okolinu, proizvođače i potrošače;
- smijemo koristiti samo dobro poznate i prokušane tvari, tako da isključimo mogućnost negativnih iznenađenja nakon njihove višegodišnje uporabe.
Kao što vidimo, mjerila su dosta otvorena i dopuštaju mogućnost da među prirodne odnosno biopovršinske premaze uvrstimo i kombinacije posve prirodnih i neizmijenjenih ulja sa djelomično izmijenjenim i kemijski modificiranim prirodnim tvarima, kao i sa sintetičkim vezivima. Upravo zbog toga neće biti na odmet i malo obazrivosti kod odabira biopremaza. Posve je pogrešno uvjerenje da su neke tvari neotrovne i neškodljive samo zato, jer su – prirodne. To dokazuje katransko ulje za drvo, koje se dobiva suhom destilacijom drva i moglo bi se prema gore opisanim mjerilima uvrstiti među prirodne materijale. Međutim, spomenuto ulje sadrži mnogo policikličnih aromatskih ugljikovodika štetnih za zdravlje pa stoga njemačko zakonodavstvo o uporabi drva impregniranog drvenim katranskim uljem ne dopušta njegovu uporabu u stambenim prostorima.
Kratak pregled nekih značajki prirodnih ulja
Prirodno sušeća i polusušeća ulja su tekućine biljnog ili životinjskog podrijetla. Za njih je svojstveno, da se u tankim slojevima koje nanosimo na podlogu odvija oksidacijsko premrežavanje, čija je posljedica nastajanje stvrdnutog filma. Također, treba znati da su procesi stvrdnjavanja lakova koji kao vezivo sadrže prirodno ulje – kemijski, a ne fizikalni procesi, te da uljani premazi – ukoliko koncentracija veziva nije preniska – na drvu stvaraju spojen, stvrdnuti film. Kemijski gledano, prirodna ulja su triestri glicerola i masnih kiselina – trigliceridi. Uvjet za početak odvijanja premrežavanja je nazočnost nezasićenih, dvostrukih kemijskih veza u kiselinskom dijelu triglicerida. Broj i međusobni raspored dvostrukih veza odlučuje o tome hoće li se stvrdnjavanje odvijati do kraja (sušeća ulja), ili će na površini nastati ljepljiv, viskozni sloj koji se nikada niti ne može stvrdnuti do kraja (polusušeća ulja), ili pak ulje stalno ostaje u tekućem obliku (nesušeće ulje). Najpoznatija sušeća ulja su laneno, tungovo, dehidrogenirano ricinusovo, konopljino ulje i različita riblja ulja. Vrlo poznata polusušeća ulja su sojino i suncokretovo ulje.
Laneno ulje je jedno od najstarijih sredstava za površinsku obradu drva, a zasigurno i najpoznatije među uljima. Suši se odnosno stvrdnjava dosta polako (i više dana!) i zato ga češće koriste u modificiranim oblicima: djelomično premrežavanje započinje se odvijati već kod kuhanja na zraku, tako da je sušenje nakon nanošenja na drvo u tankim slojevima brže. Stvrdnjavanje možemo još i ubrzati dodavanjem sredstava za sušenje – sikativa (koji mogu sadržavati i teške metale!), a ako sve zajedno rastopimo u prikladnom mediju, na primjer – u terpentinskom ulju, dobit ćemo dobro poznati laneni firnajs.
Tungovo ulje je tradicionalno ulje za površinsku obradu drva u Kini i Japanu. Dobivaju ga od sjemena tungovine. To je ulje otporno na alkalije i vodu pa ga zato u kombinaciji s prirodnim smolama često koriste za izradu vodootpornih premaza. U smjesi sa lanenim uljem dobro se pokazalo kod uljenja drvenih podnih obloga.
Prirodno sušeće konopljino ulje dobiva se od sjemenki industrijske konoplje. U spoju sa lanenim uljem daje nešto mekanije filmove, koji se odlikuju dobrom otpornošću na starenje uslijed vremenskih utjecaja.
Suvremeni premazi za uljenje drvenih podnih obloga sadrže većinom smjese različitih ulja, među kojima susrećemo i različite egzotične tvari, na primjer – ružmarinovo ulje, ulja agruma, a u jednoj od kombinacija sam naišao i na stričkovo ulje! Svrha ovoga miješanja je, naravno, u pripremi takvih kombinacija, koje daju stvrdnute filmove najboljih osobina. Upravo zato su vrlo često ili gotovo u pravilu u uljnim premazima i voskovi, a i prirodne smole: ulja prodiru u drvo ispod površine, a voskovi zatvaraju gornji sloj i proizvodu daju konačni, svijetleći izgled. Kad sam odabirao materijale za pripremu ovoga članka, naletio sam i na tzv. »parketno ulje«, za koje se pokazalo da je u cijelosti proizvod kemijske industrije, s alkidnim vezivom u smjesi organskih topila. Kako je udio suhe tvari bio manji nego kod običnih lakova, za to su sredstvo bila važna svojstva – bolje prodiranje u drvo, vrlo tanak film na površini i konačni izgled, sličan kao kod drva obrađenog prirodnim uljima. Dakle, želimo li podnu oblogu obraditi doista prirodnim uljima, nije na odmet pripaziti na odabir proizvoda!
