Neki PVC podne obloge nazivaju tvrdim podnim oblogama, koje su u suprotnosti sa mekšim tekstilnim podnim oblogama. Standard SIST EN 649: 1999 ih ubraja među netekstilne podne obloge i po tom standardu su PVC podne obloge one, kod kojih su površinski slojevi (engl. surface layers) izrađeni uz uporabu polivilnilklorida (i njegovih modifikacija) kao veziva. Dijelimo ih na homogene i heterogene. Homogene su jednoslojne ili višeslojne, dok su sastav i boja pojedinih slojeva jednaki, te izrađeni u istom uzorku uzduž cijele debljine obloge. Heterogene obloge su od slojeva uporabne (hodne) površine i drugih slojeva, koji se razlikuju po svom sastavu i / ili uzorku te mogu ojačati hodnu površinu.
Donji sloj odnosno tzv. kičma može biti različita: pjenasti PVC (vinilne podne obloge), kičma na bazi pluta, od poliesterskih vlakana, od tiješnjenog pluta, od jutenog pusta. Potonjima pripada i topli pod, koji je zapravo kombinacija igličastog jutenog pusta i hodnog sloja od PVC-a. Topli podovi mogu se izraditi postupkom tiskanja ili postupkom utiskivanja. Kod tiskanog proizvoda se na prvi PVC- sloj gravirnim valjkom na tiskarskom stroju tiska uzorak odabran po želji, dok kod postupka utiskivanja valjak, koji nije gladak, na površinu utiskuje one reljefne figure koje ste sami odabrali.
Obloge od polivinilklorida odlikuju se odličnim svojstvima kao što su otpornost na habanje i oštećenja, jednostavno čišćenje i održavanje, dobra zvučna izolacija. Toplinski otpor je ovisan o debljini obloge, a kreće se između 0,011 i 0,042 m² K/W, što znači da je takva obloga prikladna i za polaganje grijanog estriha – podsjetimo da je 0,15 m² K/W najviša vrijednost do koje smije dosezati toplinski otpor određene podne obloge, a da bi pritom još uvijek bila prikladna za polaganje na podno grijanje. Obloge od PVC-a mogu biti i antistatične, elektroprovodne (uz dodatak grafita) i nezapaljive. Jednostavno se ugrađuju, izvanredno su funkcionalne, i unatoč tome ih odlikuje lijep estetski izgled.
Prema standardu SIST EN 685: 1999, PVC- podne obloge prema opterećenju dijelimo u tri glavna razreda. Za svaki pojedini razred je predviđena i namjena obloge, kao što je vidljivo iz tabele br. 1.
IZVORI:
Zbirka informativnih listova “Za učinkovitu uporabu energije”, 1/13 Podno grijanje, MGD, AURE, Ljubljana, 1999.
Standard SIST EN 649: 1999
Standard SIST EN 685: 1999
razne stranice katalozi i prospekti različitih proizvođača PVCpodnih oblog