Slika 1. Isječak topografske karte iz 1914. godine
Izvor: http://blog.dnevnik.hr/nepoznatizagreb/oznaka/novi-zagreb [02.11.2017.], Nepoznati Zagreb, 23.09.2016.
„Na izvanrednoj skupštini Društva arhitekata Hrvatske, koja je održana 29. VI. o.g., na prijedlog Savjeta Društva izabran je aklamacijom za počasnog člana Saveza arhitekata Hrvatske drug Većeslav Holjevac, predsjednik NOG Zagreba. Arhitekti Hrvatske željeli su na taj način odati predsjedniku Holjevcu najviše priznanje za zasluge i zalaganje u razvitku našeg grada, naročito u oblasti arhitekture i urbanizma te za razumijevanje i podršku koju je svakom prilikom pružio njihovoj društvenoj organizaciji u njezinom radu.“ [1]
Graditi dijelove ili potpuno novi grad, znači promišljati, planirati, primijeniti idejna rješenja, arhitektonske oblike, primjenu graditeljskih materijala i tehnologija gradnje koje od svog nastanka do trenutka primjene svojom biti pronose ideju skladnog odnosa sa postojećom izgradnjom i prirodnim okruženjem. U kontekstu razvoja, mora se osigurati trajnost i kvaliteta, ekonomska i ekološka prihvatljivost, čime se ne podrazumijeva samo korištenje novih materijala, već pretpostavlja i određena kultura života, stanovanja i korištenja prostora. Sve su to elementi i modaliteti koji nam stoje na raspolaganju kako bi u konačnici došli da onoga što nam je temeljna zadaća, a to je oblikovanje primjerenog, održivog i kvalitetnog izgrađenog prostora, grada. A svijest o neposrednom utjecaju koji izgrađeni prostor ima na stanovnike, važna je i u svjetlu izazova koje pred nas postavljaju sve veći problemi sa okolišem i ograničenošću prirodnih izvora. Prisiljeni smo na promjenu odnosa i na cjelovito, organizirano i jedinstveno uređivanje i bavljenje izgrađenim prostorom što podrazumijeva cjelokupni proces stvaranja. I tu dolazimo do aktualne problematike. Važnost i relevantnost mijenjanja izgleda i vrijednosti grada, kako bi se projektirali i gradili sadržaji koji potiču promjene uz angažiranje relevantnih faktora u integriranim procesima planiranja, što je primjenjivo u svim vremenima nastajanja novih gradova ili njihovih dijelova.
Slika 2. „Idejno urbanističko rješenje južnog Zagreba“, 1962. godina, shema
Izvor: http://blog.dnevnik.hr/nepoznatizagreb/oznaka/novi-zagreb [02.11.2017.], Miljevina, Resavina, Rujevina …, 09.07.2014.
Područje južnog Zagreba, Zagreba sa one strane Save, koje je kasnije dobilo naziv Novi Zagreb, pred sedamdesetak godina bilo je pretežito neizgrađeno. Vrijeme je to kad se počinje razmišljati o povezivanju grada sa ravnicom na desnoj obali Save koja je bila izuzetno velik i povoljan potencijal, a koji nije imao gotovo nikakva ograničenja osim infrastrukturnih. Suvremena povijest razvoja Novog Zagreba započinje „Mostom slobode“ za koji se već 1950. godine počinju raditi studije, [2] dok dovršetak same izgradnje 1959. godine označava i početak ostvarenja zamisli o širenju grada na južnu obalu Save. [3] „Most Slobode“ otvorio je širom vrata u novi grad koji je tek trebao nastati, za koji naziv Novi Zagreb neformalno ulazi u uporabu već 1963. godine. [4] Da bi ovaj naziv postao i službeni, trebalo je pričekati do 1. siječnja 1975. godine kada je osnovana istoimena općina. „Pomisao da je rješavanje osnovnih urbanističkih problema Zagreba na neki način uslovljeno usvajanjem koncepcije ‘Južnog Zagreba’ još se više učvršćuje kada se ustanovi da su jedine konkretnije intervencije u prostoru starijeg dijela grada upravo ove koje su vezane uz realizaciju ‘Južnog Zagreba’, te da je predložena prometna mreža koncipirana na pretpostavci realizacije njegove izgradnje.“ [5]
