Na čitavoj površini lakiranog parketa vide se točkice vrlo malenog promjera, dok je lak pod dodirom – hrapav.
UZROCI
Takozvane točkice na laku su poteškoća koja izaziva najviše sukoba između polagača parketa, stranaka i proizvođača lakova. Djelimice se to događa i zato, jer još nema propisa ili standarda koji bi utvrdili temeljna pravila stručno položenog parketa. Naime, u pripremi je izrada europskog standarda koji bi trebao propisati način ocjenjivanja konačne izrade. Završeni pod bi trebalo ocjenjivati stojeći i u smjeru padanja sunčeve svjetlosti, dakle od prozora, a ne prema prozoru.
I dok je na drugim područjima, primjerice – u industriji namještaja ili kod gotovih parketa – ova poteškoća riješena suvremenom tehnologijom lakiranja u zatvorenim komorama, samo polaganje parketa je još uvijek ručni rad majstora, koji se obavlja na samom kraju radova. Zato treba znati da naprosto nije moguće lakiranje izvesti tako, da bude posve bez točkica.
Uzroci za nastajanje ovih točkica mogu biti:
- ostaci prašine na parketu još od prvog lakiranja;
- ostaci prašine u zraku;
- vrlo suh zrak, koji povećava prašnjavost i pospješuje elektrostatski naboj;
- loše očišćen pribor za lakiranje;
- nečista ili neprikladna radna odjeća polagača (na primjer, od vunenih vlakana);
- prašina i druge nečistoće, koje su bez znanja polagača dospjele u prostor između pojedinih nanosa laka (prašina izazvana propuhom, prolaskom drugih ljudi po prostoru, i slično);
- previše grubo brušenje temeljnog laka;
- lak, koji nije dovoljno dobro pročišćen odnosno filtriran.
RJEŠENJA
Kod čišćenja parketa budimo vrlo pažljivi i precizni u radu. Prašinu prvo treba ukloniti odgovarajućim usisivačem koji ima dobar filter, a potom površinu obrisati antistatičkom krpom. Izbjegavajmo propuh i nanosimo lak samo u zatvorenim prostorima. Isto tako, nužno je biti pažljiv i pri čišćenju valjaka, četaka, posuda za lak i radnih odijela (na tržištu se može nabaviti posebna radna odjeća). Posve je pogrešno ostavljati kist ili četku tijekom noći u razrjeđivaču, ili u samoj A-komponenti, ili u neiskorištenoj smjesi laka. Još istoga dana trebalo bi ga temeljito očistiti u odgovarajućem razrjeđivaču koji propisuje proizvođač, te dva do tri puta iskorišteni razrjeđivač zamijeniti čistim.
Treba znati i to, da se točkice mnogo bolje opažaju kod sjajnih lakova, tako da je uporaba laka ovisna i o vrsti drva. Za drva kompaktne teksture kakva su maslina, ipé lapacho ili muhuhu, prikladniji je mat lak (od 40 do 50 gloss), dok se kod drva koja bolje upijaju odnosno koja su poroznija – kakva su hrast, doussié i iroko – može rabiti i premaz s učinkom davanja sjaja (od 70 do 75 gloss).
Važno je i svojstvo, da lakovi na podlozi topila imaju elektrostatički naboj; to znači da na sebe privlače prašinu iz prostora, dok toga kod vodenih lakova nema.
Želimo li vrhunsku izvedbu, pored spomenutoga u prostoru treba osigurati prave odnose te proizvode koristiti točno prema uputstvima za rukovanje, koja je naveo proizvođač.
Kod mogućih sanacija je najbolje da lak izbrusimo i pričekamo s nanošenjem zadnjega sloja približno tri dana. Dobar rezultat će dati i vodeni završni lak, mada se uvijek treba posavjetovati s proizvođačem o tome da li je lak moguće kombinirati s prethodnim slojevima premaza.
Kako je lakiranje parketa još uvijek ručna djelatnost majstora koja se obavlja na samom kraju posla, i to ne u zatvorenim, namjenskim komorama, treba znati da lakiranje nije moguće izvesti tako, da bude posve bez točkica.
Izvori:
National Wood Flooring Association: Sanding and finishing of hardwood floors, 2000. Professional Parquet, studeni / prosinac 1998., str. 104–110 National Wood Flooring Association: Problems … the cause and how to correct, svibanj 1991.
