Sl. 1. Plan tvrđave i grada Karlovca, 1863. godine, [7] https://www.karlovac.hr/grad/zvijezda-93/planovi-101/101
Kako doživljavamo arhitekturu, ne arhitekti, i oni kojima obrazovanje i posao određuju smisao i konotaciju arhitekture, već stanovnici i korisnici određenih prostornih cjelina, gradova, sela, ili samo zgrada, pitanje je koje bi češće trebali postavljati. U principu, pojam arhitekture se kod nas uglavnom više povezuje s pojmom „grad“ i „zgrada“, nego s pojmovima „okoliš“ ili „krajobraz“ a još manje s pojmovima „kultura“, „inovativnost“ i „tehnologija“. Pa tako arhitektura podrazumijeva, ako upitate susjeda „bilo što izgrađeno“ ili „radove kako bi se izgradio grad“, i „gradilište“, pa „propisane zgrade“, a vrlo je teško čuti da je arhitektura „jedinstveno djelo“ ili „autorsko djelo“.
Unatrag, sad već gotovo trideset godina, nizom dobrih ideja i realizacija u mnogim područjima i gradovima naše zemlje, rješavalo se samo neuralgične točke, ponekad manja područja, ali ne i gradove u cjelini, ne i ona područja koja su u određenom trenutku bila aktivna i produktivna – za neku od predviđenih namjena i koristi za grad i zajednicu, od industrije do poljoprivrede, pa i velikih područja koja su zauzimali vojni kompleksi na rubovima urbanih cjelina. Graditi grad ili njegove dijelove, znači promišljati, planirati, imati viziju, poštivati mehanizme i modalitete koji nam stoje na raspolaganju kako bismo u konačnici došli do održivog i za život ugodnog grada, uz uvažavanje činjenice da se protokom vremena neminovno mijenjaju standardi i instrumenti za odabir najprikladnijih rješenja.
Početkom prosinca objavljeni su rezultati natječaja E15, a tema ovog ciklusa bili su: Produktivni gradovi. „Natjecatelji su istraživali mogućnosti suživota stanovanja i suvremenih oblika proizvodnje te različitih mogućnosti povezivanja stanovništva kroz integraciju proizvodnih procesa (distribucija, otpad, potrošnja) u njihov svakodnevni život.“ [1] Natječaj je kod nas proveo Europan Hrvatska, a u sklopu Europana Europe, međunarodne europske organizacije. Nakon dosta godina europanu su se vratili domaći mladi arhitekti, što veseli na više načina. Prvo, pokazuje da vrijedni projekti mogu trajati u prostoru i vremenu, i drugo, da aktivna promidžba i stalna prisutnost, u ciklusima vraćaju interes na teme koje u određenom trenutku, ma kako bile dobre i značajne, mogu potonuti u zaborav. Gdje je vrijednost i ljepota ovog natječaja? U mladosti, interdisciplinarnosti i primjeni drugih i drugačijih alata i pristupa rješavanju određenih problema koji su godinama opterećivali određeni prostor, određenu točku. Koliko je projekt značajan na međunarodnoj sceni, dovoljno je reći da je na „natječaju sudjelovalo 1.131 mladih arhitekata, krajobraznih arhitekata, umjetnika, studenata i pripadnika drugih profesija, koji su predali ukupno 901 prijedlog za 47 lokacija u 12 europskih zemalja. Žiri je odabrao ukupno 136 autorskih timova, od kojih je 44 nagrađeno prvom nagradom, 47 drugom nagradom, a dodijeljeno je i 45 posebnih priznanja.“ [1]
Sl. 2. Karlovac,[4] http://pogledaj.to/arhitektura/mora-li-buducnost-karlovacke-zvijezde-biti-siva/
Ako to stavimo u kontekst koji je povezan s financiranjem boljeg sutra iz EU fondova, otvara se polje širokog djelovanja, pa imamo: „Pametnija Europa“, „Zelenija Europa“, „Povezanija Europa“, „Europa s istaknutijom socijalnom komponentom“ te „Europa bliža građanima“. Naslovi su „definirani kao ciljevi kohezijske politike EU 2021. – 2027., navedenom se planira doprinijeti kroz projekte koji promiču inovativnu i pametnu gospodarsku transformaciju, prelazak na čistu energiju, kružno gospodarstvo, prilagodbu klimatskim promjenama, jačanje mobilnosti i regionalne povezanosti, zatim kroz projekte razvoja i primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija, kao i projekte koji omogućuju održiv i integriran razvoj urbanih, ruralnih i obalnih područja te lokalnih inicijativa.“ [2]