Slika 3., 4. i 5. „Idejno urbanističko rješenje južnog Zagreba“, 1962. godina
Izvor: Kolacio, Z., (1962.), Južni Zagreb, Čovjek i prostor, 9[11(116)]: 4-6, Zagreb, str. 4 i 5
Slika 3. Maketa
Nakon što je u devetnaestom stoljeću izgrađena željeznička pruga, karakter i položaj prometnica u strukturi grada postao je odrednica njegovog budućeg razvoja. Grad sa sjevera zaogrnut Medvednicom, na jugu je dobio dvije gotovo paralelne granice – prvu umjetno stvorenu kroz izgradnju željezničke pruge, i drugu, prirodnu granicu koju čini rijeka Sava. Željeznička pruga nije dozvoljavala tada, a niti danas, čvrsto povezivanje urbanog tkiva grada sjeverno i južno od nje. U trenutku potrebe donošenja odluke na koji način širiti grad, stari problem Zagreba, a to je razdvojenost koju je inicirala pruga povećan je za još jednu razlomnicu – rijeku koju je doslovno preskočio. Problem, koji kao niti pruga do danas nije riješen. Svi programi i projekti koji nastaju više od pola stoljeća, čuvali su prostor Save za neke nedefinirane sadržaje, pretežito javnog karaktera. 
Slika 4. Prikaz centra
To je, između ostalog, jedan od razloga da Feđa Vukić naziva Zagreb ‘metropolom periferije’, pedmijevajući na taj način situaciju u gradu koji je u proteklih stotinjak godina prostorno narastao dvadesetak puta, a gotovo isto toliko mu se povećalo i stanovništvo. Grad niti danas urbanistički nije sređen budući se nizom dobrih ideja i realizacija rješavalo samo točke, ponekad manje mreže i područja, ali ne i grad u cjelini, ne i opnu koja grad drži na okupu, a što je rezultiralo određenim neskladom u strukturalnom, arhitektonskom i sociološkom smislu. [6]
Slika 5. Ploha trga
Grad je svoj predodređeni put prema Savi započeo početkom dvadesetog stoljeća potaknut industrijalizacijom i trgovinom. Sve više i više ljudi pristizalo je u grad koji je počeo bujati. Zbog naglog širenja grada područje južno od Glavnog kolodvora, a istočno i zapadno od osi koja se od sjevera prema jugu nadovezuje na Zrinjevac, kolodvor, pa dalje prema Savi, postalo je zona slabo regulirane izgradnje, opterećeno starom izgradnjom, usitnjene infrastrukture i parcijalne nove izgradnje. Do pedesetih godina izvršena je konsolidacija gradskih funkcija i djelovanja arhitektonske struke i postalo je jasno da se treba žurno pristupiti izradi i izgradnji urbane koncepcije ovog područja kao što su to imale zone sjeverno od željezničke pruge. [7] „Za orijentaciju razvoja u smjeru juga, odnosno za prijelaz na drugu obalu rijeke, postojala je osnova u prijeratnoj regulaciji i prijedlogu direktivnog urbanističkog plana, doduše sa suzdržanim intervencijama.“ [8] Imajući u vidu znatne probleme sa kojima se trebalo baviti i prije no što se može krenuti u stvarnu izgradnju, donesena je odluka koja je omogućila puno jednostavnije, a samim time i brže stvaranje dovoljnog broja stambenih i svih drugih potrebnih kvadrata za grad u naglom širenju. Krenuti put juga obzirom da su u tom trenutku već sazrjeli objektivni tehnički i urbani parametri razvoja grada bilo je logično rješenje. Na širokom području južno od rijeke Save počinje planiranje i izgradnja grada prema jasno postavljenim urbanističkim principima. Bitne političke