Ovaj put ćemo se pozabaviti 14-milimetarskim parketom od drva doussié, koji je bio položen u zasebnom stanu na glatku podlogu od mramorastog industrijskog sastava. Pozvali su me kako bih proučio položeni i reklamirani parket s posebnim naglaskom na vrstu i kakvoću nabavljenog materijala. Za isti parket je već ranije bilo pribavljeno mišljenje drugog sudskog vještaka. Iz priložene dokumentacije je vidljivo da je stranka parket kod dobavljača samo kupila, dok je njegovo polaganje obavio netko drugi. Zato je morala reklamirati pošiljku i prije no što je polagač započeo s poslom, i zatražiti da se loše obrađene i neodgovarajuće parketne daščice zamijene. Neke su kasnije i bile zamijenjene, ali ipak nije bilo moguće utvrditi njihovu točnu količinu i stanje.
Što se tiče kakvoće materijala, prema priloženim fotografijama mogu ustvrditi da se radi o prvoklasnom izboru parketa. Bio je izrađen u skladu s važećim talijanskim standardom UNI 4376, po kojemu se u prvi razred kakvoće ili u prvu klasu ubrajaju daščice bez ikakvih nedostataka. Vlakna su ravna, poluplamenkasta ili plamenkasta, s trakama srži ili bez njih, tekstura je pravilna i čupava, a boja svojstvena toj vrsti drva.
Što se tiče nedostataka, iz priloženih je fotografija vidljivo da su se parketne daščice iskrivile i čelno podigle, premda nije moguće zamijetiti i njihovo širenje po širini. Kako se radi o glatkoj, neupijajućoj podlozi, na koju se parket lijepio vinilnim ljepilom, očito je da je polagač počinio osnovnu pogrešku. Naime, svi koji se razumiju u ovo područje znaju da se parket na takve neupijajuće podloge, kakve su keramičke pločice, kamen ili cementni estrih obrađen predpremazom, treba lijepiti dvokomponentnim ljepilom odnosno ljepilom koje ne sadrži vodu i koje brže veže.
Vinilno ljepilo (polimeri u vodenoj disperziji) se može koristiti za upijajuće podloge, na primjer cementni estrih, premda ovisi i o vrsti drva koju lijepimo. Vinilna ljepila sadrže od 35 do 40 posto vode, a ne 3 posto, kako je bilo navedeno u prvom mišljenju stručnjaka. Prema standardu DIN 281 najveći dopušteni udio vode u vinilnim ljepilima ne smije premašiti 40 posto, što je svakako znatno više od spomenutih 3 posto.
Kako se prethodno pribavljeno mišljenje temelji na pogrešnoj tvrdnji vezanoj uz sadržaj vode u vinilnim ljepilima, nastojat ću što jednostavnije opisati uzroke koji su doveli do nedostataka kod polaganja. Kada se rabi vinilno ljepilo, predviđa se da će vodu, koju sadrži ljepilo, ravnomjerno upiti kako podloga, tako i parket. Naime, voda ima tu sposobnost i zadaću, da ravnomjerno »raspoređuje« sintetičke smole, koje omogućuju učinkovito prihvaćanje ljepila i lijepljenoga. U ljepilu ima gotovo 60 posto smole. No, ako podloga ne može upijati vodu, jer je glatka i neupijajuća – kao u ovom slučaju, svu vodu iz ljepila (približno 35 posto) će morati upiti parket. Jasno je, da se u takvim odnosima drvu povećao volumen te da su zbog toga i nastali nedostaci koji se mogu vidjeti na fotografijama.
Da se parket doussié lijepio dvokomponentnim ljepilom, koje u sebi ne sadrži vodu i brzo veže, izgled položenog parketa bio bi zasigurno bitno drugačiji i u skladu s očekivanjima, naročito zato, jer doussié pripada onim vrstama drva koje podliježu tek manjim promjenama dimenzija.
Dakle, koristeći vinilno ljepilo polagač je učinio veliku pogrešku. Morao je upotrijebiti dvokomponentno ljepilo. Osim toga, prethodno pribavljeno mišljenje temeljilo se na pogrešnoj tvrdnji, jer sadržaj vode u vinilnom ljepilu ne iznosi 3 postotka. Da je njen udio 35-postotni, potvrdio je i proizvođač korištenog ljepila.
Ilario Priviero, sudski vještak
