Ključne riječi: arheološko naslijeđe, tradicijska arhitektura, pejsažno naslijeđe, zaštita i očuvanje, prostorno i urbanističko planiranje, Ščitarjevo, Andautonija
1.Uvod
Zaintrigiranost antičkom baštinom zagrebačke okolice urodilo je odabirom teme planiranja prostora ščitarjevačkog kraja i uređenja središta naselja Ščitarjeva kao teme diplomskog rada na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.[1] Radi slojevitosti i preklopa brojnih vrijednosti u prostoru, od arheoloških i etnoloških do pejzažnih i prirodnih u radu se nastojalo doći do urbanističkog i prostornog rješenja koje bi uvažilo njihovu zaštitu uz prijedloge korištenja i prezentacije kako bi se potaknuo i omogućio održivi razvoj područja. Proučavanjem povijesnih zapisa i dostupnih izvora nastojala se stvoriti slika o povijesti područja te kontinuiranom odvijanju života na ovim prostorima još od antike. Istraživanje je obuhvatilo proučavanje povijesnih zapisa i karata, analizu objavljenih rezultata arheoloških istraživanja, novijih geofizičkih istraživanja te stvarni uvid na terenu kojim se dobila šira slika o proučavanom prostoru.[2,3,4,5,6] Preklopom rezultata istraživanja i važeće prostorno-planske dokumentacije prepoznate su potencijalne opasnosti koje mogu dovesti do nepovratne devastacije prepoznatih vrijednosti. Radom se nastoji ukazati na brojne planske i birokratske propuste na lokalnoj, regionalnoj pa čak i nacionalnoj razini te se donosi urbanistički i arhitektonski prijedlog rješenja sagledan na četiri prostorne razine (regionalnoj, lokalnoj, razini naselja i razini središta naselja).
2.Prostorne vrijednosti ščitarjevskog kraja
Na samom rubu grada Zagreba, između Ikee i zračne luke, na prostoru koji je do nedavno bio ruralna periferija, a koji u zadnjim desetljećima doživljava preobrazbu ubrzanom izgradnjom prometnica i naglim širenjem izgradnje te je praktički srastao u šire područje grada, nalaze se još neotkrivena tradicijska naselja Ščitarjevske Posavine koja su desetljećima bila prometno izolirana i skrivena od očiju šire javnosti još od otkrivanja prvih arheoloških ostataka kolijevke Zagreba krajem 18. stoljeća.[7]
Na tom istom prostoru nalazio se antički rimski grad Andautonija, čiji se urbani areal danas nalazi na užem područje naselja Ščitarjevo, svojedobni municipij i središte Res publicae Andautoniensium. (slika 1.) Na svjetsku povijesnu scenu Andautonija stupa još u doba kasne republike tijekom drugog trijumvirata kada budući car Oktavijan na ovim prostorima vrši pohode kako bi pokorio keltski oppidum Segesticu (današnji Sisak) u čemu su najvjerojatnije u određenoj mjeri sudjelovali i stanovnici predrimske Andautonije što bi moglo objasniti povlašteni status koji je ona imala u rimskom carstvu u narednim desetljećima i stoljećima.[8]
(slika 1. Prostor Gradišća iza župne Crkve sv. Martina u Ščitarjevu gdje se nalaze ostatci antičke Andautonije ispod površine zemlje)
Kao takvo središte neiscrpan je izvor kulturne i povijesne baštine te sustavno istraživanje ovog prostora traje više od pola stoljeća.
Ščitarjevska Posavina nije bogata samo kulturnom baštinom već je riječ i o još uvijek pitomom pejsažu na granici savske i turopoljske ravnice čija blago valovita konfiguracija terena omogućava široke vizure mjestimično isprekidane šumarcima uz nekadašnje, sada već uglavnom presušene rukavce rijeke Save. (slika 2a i b.)
(slika 2a visoko zelenilo na presušenim rukavcima rijeke Save na Ščitarjevskom području)
(slika 2b. Turopoljska ravnica u Ščitarjevskoj Posavini)
Prostor obiluje biljnim i životinjskim vrstama koje bujaju uz zeleni okvir velikih kompleksa hrasta lužnjaka, jasena i vrba koji pružaju utočište divljoj životinjskoj fauni poput lisica, srna, zečeva i ptica.[9] Taj prirodni ambijent dodatno obogaćuju ostaci tradicijske turopoljske drvene arhitekture koji se još uvijek mogu pronaći u najizoliranijim mjestima ščitarjevskog kraja (U zadnjih sto pedeset godina čitav jedan zaselak uz stari savski rukavac je nestao između Ščitarjeva i Drenja[10]). Podizanjem svijesti o njihovoj vrijednosti i značaju prkosi se ukorijenjenoj praksi rušenja, devastaciji i neprimjerenim adaptacijama što je trend koji će, nadamo se prestati biti pravilo. Doživljaj spokoja može samo pokvariti zvuk aviona i automobila s obližnjeg autoputa koji s druge strane ujedno i pružaju nepresušni izvor potencijalnih posjetitelja ovog kraja.