Nanošenje uljnih premaza
Ulja najčešće nanosimo ručno – premazivanjem četkama, ili još češće utrljavanjem običnim krpama. Mogući su i drugi načini nanošenja, posebno kod manjih komada koji se ugrađuju kasnije, primjerice – njihovim uranjanjem. Pri nanošenju se točno pridržavamo uputstava proizvođača premaznog sredstva. Utrljavanje krpama se, općenito govoreći, odvija ovako: podloga mora biti temeljito pripremljena, što znači da je trebamo izbrusiti do odgovarajuće glatkoće i potom pomno odstraniti prašinu nastalu brušenjem. Slijedi nanos ulja, koje trebamo ravnomjerno razmazati po podlozi. Tada trebamo pričekati nekoliko minuta te krpom ukloniti višak ulja, zaostao na površini. Potom površinu obrađujemo mekom krpom ili tkaninom, na primjer – filcom, tako da istodobno i uklanjamo suvišak ulja, a i poliramo samu površinu. Nakon propisanog vremena stvrdnjavanja – najbolje tek nakon 24 sata, odnosno sljedeći dan – površinu treba lagano prebrusiti finim brusnim papirom te ponoviti postupak nanošenja. Ponekad je potrebno i treće uljenje, koje obavljamo po jednakom postopku. Ne smijemo zaboraviti ni na sigurnost tijekom rada: jer, i u korištenim krpama se odvija autooksidacija ulja, koju obilježava razvijanje topline. Zbog toga može doći do samozapaljenja nauljenih krpa. Da bismo spriječili vjerojatnost izbijanja požara, korištene krpe nikada ne smijemo ostavljati na većoj hrpi. Najbolje je da ih do odvoza otpada ostavimo na otvorenom, i to ne sve zajedno. Ponekad nam preporučuju i da ih ostavimo u posudi punoj vode.
Svojstva uljenih drvenih podnih obloga, njihovo čišćenje i obnavljanje
Vrlo tanki stvrdnuti filmovi uljnih premaza ne utječu previše na mehanička svojstva obrađenog drva (otpornost na habanje, tvrdoću …), jer su za svojstva cjelokupnog sustava prije svega važne značajke podloge. Suvremenim sintetičkim premazima, kao što su poliuretanski lakovi, moguće je postići i bolja svojstva. I otpornost na razne tekućine i kemikalije može biti problematična. Nemoguće je općenito reći koje će tvari na uljenim površinama ostaviti mrlje, jer to jako ovisi o sastojcima, odnosno o svojstvima ulja. Ako ostanu mrlje, možemo ih pokušati ukloniti nekim od posebnih sredstava za čišćenje uljenih podnih obloga. Ta sredstva sadrže sapun i smjesu raznih prirodnih ulja. Ne znam mogu li se kupiti i u Hrvatskoj, i vjerojatnije je da ćemo ih prije naći na internetu. Ako nismo bili baš uspješni sa uklanjanjem mrlja ni uz pomoć ovih posebnih sredstava za čišćenje, u najgorem slučaju nam preostaje ponavljanje brušenja i – obnova premaza. Kod uputa za svakodnevno čišćenje gotovo svi proizvođači uljnih premaza spominju povremeno brisanje vlažnom krpom. Uljne premaze treba tu i tamo obnoviti; jednom godišnje ili svake dvije godine trebamo u drvo utrljati novi sloj ulja.
Usprkos tome što je svojstvo otpornosti prirodnih uljnih premaza lošije od značajki koje imaju sintetički lakovi te da s njima imamo nešto više posla oko obnavljanja, za mnoge su upravo uljene drvene podne obloge još uvijek – najljepše. Drvo tako održava svoju prirodnu ljepotu i protjecanjem vremena dobiva zanimljivu, privlačnu patinu. Pridodamo li tome i neškodljivost za okolinu, moći ćemo shvatiti zašto se sve više ljudi uvijek iznova odlučuje za tradicionalne materijale kod površinske obrade drva – naime, za prirodna ulja.
doc. dr. Marko Petrič