I dodajmo tome još jedan element – projekt „Razvoj profesionalnih kompetencija za zelenu gradnju“ CPD4GB (Continuous Professional Development for Green Building) koji u protekle dvije godine realizira Hrvatski inženjerski savez s ciljem da u visokoškolsko obrazovanje sustavno uvede inovativan pristup u rješavanju problema pristupa učenju i uključivanje novih sadržaja učenja o zelenoj gradnji u visokoškolske obrazovne programe. Projekt je financiran bespovratnim sredstvima iz sredstava Europskog socijalnog fonda u sklopu programa 2014.-2020., a kroz interdisciplinarni pristup i uključivanje različitih oblika neformalnog obrazovanju, programom se pokušava animirati „studente da kroz odabir obrazovnih sadržaja stvaraju kompetencije za svoj novi posao i upravljaju svojom karijerom, te na taj način adekvatno odgovore na potrebe suvremenog tržišta rada. Novi sadržaji obrazovanja građevinu (zgradu) promatraju u cijelom životnom vijeku, vodeći računa o održivom razvoju – na temelju tehničkih kriterija održivost se postiže uvažavanjem i uključivanjem ekoloških, društvenih i ekonomskih aspekata gradnje.“ [3] Kultura građenja i vrsnoća izgrađenog prostora predstavlja opći interes, stoga je važno upoznati se s temom zbog lakšeg pozicioniranja na tržištu rada. Kao važan pokazatelj možemo istaknuti arhitektonsku i graditeljsku izvrsnost, odnosno njezinu ulogu u stvaranju kvalitete izgrađenog prostora koji značajno pridonosi uravnoteženom održivom razvoju gradova, a takovi gradovi imaju ključnu ulogu u razvitku svake zemlje, budući u sebi sadrže težnju za socijalnim i kulturnim napretkom, razvitkom znanja i gospodarskim rastom.
Sl. 3. E15, Karlovac, I. nagrada „The Amazing Forest Phenomenon“ (WE487), Autor(i): Krešimir Renić, Hana Dašić, Iva Erić, Jana Horvat, Ria Tursan, Suradnici: Andrea Majić, arhitektica, Zagreb, Hrvatska, [8] https://www.europan.hr/sessions/europan-15/#
No vratimo se na početak – Karlovac, grad koji je prepoznao da mu treba snažan odmak od uvriježenog i poznatog, grad koji se uključio u oba projekta, i Europanov i HIS-ov, što bi neminovno trebalo za rezultat imati i određene izvedbe na krilima novog europskog financiranja za razdoblje EU 2021. – 2027. Koliko god se zadatci činili različiti, u osnovi su slični – kako naći modalitete za aktiviranje i samoodrživost određenih pozicija koje su tu, postoje, u ovom trenutku su opterećenje za lokalnu zajednicu, koja nema niti pristup, a niti kvalitetniji život zato jer grad raspolaže tim i takvim prostorima. Da bi grad živio, potrebno ga je poticati. Potaknuti ga možemo s više ili manje uspjeha, i formalnim i neformalnim inicijativama na temu kako poboljšati grad – podržavanje svih elemenata koji sustavno promoviraju grad, njegov ekonomski razvoj, urbanističke planove, tehnološki napredak i oblikovanje grada. A sustavno planiranje i izgradnja su elementi koji ukazuju na kulturalne domete grada i njegovih stanovnika. Rješavanje složenih problema treba pratiti otvoren i transparentan pristup putem javnih rasprava i izlaganja predloženih rješenja koja trebaju biti dostupna svima zainteresiranima, što u ovom slučaju postoji. Mogućnosti, dosezi i problemi implementacije nagrađenih radova različiti su od zemlje do zemlje, od grada do grada i u korelaciji su sa mogućnostima svake odabrane lokacije, pa tako i ove karlovačke. Materijalizacija grada ne prati uvijek promjene načina života stanovnika i njihovih radnih ciklusa, a urbane karakteristike gradova često dramatično narušavaju opću, željenu sliku grada. Zanemareni prostori iznimne vrijednosti obzirom na svoj položaj unutar grada, ponekad, sami po sebi potpuno beznačajni, imaju snažan potencijal zbog neposredne blizine atraktivnih područja, i to treba iskoristiti.
