Napukline – obično su to uske i duge površinske raspukline – nastaju u početnim stupnjevima sušenja, ako se ono odvija prebrzo. U površinskim slojevima pojavljuju se vlačne napetosti radi vlažnog središta drva te prevelike brzine stezanja sušeće površine. Napukline nastaju kada ove napetosti nadjačaju tvrdnoću drva, a najčešće se javljaju na tangencijalnim daskama. U nastavku sušenja, kada se napetost obrne, one se najvećim dijelom zatvaraju. Stoga nakon sušenja napukline nije lako identificirati, ali se kao neugodan nedostatak često opet »pojavljuju« kod površinske obrade drva.
Unutarnje raspukline u obliku saća nastaju gotovo na kraju sušenja radi snažnog zakoravanja, kada vlačna napetost u središtu drva prekorači poprečne (u pravilu tangencijalne) vlačne tvrdoće drvenoga tkiva. Unutarnje raspukline moguće je dokazati destruktivnom metodom, to jest piljenjem poprečnog uzorka na udaljenosti oko ca. 300 milimetara od čela daske. Kako unutarnje raspukline posve uništavaju vrijednost drvnih elemenata, ne ocjenjujemo ni njihovu dubinu, ni širinu, već učestalost njihovog pojavljivanja. Elementi s raspuklinama u obliku saća su, naime, iskoristivi samo u iznimnim slučajevima, kada se dimenzije elemenata u daljnjoj preradi bitno ne mijenjaju.
Nepravilno slaganje drva, napetosti nastale pri rastu, vijugav tijek elemenata ili nazočnost juvenilnog i reakcijskog drva često izazivaju izvijanja u obliku luka, zakrivljenja ili sabljast i zavijen oblik, dok poprečna stezna anizotropija izaziva deformacije na poprečnom presjeku –koritast, rombast i elipsasti presjek.
Obojenja
Poseban čar drvu daje i širok spektar prirodnih tonova njegovih boja, i zato su obojenja (diskoloracije) uz raspukline i izvijanja najčešći nedostaci drva. Posebno mu se vrijednost smanjuje ako se radi o skupljim i plemenitijim vrstama drva.
Tijekom postupka sušenja i uskladištenja, na promjene boje drva uzajamno utječu brojni biotički i abiotički čimbenici, mada je njihove utjecaje teško razdvojiti. Uobičajena zaštita prije obojenja potrebna je prije svega zato, jer je drvo svježe i sadrži još mnogo vode, što znači da su odnosi za nastajanje obojenosti – »najprikladniji«.
Obojenja tijekom sušenja dijelimo na:
- biotička, u koja ubrajamo gljivična, koja izazivaju kromoforni pigmenti u žilicama te bakterijske kolonije i / ili gljive, koje u svježem drvu mijenjaju pH-vrijednost i time izazivaju specifične reakcije različitih tvari koje dovode do obojenja drva;
- abiotička, koja nastaju radi a) fiziološke reakcije živih stanica bijelog dijela drva i pojavljuju se nakon nekoliko tjedana od sječe; b) biokemijskih – enzimskih reakcija, koje mogu obojiti i bijeli dio, a i središte drva; c) kemijskih reakcija, koje pospješuju visoka temperatura, vlažnost i veća nazočnost kisika, dok reakcije dodatno izaziva još i željezo.
Najvažniji čimbenici obojenja tijekom sušenja su relativna vlažnost zraka, brzina strujanja zraka i temperatura sušenja.
Slika 3: Oblici izvijanja: a) luk, b) zavijenost, i c) zakrivljenje ili sabljast oblik.
Relativna vlažnost zraka
Na početku postupka sušenja, kada drvo još sadrži velike količine slobodne vode, relativna vlažnost zraka je pored brzine strujanja zraka najznačajniji čimbenik koji utječe na vrijeme sušenja, a time i na pojavu obojenja i ispruganosti letvica. Kod većine svijetlih vrsta drva dobro je sa sušenjem započeti kod niže relativne vlažnosti zraka (65 posto), odnosno s velikom psihrometrijskom razlikom (5,5 stupnjeva C), ali niskom temperaturom (do 30 stupnjeva C).
Brzina strujanja zraka
Brzina kruženja zraka je drugi najvažniji čimbenik koji utječe na brzinu sušenja svježega drva. Manja brzina zraka na ulazu u složena drva ili njegov dugačak put kroz njih djeluje na neravnomjerno i usporeno sušenje. Moramo osigurati brži tijek zraka, njegovo kraće prolaženje kroz složeno svježe drvo i promjenu smjera kruženja zraka (reverziranje ventilatora).
Temperatura sušenja
Temperatura jako utječe na brzinu odvijanja kemijskih procesa koji dovode do pojave obojenih drvenih proizvoda pa zato sušenje treba protjecati na što nižim temperaturama. Kod visoke početne vlažnosti drva neposredan utjecaj temperature na brzinu sušenja je minimalan, ali na toplom i vlažnom vremenu izaziva velike teškoće u postizanju dovoljno niske relativne vlažnosti zraka.
Najučinkovitija zaštita drva prije obojenja postiže se brzim sušenjem, smanjivanjem vlažnosti drva te:
- – izbjegavanjem visokih relativnih vlažnosti zraka, naročito na početku sušenja;
- – spriječavanjem niskih brzina kruženja zraka i dugih prolaženja zraka kroz široko složene gomile drva;
- – skraćivanjem inače dugotrajnih postupaka taljenja;
- – skraćivanjem sušenja na otvorenom tijekom maglovitog, vlažnog i toplog vremena.
U nekim slučajevima obojenja možemo spriječiti potapanjem ili škropljenjem drva, čime onemogućavamo dostatan pristup kisika, ili kemijskim sredstvima, kojima uklanjamo mogućnosti pojave biološke infekcije.
izv. prof. dr. Željko Gorišek, dipl. ing. drv.
