Odvajanje podnih pločica

OPIS PROBLEMA

Nakon nekoliko mjeseci pločice su se počele postupno odvajati od podloge. Prvo je obloga još ostajala cijela pa su se pločice radi zapunjenih spojeva držale zajedno, no kasnije je odvajanje postalo vidljivije te se kod kuckanja po pločicama moglo čuti značajno muklo odzvanjanje.

Već na početku se pločice odižu i površina više nije ravnomjerno izravnana, pa se počinju stvarati rahle izbočine (vidimo ih, na primjer, kod otvaranja vrata, kojima donja strana klizi po pločicama, ili kod komada namještaja koji više ne stoji posve ravno). Na kraju nastaje već takav vidljivi razmak, da se čitava grupa pločica posve odvaja od podloge – a to znači da je podna obloga izgubila svoju unutarnju kohezivnost. Obično pločice pritom imaju gotovo posve čistu stražnju stranu, što nam govori da se radi o odvajanju pločica i veznog sloja. To je funkcionalna pogreška, jer obložena površina gubi integritet.

 UZROCI

U stvari, dolazi do stvaranja napetosti između keramičke obloge i podloge. Pločice vrše pritisak jedna na drugu pa se između donje strane pločice i podloge pojavljuje napetost, koju može izazvati i ono početno odvajanje. Takva nestabilnost neminovno dovodi do zakrivljenosti okomite na podlogu. Spoj iznenada popušta, obloga se odiže i konačno – odvaja.

Uzroci su obično povezani sa dimenzijskim stezanjem podloge radi različitih čimbenika kao što su slijeganje, promjene temperature i vlage, stvrdnjavanje odnosno sušenje betona, ili sa dilatacijom keramičkih pločica. Što je manja elastičnost sloja i što su tješnji dodiri, veća je i napetost u podnoj oblozi, a time se uvećava i opasnost od potpunog odvajanja.

Većina čimbenika koji dovode do spomenutih napetosti odgovara fiziološkim promjenama korištenoga materijala (toplinska rastezljivost materijala, stezanje žbuke i konglomerata uslijed sušenja, krutost odnosno elastičnost struktura …). Međutim, razlog za nedostatak obično nije u kakvoći materijala, osim ako se ne dokaže da keramičke pločice imaju, recimo, veći koeficijent rastezanja s obzirom na utjecaj temperature i vlage od onoga koji je normalan.

Najznačajniji su pritom projektiranje i strukturna izrada poda, jer o njima većinom ovisi odstupanje keramičkih pločica. Potrebno je utvrditi pravi uzrok, premda je i utjecaj preostalih čimbenika isto tako važan. Oni mogu biti:

  • polaganje bez dilatacijskih fuga na rubovima ili bez umetnutih dilatacijskih fuga na većim površinama;
  • polaganje na dodir, kod kojega je krutost obložene površine veća;
  • tankoslojno lijepljenje sa cementnim (krutim) ljepilima neposredno na podlogu, kada može doći do pomicanja odnosno oštećenja;
  • polaganje na cementne strukture koje se još nisu osušile odnosno stegnule na odgovarajući način. Posljedice su utoliko vidljivije ukoliko su veće klimatske promjene u prostoru.

I polaganje ima značajnu ulogu. Poznavanje svojstava korištenih materijala i njihovo objedinjavanje zahtijeva od polagača tehničku osposobljenost i znanje. I dobra kakvoća izrade veznog sloja smanjit će mogućnosti pogreške.

PREVENTIVA

Najučinkovitija zaštita je moguća već kod izrade nacrta, a sadrži sljedeće mjere:

  • predvidjeti i koristiti odgovarajuće dilatacijske fuge;
  • upozoriti da polaganje sa fugama (dakle – ne na dodir) donosi sa sobom manje rizike;
  • izbjegavati neposredno polaganje sa mehanički krutim ljepilima na elastične podloge, ili na takve kod kojih bi moglo doći do pomicanja. Zato je bolje upotrijebiti ljepila na organskoj bazi koja su dovoljno plastična, ili odgovarajuće razdjelne slojeve (plivajući estrih).

Preventivi mogu djelotvorno pripomoći i pažljiviji odabir materijala, kao i pomnije polaganje.

Izvor
C. Palmonari, M. Borghi, G. Timellini, F. Lancellotti: Le contestazioni nella posa delle piastrelle ceramiche, Centro Ceramico, Bologn