Sl. 4. E15, Karlovac, II. nagrada „Open City“ (YS231), Autor(i):Jürgen Höfler, arhitekt, Austrija i Julia Legezynska, umjetnica, Poljska, [8] https://www.europan.hr/sessions/europan-15/#
Karlovac je kroz povijest bio grad s značajnim brojem industrijskih i vojnih građevina koje su mu davale obilježje i identitet. Vremenom je industrija manje-više nestala, ugasila se. Također, nema više potrebe za velikim vojnim kompleksima, i sva ta područja, jednostavno rečeno, opterećuju grad. Glavni urbani potez proteže se od naselja Luščić, podno gradine Dubovac, preko Novog centra do povijesne Zvijezde, ishodišta grada, jedinstvenog povijesnog i urbanog prostora koji je zaštitni znak grada [4], i dalje prema Gazi i ušću Korane u Kupu. Korana je oduvijek bila najprivlačnije mjesto za karlovčane, a i danas se uvijek oko njenih obala roje planovi koji bi trebali donijeti prepoznatljivost i bolje sutra. Grad je odlučio investirati u prijedloge koji bi mogli sutra stvoriti bazu za nove kreativne industrije, a koje bi bile povezane s baštinjenim i još uvijek koliko toliko upotrebljivim kako bi se razvila nova mobilnost, novi urbanitet i nove tipologije stanovanja i korištenja prostora. Ovdje važnu ulogu igra blizina Rečice, velikog geotermalnog bazena koji bi mogao riješiti mnoge probleme vezane uz sve skuplju energiju, a ujedno Karlovac ubaciti u kolosijek koji vodi održivoj Europi. Cilj je bio prepoznati i stvoriti nove ideje za buduće povezivanje napuštenih i zapuštenih prostora sa srcem grada, i dalje, prema Zagrebu. [5] Zadatak jednostavan, a opet kompleksan, od kojih kao najznačajniji ipak stoji – odgovoriti na konkretne probleme na lokaciji i definirati potencijal za uključivanje u složene razvojne procese grada. Bivša vojarna Luščić proteže se na iznimno velikoj površini od preko 250.000,00 m2, a prijedlozi su do sada bili različiti, od stambene četvrti, do različitih javnih sadržaja. Ideja je bila da prvonagrađeno rješenje postane stručna podloga za novi Urbanistički plan uređenja koji bi trebao biti donesen 2020. godine. [6] Natječaj je izlučio dva rada koja su na najbolji način integrirala sve očekivano, a javni dijalog i stvaranje medijske platforme za informiranje i edukaciju javnosti o važnosti kvalitete izgrađenog prostora trebao bi doprinijeti i da prvonagrađeni rad zaista i postane stručna podloga.
Studenti koji još uvijek rade na zadatku rješavanja prepoznali su potencijal lokacije Luščić i uključili je u svoje rješenje nove šetnice oko grada i kroz grad, kojom su povezali sve vizualno, povijesno i krajobrazno vrijedne i važne točke Karlovca. U oba slučaja ideja se temelji na privlačenju obrazovanih, mladih stručnjaka u grad na način da im se ponude dobri zadatci u zanimljivim prostornim uvjetima. Uzimajući u obzir obilježja terena, vizure, prirodnu konfiguraciju terena, baštinu koja markira prepoznatljive točke – pretvorili su postojeću arhitekturu u novo i drugačije, uporabljivo i održivo. Arhitektura je uvijek „jedinstveno djelo“ i „autorsko djelo“, i samo ako je pravilno tretiramo u samom nastanku, a to je da potičemo prepoznavanje autorske arhitekture i urbanističkih rješenja koji su danas dio različitih tehnoloških i inovativnih stvaralačkih procesa, moći ćemo stvoriti sustav koji se pažljivo odnosi i prema graditeljskom naslijeđu, i svi će s vremenom naučiti prepoznavati vrijednosti vizura i slika grada koje bogatstvom upućuje na slojevitost kulture građenja, a samim time i na kulturno naslijeđe.
doc.dr.sc. Borka Bobovec, dipl.ing.arh.
Literatura:
[1] https://vizkultura.hr/izvrsni-rezultati-europana-15/
[3] http://www.gbccroatia.org/stranice/razvoj-profesionalnih-kompetencija-za-zelenu-gradnju/92.html
[4] http://pogledaj.to/arhitektura/mora-li-buducnost-karlovacke-zvijezde-biti-siva/
[6] https://www.europan-europe.eu/media/default/0001/17/e15_hr_karlovac_ssf4_en_pdf.pdf
[7] https://www.karlovac.hr/grad/zvijezda-93/planovi-101/101
[8] https://www.europan.hr/sessions/europan-15/#
sve pristupano prosinac 2019.