IZGLED DRVA (osobina ljepote drva)
Presjek drva
Zbog značajki svoga rasta u visinu i debljinu, drvo ima vrlo šaroliku građu, koju opažamo na tri glavne vrste prereza: poprečnom ili čeonom, radijalnom i tangencijalnom (ovi potonji su uzdužni ili longitudinalni).
Svaki prerez omogućuje drugačiji izgled drva. Kod prereza koji je usporedan s godovima govorimo o crtastom izboru parketa, a ako se drvo prereže bočno, dobiva se takozvani plamenasti izbor parketa.
Tekstura
Tekstura je značajna za izgled prereza drva kao izraz građe drveta, njegova rasta i različite obojenosti drvenog tkiva.
S obzirom na građu, tekstura može biti pravilna ili nepravilna. Pravilna je odlika koju ima drvo što normalno izrasta. Nepravilna tekstura se pojavljuje kod drva s različitim nepravilnostima u rastu i zato je radi svoje posebnosti vrlo cijenjena. Opažamo je u oblicima poprečnih rebara, valovitosti, pruga, čvorića, ikrica i drugog. Posebno je česta kod javora, jasena, brijesta i oraha, a možemo je pronaći kod svih vrsta drva, mada kod četinjača vrlo rijetko. Važnije nepravilne teksture radijalnih i tangencijalnih prereza imaju svoja imena (ikrasta, rebrasta, ptičja, valovita, cvjetna tekstura …).
S obzirom na prerez razlikujemo poprečnu, radijalnu i tangencijalnu teksturu, koje su i najčešće, kao i vrstu tekstura koje se pojavljuju na raznim obrađenim površinama (obodnu teksturu možemo vidjeti na obodu trupca kada mu se ukloni kora, teksturu lučnih površina vidimo kod lučnog furnira, tekstura geometrijskih tijela je osobina struganih proizvoda …).
Poprečna ili čeona tekstura, na kojoj opažamo godove u obliku nanizanih krugova, ima velik značaj pri raspoznavanju vrsta drva, utvrđivanju širine branika te prosudbi o zdravlju i kakvoći pojedinog drva.
Radijalna tekstura je značajna za furnir i daske srednjice koje režemo u smjeru traka. Godovi se nižu u oblicima više ili manje usporednih linija. Na toj teksturi su najuočljivije trake (kod nekih vrsta drva one su u obliku pločica), tako da vidimo njihovu dužinu i visinu. Trake su sjajnije od drugih anatomskih elemenata, pa zato govorimo o zrcalnoj teksturi, dok daske i furnir s radijalnom teksturom nazivamo blještavicama.
Tangencijalna tekstura je svojstvena daskama bočnicama, odnosno daskama koje se tešu iz bočnih dijelova trupaca. Godove opažamo u obliku nepravilnih krivulja.
Vrste drva koje imaju sitne stanice i uske, pravilne linije branika imaju i finu teksturu, dok gruba tekstura odlikuje vrste s razmjerno velikim stanicama i širokim, ali nepravilnim branicima.
Tekstura drva ima velik estetski značaj, jer drvu daje posebnu slikovitost, neponovljivost i izuzetnost izgleda, koji se naročito cijeni u proizvodnji furnira, izradi namještaja, parketa, intarzija i drugih proizvoda.
Boja
Boja je pored teksture jedna od najznačajnijih osobina koje drvu daju ljepotu. Čovjek je već odavna otkrio svu šarolikost i svestranu iskoristivost tog materijala, a razvitkom kulture i smisla za estetiku značaj ljepote drva postajao je samo sve veći. O psihofiziološkoj vrijednosti i učincima boje na čovjeka napisano je već mnogo knjiga, i mada drvo nije tako izrazito obojeno poput nekih drugih materijala, njegova prirodna boja značajna je za izražajne mogućnosti svakog prostora.