smjernice implementirane su na način da jasno stave do znanja važnost trenutka i opredjeljenje socijalističkog puta na sudaru dva politička bloka, sa nekim drugačijim socijalizmom od onog na Istoku. [9] „Do tada prisutno uzdužno širenje grada prema istoku i prema zapadu zamijenjeno je usmjeravanjem širenja grada na jug, preko rijeke Save ‘Idejnim urbanističkim rješenjem južnog Zagreba’ iz 1962. godine koje je izradila grupa arhitekata u sklopu ‘Urbanističkog zavoda grada Zagreba’. Odluka o planiranju i izgradnji potpuno novog usporednog grada za 250.000 stanovnika na području Novog Zagreba rezultat je novog društvenog uređenja koje se odražavalo u svim segmentima urbanističkog i arhitektonskog djelovanja. Planiranje i izgradnju grada tada nije sputavalo vlasništvo nad zemljištem i građevinama na njemu, jer se vlasnika moglo pravnim mehanizmima izvlastiti zbog ‘općeg interesa’.“ [10] U stvari, široko područje koje obuhvaća Novi Zagreb jednostavno je podijeljeno na četvorine, bez suvišnog opterećivanja tko je stvarni vlasnik zemljišta. Ponijele su nazivlje bivših livada i polja između postojećih naselja čija imena su bliska današnjim stanovnicima Zagreba, od Bundeka, Hrelića, Jakuševca, preko Podbrežja do Remetinca i Blata. Neka od ponuđenih imena su se izgubila, dok su druga i danas u uporabi. [11]
Planom koji potpisuje Zdenko Kolacio sa suradnicima [12] strukturiran je smjer kretanja prema jugu, sa predviđenom izgradnjom tri odvojena centra stambenih zona, i najvećeg, četvrtog centra koji je trebao biti središte Južnog Zagreba. Protezao se sa obje strane glavne prometnice postavljene sjever-jug, istočno od današnjeg ‘Zagrebačkog velesajma’. Samim središtem budućeg centra trebale su dominirati visoke poslovne zgrade snažno suprotstavljene ravnici iz koje su izvirale, a koje su ga činile prepoznatljivim u širem vizualnom identitetu grada. Ovakav centar pojavio se kao logičan nastavak na širenje grada prema jugu, a grad je uz postojeće povijesno središte trebao dobiti novu vrijednost. Zanimljivo je spuštanje prometa ispod razine kretanja i zadržavanja pješaka, kao i otvaranje vizure prema Medvednici sa njenim zelenim padinama. Plan sav pješački promet odvaja od kolnog i servisnog dijela, uključivo garaže, parkirališta, autobusne stanice, kao i snabdijevanje koje se odvija u razizemlju, dok su svi poslovni, ugostiteljski, trgovački i zabavni sadržaji smješteni na gornju plohu trga. Sam trg imao je više otvora kojima je stvorena dinamika igrom rampi, stepenica i različitih nivoa, dok planom dominira pravilan raster prometnica koje određuju četvorine masovnih spavaonica koje se naslanjaju na postojeći promet iz nekog drugog vremena. Nakon što su se dva centra, onaj na Kaptolu i drugi na Gradecu, spustila prema Manduševcu, Zagreb je grad koji ima jedan centar, i više pokušaja da se funkcije gradskog centra translatiraju prema jugu nisu bile uspješne. I ovaj Plan donio je cijeli niz ideja i pretpostavki o formiranju novog, još jednog gradskog centra, dovoljno jakog da privuče stanovnike. Pokazalo se, gledajući iz današnje perspektive, da to nije bilo moguće. Zagreb i nadalje ima snažan i zagušen povijesni centar i danas već sve udaljeniju periferiju, koja se bitno pomakla u odnosu na vrijeme izrade ovog plana. Doduše, Novi Zagreb nisu više samo spavaonice, ali daleko je od živih i životnih funkcija koje ima Donji grad u životu Zagreba i zagrepčana.
