Narodna i univerzitetska biblioteka Kosova
Ponekad veliki projekti i ideje nastaju sasvim slučajno, nekad su nastavak posve drugih aktivnosti koje nemaju veze s arhitekturom, a nekad su jednostavno način života i svih vrijednosti koje njeguje arhitekt. U vrijeme nastajanja projekta „Narodne i univerzitetske biblioteke Kosova“, gradogradnja naglo raste, posvuda se formiraju i grade novi kvartovi, ali i novi sadržaja koji grad čine gradom. Da za sve mora postojati, ne samo dobra ideja, već i netko tko je razumije, govori i podatak da je od stvaranja ideje do konačnog dovršetka i otvorenja prošlo više od petnaest godina. Arhitekt Andrija Mutnjaković je od ideje preko izrade projektne dokumentacije do dovršetka radova bio konstantno prisutan, od 1971. do 1982. godine, zajedno s svima koji su radili na razradi projektne dokumentacije, i stalno na usluzi, od 1970. godine, kad je Ismet Spahiu kontaktirao Mutnjakovića vezano uz dogovor o mogućem angažmanu na projektiranju, što je samo po sebi kuriozitet. Spahiu je nenajavljen stigao u Zagreb, a Mutnjaković je upravo s Antom Kuduzom kretao prema Ljubljani na Bienalle grafike, pa je ovaj kratki ranojutarnji razgovor u sjeni Državnog arhiva u Zagrebu vrlo brzo nastavljen u Prištini. [1] „Projektiranje i gradnja biblioteke tekli su paralelno s ustavnim, društvenim, političkim, kulturnim, ekonomskim i inim promjenama, koje su u konačnici dovele do osamostaljenja bivših Socijalističkih republika bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije.“ [2] Četrdeset godina kasnije najprestižnija i financijski snažna umjetnička institucija na svijetu, Zaklada „Getty“, odlučila je uvrstiti 2016. godine u svoj program i financirati očuvanje jednog od „čuda arhitekture moderne“. [3] „Danas je moderna arhitektonska baština u znatnom riziku. Najsuvremeniji građevinski materijali i strukturni sustavi koji definiraju moderna kretanja često su u vrijeme gradnje bili inovativni i nisu uvijek tijekom vremena dobro reagirali. Stručnjaci za baštinu nemaju uvijek dovoljno znanstvenih podataka o prirodi i ponašanju novih materijala i sustava za razvoj potrebnih protokola za njihovu zaštitu. Kako bi odgovorila na ove izazove, Zaklada “Getty“ razvila je program “Keeping It Modern“, međunarodnu inicijativu za dodjelu bespovratnih sredstava koja nastavlja duboku predanost očuvanju arhitekture s naglaskom na važne građevine dvadesetog stoljeća.“ [4] Radi se o suvremenim zgradama čija zaštita i obnova zahtjeva znatna sredstva. [5] Zanimljivost je da je ovo jedan od prvih projekta u jugoistočnoj Europi na “Getty“ listi zaštite, na kojemu se od 2018. godine nalazi i Muzej revolucije (danas Historijski muzej Bosne i Hercegovine) u Sarajevu, 1958. – 1963., projekt Borisa Magaša, koji je radio s Edom Šmidihenom i Radovanom Horvatom. [6]
Slika: Tlocrt prizemlja (1 stepenice, lift ; 2 glavni ulaz ; 3 garderoba ; 5 recepcija, registracija ; 6 odmor, restoran ; 7 distribucija ; 8 vratar)
A kako je sve počelo? Tijekom 1970. godine organiziran je natječaj za dizajn nove „Narodne knjižnice“ u Sarajevu koja je trebala služiti kako gradu, tako i sveučilištu. Bashkim Fehmiu, arhitekt urbanist, generacijski blizak Mutnjakoviću, prepoznao je, i vidio, savršeno podudaranje jednog od ponuđenih rješenja za projekt nove Kosovske sveučilišne knjižnice koja se trebala raditi u Prištini. Andrija Mutnjaković predložio je neobičan i iznimno zanimljiv koncept koji je inspiraciju našao u arhitektonskim oblicima i obilježjima koja se obično nalaze na prostorima južnog i istočnog Balkana kod sakralnih objekata, kocke i kupole. Fehmiu je uspio uvjeriti lokalne čelnike i ravnatelja Kosovske narodne knjižnice da angažiraju mladog hrvatskog arhitekta za taj posao jer se njegov dizajn dobro uklopio u cjelokupni koncept kampusa koji je Fehmiu razvio. Mutnjaković je načinio tekstualni prikaz ideje i projekta kao i urbanistički plan kampusa, nakon čega je zamoljen da izradi koncept dizajna koji će slijediti smjernice postavljene prethodnim urbanističkim planovima. Mutnjakovićev koncept knjižnice, iako ga nisu svi podržali, dobio je snažnu potporu lokalne arhitektonske zajednice, kao i ravnatelja Knjižnice Ismeta Spahiua i autora urbanističkog projekta Bashkima Fehmiua. [4] No, prepoznati drugačije, i prihvatiti ga, nije uvijek jednostavno.