Boja drva je posljedica brojnih čimbenika koji odlučuju o njezinoj vrsti i izrazitosti, pa je zato različita ne samo kod različitih vrsta drva, već se ton boje mijenja kod istih vrsta, pa čak i unutar istog drveta. Starenjem drvo postaje tamnije, a kod mnogih vrsta svijetlija boja dobiva tamne tonove pa govorimo o crnilu. I mjesta na kojemu drvo raste utječu na boju drva. Suvremeni postupci površinske obrade omogućuju nam da dosežemo različite, vrlo neuobičajene i modne učinke boje, premda se čovjek uvijek iznova vraća toplim bojama drva. Upravo zato je poznavanje čimbenika koji utječu na promjene prirodne boje drva značajno za sve koji se stručno ili makar samo kao ljubitelji bave uređenjem interijera, izradom namještaja ili različitih uporabnih predmeta.
Domaće vrste drva nemaju neke izrazite boje, ali su one tople i kreću se od bjeličastih do tamno smeđih tonova. No, počele su nam pristizati i one egzotične vrste drva iz Afrike (afrormozija, iroko, doussié, wengé), južne Azije (tik i merbau) i Južne Amerike (sukupira, ipé, jatobà, cabreuva), kod kojih su boje znatno šarolikije. Ebanovina i wengé su primjerice drvo crne boje, tik je zlatnosmeđkaste, iroko zlatnožućkaste, a mahagonij i paduk više ili manje crvene boje.
Na sunčevoj svjetlosti drvo će požutjeti, a posebno su osjetljive svijetle i tropske vrste drva. Njihov lignin sadrži bojila koja na svjetlosti tamne. Dobri polagači znaju da topila u lakovima naglašavaju razlike u boji, jer pobuđuju djelovanje bojila koja drvo sadrži u sebi. Ako ipak želimo da drvo što manje izmijeni svoju boju, tada je bolje kao završni premaz upotrijebiti lakove na bazi vode.
Vlakna
Vlakna su duge, vitke stanice s debelim staničnim stijenkama u drvu listarki i imaju mehaničku zadaću (drvu daju tvrdoću i čvrstoću). U širem smislu, pod vlaknom mislimo i na produžene stanice drva igličarki (traheide).
Vlakna su raspoređena u uzdužnom smjeru, a međusobno se isprepliću i združuju u duže ili kraće svežnjiće te tako povećavaju tvrdoću drva. Prilikom tog ispreplitanja mogu nastati i razne anomalije koje se iskazuju na teksturi i kod drugih osobina (ova je greška najpoznatija pod nazivom iskrivljenosti vlakana, iako je na cijeni kao osobina posebne ljepote – valovita ili rebrasta tekstura).
Žilnatost
Žilnatošću drva nazivamo više ili manje vidljiv kromatički kontrast koji se dobiva zbog razlike između ranog (podmlađenog) i kasnog (ljetnog) drva među pojedinim branicima.
Sjaj
Sjaj je svojstvo drva da njegove glatko obrađene površine odbijaju svjetlost. Vrste drva se razlikuju po stupnju prirodnog sjaja. Neke strane vrste drva imaju toliko visok sjaj, da ih prodaju pod nazivom ‘svilenog drva’, dok druge opet imaju slabi sjaj (igličarke, bijeli grab) ili ga čak uopće niti nemaju (topola, crni grab, kruška).
Sjaj ovisi ne samo o vrsti drva, već i o prerezu, načinu obrade i kutu pod kojim pada svjetlost. Inače nema većeg značaja, jer ga možemo lako izmijeniti pomoću raznih površinskih premaza.
IZVORI
Professional Parquet, svibanj / lipanj 1998., str. 8–18
National Wood Flooring Assotiation: Wood species used in wood flooring, 1994.
Adian Walker: Enciclopedia del legno, 1999., Istituto Grafico De Agostini, Editris s.n.c., Torino
A. Lorenzi, A. Papini, C. Falchieri, G. Colombari, L. Onetto: Manuale per la posa di pavimenti in legno per uso civile, Spaziotre s.a.s., 1997.
Željko Gorišek, Mirko Geršak, Tomislav Čop, Vinko Velušček, Ciril Mrak: Sušenje drva, Lesarska založba, Ljubljana 1994.
Jože Mlakar: Dendrologija, Drveće i grmlje Slovenije, Tehniška založba Slovenije, Ljubljana 1990.
Paola Lanzara, Mariella Pizzetti: Drveće, MK, Ljubljana 1984.