No krenimo dalje, već 1963. godine izrađen je „Urbanistički program Grada Zagreba“ koji je bio preduvjet za donošenje generalnog urbanističkog plana. U urbanističkom programu jedna od bitnih točaka bila je komunalna opremljenost i infrastruktura koja nije slijedila nagli priliv stanovništva u grad. [13] Kroz čitav projekt proteže se misao o koncepciji i načinu rješavanja južnog Zagreba, koji je nesporno bio bitan za rješavanje i ostalih gradskih područja, a način izgradnje prekosavskih naselja inicirao je rješavanje i nekih starih, nagomilanih problema u postojećem gradskom tkivu. [5] Zanimljivo je da je osim domaćim, ovo područje bilo privlačno i stranim arhitektima koji su počeli prepoznavati potencijal koji je pružala u to vrijeme brzo rastuća sredina, koja je imala razumijevanja za suvremene pokrete u arhitekturi. „Jedan od značajnih nizozemskih arhitekata Jakob Bakema, koji je ‘smatrao da se u velikim prostranstvima oko Save može stvoriti buduće srce grada’, ponudio je 1965. godine za centar južnog Zagreba rješenje temeljeno na tadašnjoj europskoj arhitektonskoj teoriji i praksi. Centar je oblikovan i organiziran kao čvorište iz koga su sve dalje dijeli i razvrstava. Promet i pristup vozila do parkirališta definiran je jasno i omogućava brzo i čisto odvajanje pješačkog od kolnog prometa koji skupa s parkiralištima postaje za korisnike centra nevidljiv – što povlačenjem, što ozelenjivanjem. Površine predviđene za okupljanje stanovnika južnog Zagreba pozicionirane su na više mjesta čime je omogućena izvjesna diferencijacija obzirom na kulturne, javne i trgovačke sadržaje. Još jedna od značajki ovog jednostavnog rješenja je mogućnost integriranja rijeke u život grada. Jednostavnost je otvorila niz mogućnosti za daljnju nadogradnju što svaki urbanistički zahvat čini kvalitetnim – ne ograničavati i sputavati, nego omogućiti nadogradnju koju nosi neko novo vrijeme bez značajnih intervencija u osnovnu ideju projekta.“ [14]
Slika 6. Treća etapa izgradnje Centra južnog Zagreba iz 1965. godine, Jakob Bakema
Izvor: Bobovec, B., Mlinar, I., Sentić, D., (2012.), Zagrebački velesajam kao poticaj razvoju novozagrebačkog centra, Prostor, 20(2012), 1(43), 186-197, Zagreb, str. 194
Znakovito je da osim Bakeme, tada u teoretskim raspravama o mogućim pravcima razvoja Zagreba sudjeluje i niz arhitekata te istaknutih teoretičara i planera iz raznih europskih zemalja. Javna stručna diskusija prepoznata je kao metoda kojom se dolazi do rješenja za javni prostor, odnosno do rješenja za zahvate koji su od javnog interesa. Takvi oblici rasprava društveno i stručno angažirane arhitektonske zajednice, imali su svoje uspone i padove, i važnu ulogu u promociji kvalitete, ali ne i dovoljnu. Vratiti moć javne riječi, i potaknuti sve zainteresirane na zdravu i argumentiranu polemiku, može i danas biti odgovor na trenutno stanje u razvoju grada. Planiranje i razvoj, to je dobra prilika da se raspravlja, diskutira, da se razvijaju koncepcije.
Slika 7. Novi Zagreb, područje Zagrebački velesajam, fotografija iz zraka sa kraja pedesetih godina dvadesetog stoljeća
Izvor: Arhiva ZV
A u kontekstu razvoja Novog Zagreba Borislav Doklestić govori: „Od Zapruđa do Dugava isčitavaju se pomaci recentne urbanističke prakse;“, a „Strukturiranje naselja mijenja se od neutralnog, gotovo ‘ciamovskog’ predloška odnosa ‘puno/prazno’ na Zapruđu preko kuće mamutice u Travnom koja ‘kompaktne zelene površine oslobađa od izgradnje’ do polujavnih gotovo privatnih dvorišta blokova u Dugavama i Sloboštini. Mijenja se i strukturiranje naselja; od ‘lijnbanovskog’ centra u Zapruđu, lokala na ploči – trgu u Travnom, do postmodernističkog oktogona u Dugavama (arhitekt Ivan Čižmek) i pješačke ulice u Sloboštini (urbanističko rješenje Radovan Delalle)…“ [8] Planovi i projekti razvijani su na temelju domaćih znanja i prakse koji su provjeravani kroz angažiranu interakciju sa inozemnim stavovima i određenjima. Arhitektura, stvaranje i planiranje grada, je društveno odgovorna disciplina, čiji dosezi prelaze sjajno oblikovane zgrade takozvane ‘event’ arhitekture, i okreću se prema poboljšanju korištenja prostora svakodnevnice. Socijalni aspekti, stvaranje fizičkih i virtualnih susjedstva, dijeljenje prostora i infrastrukture, preklapanje različitih mjerila, postaju nezaobilazni elementi novog promišljanja grada. Analiza i valorizacija postojećih prekosavskih naselja, i Novog Zagreba u cjelini, može poslužiti za pravilno usmjeravanje djelovanja i kao preporuka kojom će biti stvorena nova pravila i novi načini upotrebe postojećih pravila korištenja prostora, posebno sa aspekta adaptiranja postojeće urbane strukture. Obzirom na ograničene prirodne resurse, kako prostora tako i energetskih izvora, razvoj gradova i urbanih prostora potrebno je razmatrati u novom svijetlu održivog razvoja. Umjesto nekontroliranog rasta gradova zauzimanjem novih površina, fragmentiranosti i raspršenosti, slijedi nam predlaganje progušćivanja postojećeg urbanog tkiva, kao i renoviranje i prenamjena postojećih struktura, čije karakteristike ne odgovaraju potrebama današnjice. [15] A Novi Zagreb je više nego sjajan poligon za razmatranje i definiranje poboljšavanja postojećih i stvaranja novih smjerova i struktura.