Slika: Pročelje (sjeverno)
Potrebno je promotriti prostornu koncepciju koja je dio dokumenta „Urbanističko tehnički-uslovi za projektovanje zgrade univerzitetske biblioteke u Prištini“, a gdje se kaže: „Zgrada narodne i univerzitetske biblioteke treba da bude vrhunski izraz arhitektonskog stvaralaštva. Slojeviti teren, sredina, okolni sadržaj, kao i sadržaj samog objekta, uslovljavaju da raščlanjenost volumena, zgusnuta struktura, oblici, svetlost-senke, gradacija visina, predstavljaju asocijaciju na graditeljsko nasleđe ovih krajeva (u stubasto-kockasto-sferičnoj arhitekturi) kao osavremenjeni strukturalno-sklopovani koncept autohtonog duha oblikovanja.“ [7] Prvi kontakti započeti su sredinom 1970.-te, razgovori nastavljeni tijekom jeseni, a rad na izradi projekta je ugovoren i ozbiljno je započeto s radom na projektu početkom 1971. godine. Mutnjaković je osmislio nešto drugačiju verziju knjižnice od one koju je predložio za Sarajevo pod utjecajem Francuske nacionalne 
Biblioteke. S obzirom na to da tamo nije bilo prostornog ograničenja sarajevski projekt je imao prizemlje i podrum, dok je u Prištini postojalo ograničenje urbanističkom markicom 50 x 50 metara. Projekt se počeo razvijati u visinu, gdje je Mutnjaković transformirao početnu ideju u smjeru koji bi danas mogli prepoznati i kao zelenu gradnju.
Slika: Maketa
Kako sam Mutnjaković objašnjava: „Svi konstruktivni elementi temeljili su se na lokalnom materijalu bez obzira je li ovaj lokalni materijal cement, željezo, kamen ili drugi slični elementi, ono što je izvana, su kupole koje nisu bile proizvedene u zemlji, …, u to vrijeme nitko nije proizvodio kupole od pleksiglasa u Jugoslaviji, i drugo, tehnološka oprema, klima uređaj, grijanje, zračna pošta itd. Sve su to elementi koji su kupljeni vani, u ovom slučaju „Rade Končar“, tvrtka iz Zagreba, bila je posrednik koji je provodio dijelove radova.“ [4] Skup, i iznimno zahtjevan projekt, koji je uz upornost arhitekta i političku moć onih koji su odobravali sredstva, dobio zeleno svjetlo i mogućnost da bude izveden. Koliko je sve bilo kompleksno govori podatak da je u izradu čipke koja tvori fasadnu envelopu bila uključena i Tvornica aluminija u Šibeniku, a „fasadna rešetka sastavljena je od oko sedamnaest tisuća komada u osam različitih tipova aluminijskih elemenata …“ [2] Odlučnost projektanta da sve bude savršeno, leži i u odabranoj metodi kojom je svaki aluminijski element posebno, na srednjovjekovni način, ručno lijevan u pješčani kalup u ljevaonici u Krapini. Nasuprot tome, tehnološki sofisticirane plastične kupole naručene su iz njemačke tvornice „Koperschmidt“ u kojoj je izmišljen pleksiglas još davne 1904. godine, i koja je prva na svijetu počela proizvoditi pleksiglas u vojne svrhe, od kabinskih poklopaca za vojne lovce do prozora za putničke avione – završni su elementi utopijskog prostora koji je ovdje stvoren.
