Prve poliuretanske lakove ili PU-lakove proizvela je njemačka tvornica Bayer i nazvala ih DD-lakovima (po početnim slovima trgovačkog imena dviju reakcijskih komponenti, tj. Desmophen i Desmodur). Imaju poseban sastav, veliki udio suhe tvari (do 70 posto), vrlo su otporni i ne štete okolini. Što se tiče površinske obrade podnih obloga, unutarnjih prostora, radnih površina i namještaja, oni pripadaju vrlo kvalitetnim premaznim sustavima koji se mogu preporučiti. Možemo odabrati između jedno- i dvokomponentnih lakova različitih tipova (temeljni ili završni) i različitoga sjaja.
Jednokomponentni PU-lakovi sadrže od 20 do 30 posto suhe tvari i zapravo su rastopina PU-prepolimera (koji u molekuli imaju slobodne izocijanatne skupine) u topilu. Utvrđuju se tako, da kod minimalnog rastvaranja topila upijaju vlagu iz zraka, koja omogućava kemijsku reakciju, a pritom se oslobađa ugljični dioksid (oksidacijsko učvršćivanje). Jednokomponentni PU-lakovi su univerzalni i jednostavni za uporabu, ali je potreban tanji nanos (od 80 do 100 grama na kvadratni metar), jer bi se inače mogli pojaviti nedostaci.
Dvokomponentni PU-lakovi su značajnija skupina. Sadrže do 70 posto suhe tvari, a učvršćuju se kemijskom reakcijom između dvaju sastojaka, koje proizvođači različito označavaju (najčešće brojevima, ili kao komponente A i B). Prva je rastopina alkidnih ili akrilnih smola s većim brojem slobodnih hidroksilnih skupina (–OH), a druga je rastopina izocijanata s određenim brojem slobodnih izocijanatnih skupina (–N=CO). Izocijanati imaju ulogu učvršćivača i ostaju sastavni dio makromolekula poliuretanske smole. Oba sastojka miješamo u odgovarajućem odnosu koji propisuje proizvođač, a potom započinje kemijska reakcija učvršćivanja. Topila će ishlapiti, a izocijanati se vezati na slobodne hidroksilne skupine. Tako nastaje smola odličnih fizikalnih i kemijskih svojstava. Osim veziva i topila, lak sadrži još i odgovarajuća sredstva za razrjeđivanje, punila, pigmente i dodatke za razlijevanje, protiv slijeganja, za bolje brušenje, zamućivanje i poboljšavanje reakcije učvršćivanja. Njegove osobine podešavamo količinskim odnosima među sastojcima (obično od 1 : 1 do 1 : 2). Druga, takozvana izocijanatna komponenta je vrlo reaktivna i veže se sa vlagom iz zraka, pa stoga treba nadzirati količinu vlage u radnom okružju. Kod dvokomponentnih PU-lakova su dopušteni i deblji nanosi (do 200 grama na kvadratni metar), a koristimo ih kada želimo postići trajnu i kvalitetnu površinsku obradu.
Radi posebnog sastava poliuretanski lakovi imaju brojne dobre osobine i njihova se uporaba već uvriježila na sve strane.
Prednosti:
- stvaraju tvrde i elastične filmove,
- otporni su na udarce, habanje, vremenske utjecaje i kemikalije,
- stvaraju deblje filmove, što omogućuje kvalitetnu obradu sa manjim brojem nanosa,
- odlična prijemčivost i dobra izolativnost, što se iskorištava kod obrade zahtjevnijih podloga (neke tropske vrste),
- radi visokog sadržaja suhe tvari ubrajaju se u ekološki ugodnije sisteme,
- vrijeme sušenja odnosno učvršćivanja je razmjerno kratko (u normalnim uvjetima od 1 do 4 sata),
- omogućuju postizanje različitih stupnjeva sjaja,
- ne ispuštaju štetne tvari.
Nedostaci:
- kraće vrijeme uporabljivosti mješavine (pot life), od 2 do 8 sati,
- osjetljivost izocijanatne komponente na vlagu u zraku, na što treba pripaziti prigodom skladištenja.
Metka Čermak, dipl. ing. šumarstva