doc.dr.sc. Borka Bobovec, dipl.ing.arh.
Literatura:
[1] *** (1960.), Predsjednik NOGZ-a Većeslav Holjevac počasni član Saveza arhitekata Hrvatske, Čovjek i prostor, 7[07(100)]: 1, Zagreb
[2] Tonković, K., (1981), Zagrebački mostovi, Zagrebački mostovi [ur. Krešo Kosić], Udružena samoupravna interesna zajednica komunalnih djelatnosti: 33-67, Zagreb
[3] http://www.zgportal.com/o-zagrebu/povijest-zagrebackih-naselja/novi-zagreb/ [02.11.2017.]
[4] Mlinar, I., (2014.), Remetinečki gaj, Centar za kulturu Novi Zagreb; Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb
[5] Prelog, M., (1964.), Grad naš sutrašnji, Čovjek i prostor, 11[03 (132)]: 2-3 i 6, Zagreb
[6] Vukić, F., (1994.), Architecture of Collective Housing in Zagreb – A Sketch for the History, Europan Croatia – Building on the Borders, Association Europan Croatia, 1994: 5-11, Zagreb
[7] Mohorovičić, A., (1982.), 17. Zagrebački salon – arhitektura i urbanizam, Katalog radova [urednik: Kavurić, Lada i suradnici: Dakić, Slavko, Knežević, Snješka i Silađin, Branko], Društvo arhitekata Zagreba, Zagreb
[8] Doklestić, B., (2009.), Zagrebačke urbanističke promenade, [ur. Borislav Doklestić i Vladimir Mattioni], Studio Hrg, Zagreb
[9] Ivanković, V., (2007.), Prolegomena za opus arhitekta Milana Žerjavića, Višestambene zgrade u ulici Grada Vukovara 228-236 u Zagrebu, Prostor, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, 15[01(33)]:80-95, Zagreb
[10] Bobovec, B., Mlinar, I., Sentić, D., (2012.), Zagrebački velesajam kao poticaj razvoju novozagrebačkog centra, Prostor, 20(2012), 1(43): 186-197, Zagreb
[11] http://blog.dnevnik.hr/nepoznatizagreb/oznaka/novi-zagreb [02.11.2017.], Miljevina, Resavina, Rujevina …, 09.07.2014.
[12] Kolacio, Z., (1962.), Južni Zagreb, Čovjek i prostor, 9[11(116)]: 4-6, Zagreb
[13] Kolacio, Z., (1964.), Urbanistički program Grada Zagreba, Čovjek i prostor, 11[03 (132) ]: 1 i 3, Zagreb
[14] Bobovec, B., (2011.), Arhitektonski opus Miroslava Begovića, Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb
[15] Bobovec, B., Nizić, I., Smokvina, M., (2012.), Implementation of the principles of the urban coherence on the example of the Europan 7, Rethinking Urbanism, International scientific conference, [editor Zlatko Karač], Faculty of Architecture, University of Zagreb, Zagreb 19th May 2012, 2012: 49-52, Zagreb