Slika: Pročelje (fotografija Luka Mjeda 2019.)
U pripremi idejnog projekta Mutnjaković tako polazi od Regionalizma koji povezuje s projektom i kaže: „Tema suvremene strukturalne koncepcije autohtonog duha oblikovanje spada u nova misaona dostignuća razvoja arhitekture: nakon što je progresivni funkcionalizam zapao u formalnu krizu danas već akademskog „internacionalnog stila”, nakon što je taj stil preplavio planetu bezličnim uniformiranim ambijentima, nakon niza upozorenja arhitektonskih teoretičara o alarmantnosti stanja, i nakon istraživalačkog rada nekih od vrhunskih arhitekata naše civilizacije, danas već sa sigurnošću možemo prihvatiti ponuđene puteve daljnjeg razvoja arhitektonske teorije i prakse. A taj razvoj, prihvaćajući funkcionalističke teze o čistoći funkcije i konstrukcije, zahtjeva da se ova objekcija upotpuni s daljnjom važnom ili najvažnijom komponentom: a to je čovjek. Čovjek sa svojim preokupacijama, svojim navikama i običajima, svojim regionalnim, misaonim i ambijentalnim individualnostima, svojim povijesnim, religioznim i društvenim odrednicama, sa svojim potrebama za neprestanim potvrđivanjem bitka.“ Dalje govori o doprinosu Kosova „Bogatstvo autohtone regionalne arhitekture Kosova može i mora biti pokretač aktivne prisutnosti. To bogatstvo, nastalo prožimanjem bizantijsko-osmanskih utjecaja, kristaliziralo se ovdje o specifičnom izrazu vlastitog ideala ljepote, kao doprinos i islamskom i kršćanskom graditeljstvu.“ Tu je i za njega važan Znak: „Izdvajanjem ovog semiološkog prapočetka prostornog mišljenja dolazimo do poruke čitljivog i prepoznatljivog znaka kao autohtone senzacije regije.“, kao i Prostor: „Prihvaćajući tako mogućnost rekreiranja kockasto-sferične arhitekture i u našem vremenu i prihvaćajući poruku znaka kao polaznu pretpostavku, nužno moramo prihvatiti i logiku prostorne koncepcije ove arhitekture.“
Slika: Krov i kupole (fotografija Luka Mjeda 2022.)
Dalje u teorijskoj analizi i pripremi projekta bavi se Izrazom: „Na temelju oblikovanih teorema struktura dolazimo do kategorije permutacionalne umjetnosti, odnosno do mogućnosti da tvorevinu sistematičnih kombinacija zadržimo u bilo kojoj određenosti i nastavimo je stvarati do bilo koje daljnje određenosti, a da djelo uvijek ima vrijednost završenosti.“, koji razlaže za Kupolu, Fasadu i Funkciju, da bi u Rezimeu zaključio: „… Kosovska regija posjeduje autohtone arhitektonske kvalitete sublimirane u znaku adiranja kockasto-sferičnih volumena koji, kao zavičajni izraz, pripada svim etničkim cjelinama stanovnika Kosova, te je taj znak semantički shvaćen kao bitnost povijesnog i potencijalnog regionalnog oblikovanja. Strukturalistička tema suvremene estetike korištena je kao movens stvaranja super-znaka, sa sviješću da je strukturalna kompozicija imanentna kosovskoj regiji.“ [9]
Zgrada „Narodne i univerzitetske biblioteke Kosova“, primjer je arhitektonske realizacije oko koje su mišljenja izrazito suprotstavljena, od toga je je proglašavaju „ružnom“ do toga da je primjer zgrade koja nikoga ne ostavlja bez mišljenja, [10] do toga da je zaštićena i da je njena obnova financirana od prestižnih svjetskih organizacija. A kako je zanimljiva, ne samo za one koji vole knjigu i arhitekturu, govori i činjenica da su se u okviru međunarodnog događanja „Manifesta 14“ kojoj je 2022. godine domaćin bio Grad Priština, [11] unutar i oko ove zgrade odvijala različita umjetnička događanja i postavljale instalacije. Inače, „Manifesta“ je „europski putujući bijenale, koji mijenja lokaciju svake dvije godine. Osnovan je početkom 1990-ih, a „Manifesta“ preispituje odnos kulture i građanskog društva, istražujući i potičući pozitivne društvene promjene kroz suvremenu kulturu kao odgovor na i u bliskom dijalogu s društvenom sferom Grada domaćina i njegovih zajednica.“ [12] Zgrada je ostavila trajni biljeg u prostoru, a nastala je u vrijeme kad su, kako Mutnjaković voli kazati, [1] arhitekti stvarali i gradili gradove a ne kuće.