(slika 3. obnovljena tradicijska kuća u središtu Ščitarjeva)
3. Problemi u prostoru ščitarjevskog kraja
Unatoč neiscrpnom arheološkom materijalu koji se još uvijek nalazi ispod zemlje ovaj prostor se konstantno zanemaruje te se posljednjih desetljeća nalazi pod pritiskom nove neodgovarajuće oblikovane individualne i gospodarske izgradnje koja devastira povijesni ruralni krajolik. Uz to, pravna zaštita arheološkog nalazišta Andautonije klasificirana je po drugi puta tek kao preventivna što dovodi do nevjerojatne situaciju u kojoj ostaci antičkog grada u neposrednoj blizini Zagreba nisu trajno zaštićeno kulturno dobro, što dodatno otežava očuvanje antičke arheološke baštine. Tomu doprinosi i birokratsko prostorno planiranje u kojem se često neprepoznaju i zanemaruju prostorne vrijednosti pa za posljedicu imamo situaciju u kojoj koridor planirane županijske ceste prema važećem prostornom planu (PPUG Velika Gorica, ID, 2015.)[11], unatoč poznatom arheološkom arealu Andautonije, prolazi preko samog središta antičkog grada (slika 4.), a groblje (DPU proširenja groblja Ščitarjevo, 2009.)[12] i građevno područje naselja se planira, a djelomično je već i izvedeno na uštrb antičkog gradskog areala te je teško uopće zamisliti o kakvoj potencijalnoj nepovratnoj devastaciji je tu riječ. Već dulje vrijeme se kroz prostorne planove svih razina planiraju i projekti hidroelektrana na Savi koje bi podigle ionako visoku razinu podzemnih voda i na taj način dodatno ugrozile sačuvane ostatke arheološke baštine, a sve radi marginalnog doprinosa gospodarstvu uz trajno vizualno narušavanje prostora i riječnog krajolika Save. Jedan od većih problema su i ilegalna eksploatacija šljunka te divlja odlagališta građevinskog i komunalnog otpada u prirodi uz vodotok Save i vodocrpilište što predstavlja veliku opasnost i za okoliš, ali i za zdravlje ljudi te flore i faune. Gotovo svakodnevno se mogu primijetiti nove količine otpada na pojedinim punktovima koji se ponekad i pale što je pokazatelj da još uvijek nismo kao društvo dovoljno ekološki osviješteni niti brinemo o okolišu i budućim generacijama.
(slika 4. Rezultati arheoloških istraživanja na području Gradišća s ucrtanom planiranom trasom županijske prometnice prema PPUG VG, J. Zovkić)
4. Dosadašnja promišljanja u razvoju ščitarjevskog kraja
U zadnjih pedeset godina u nekoliko navrata nastojalo se ukazati na potencijal ovog kraja. Još prilikom prvih sustavnih arheoloških istraživanja akademik Mladen Obad Šćitaroci s Arhitektonskog fakulteta ukazao je 1979. godine u svome diplomskome radu na odvijanje prostornih promjena koje su u narednim desetljećima izmjenile ovaj kraj iz turopoljske ruralne oaze u neugledno zidano predgrađe s tek ponekim fragmentom sjaja ponosnog turopoljskog kraja za koje nudi svoje plansko rješenje.[13] Neizvedeni projekt uređenja arheološkog parka projektirali su 1989. godine profesori Arhitektonskog fakulteta Jukić i Horvat.[14] Prva faza uređenja arheološkog parka (slika 5.) dovršena je 1994. godine kada je za javnost otvoren arheološki parka Andautonija. Muzej Turopolja uredio je 2004. godine drvenu tradicijsku kuću (slika 3.) uz župnu crkvu u samom središtu naselja.[15] Ponovno je oživjelo pitanje budućnosti ovog kraja godine kada su arheologinje Dorica Nemeth Ehrlich i 
Dora Kušan Špalj izradile projekt daljnjeg razvoja Arheološkog parka i prve predložile uspostavu ekomuzeja na širem području antičkog grada 2005. godine.[16] Uspostava ekomuzeja u kontekstu pejsažnih predjela grada Zagreba problematizirana je 2013. godine i u istraživačkom radu u sklopu znanstvene konferencije Zelenilo grada Zagreba održanoj u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[17] Novija inicijativa uređenja (2016.) je planirana gradnja interpretacijskog centra, u neposrednoj blizini ostataka prezentiranih ostataka antičkih termi u središtu Ščitarjeva što je znak da se ipak nešto pokušava pomaknuti s mrtve točke.[18]
(slika 5. Arheološki park Andautonija)
Jurica Zovkić, doc.dr.sc. Marko Rukavina