izv. prof. dr. sc. Borka Bobovec
Literatura:
[1] Razgovori tijekom razdoblja 2018. – 2022., Andrija Mutnjaković i Borka Bobovec
[2] Ivanišin, Krunoslav, (2007.), „Andrija Mutnjaković, 1970-1983: Narodna i univerzitetska biblioteka, Priština, Kosovo“, Čovjek i prostor, Zagreb, str. 52-55, 1069336.CiP_52-55_mutnjak_.pdf pristupljeno 15.5.2022.
[3] https://kosovoarchitecture.org/kosovo-national-library-cmp/ pristupljeno 15.5.2022.
[4] Ramku, Bekim & Kosovo Architecture Foundation Team, (2017.), „Conservation and Managemant Plan The National Library of Kosovo Pjetër Bogdani Biblioteka Kombëtare e Kosovës“, Getty Foundation, Prishtina, str. 12, 21, 32
[5] https://www.e-architect.com/awards/keeping-it-modern-2016-architectural-conservation-grants pristupljeno 15.5.2022.
[6] https://blogs.getty.edu/iris/getty-foundation-awards-11-modern-architectural-conservation-grants-across-nine-countries/ pristupljeno 15.5.2022.
[7] Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zbirka Andrije Mutnjakovića, „Urbanističko tehnički-uslovi za projektovanje zgrade univerzitetske biblioteke u Prištini“, 1971. (Urbanistički institut Prištine, arh. Bashkim Fehmiu)
[9] Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zbirka Andrije Mutnjakovića, „Narodna i univerzitetska biblioteka Kosova, 1971.- 1982.“, autor Andrija Mutnjaković, pisani dokumenti, obrazloženje idejnog projekta, 1971.
[10] https://www.kosovo-online.com/vesti/drustvo/biblioteka-u-pristini-i-danas-pleni-svojom-jedinstvenoscu-17-3-2020 pristupljeno 15.5.2022.
[11] https://manifesta14.org/news/introducing-the-national-library-of-kosovo/ pristupljeno 15.5.2022.
[12] https://manifesta14.org/about/what-is-manifesta/ pristupljeno 16.5.2022.
Nacrti:
Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zbirka Andrije Mutnjakovića
Fotografije:
Luka Mjeda, 2019. i 2022. godine
Napomena:
Članak je nastao kao priprema za predavanje na konferenciji ArhiBau.hr 2022, a u punoj verziji objavljen je kao: Bobovec, Borka, “A Primordial Lace is Woven into the Fabric of the City National and University Library of Kosovo“, u: Challenges of Recovery and Resilience: ArhiBau.hr 2022 scientific conference proceedings (zbornik znanstvene konferencije: Arena Zagreb, 5.-8. listopada 2022.; ur. Zrinka Barišić Marenić, Borka Bobovec, Dražen Arbutina), Društvo arhitekata Zagreb, HAZU, Original scientific paper, Zagreb, p. 10-21.