U obližnjem stambenom zdanju, u nekim se prostorima od podloge počeo mjestimice odvajati već položeni lamelni hrastov parket (engleski vez), sastavljen od daščica odnosno parketnih pločica veličine 23 × 160 × 7 milimetara. One su se odvojile od podloge estriha (slika 1), a na nekim dijelovima i posve odigle te odvojile od ljepila za parket (slika 2).
Slika 1: Odvajanje parketnih daščica u estrihu (vidi se i nanos reakcijskog pretpremaza u funkciji parozavirnog sloja uslijed povećanog sadržaja preostale vlage).
Odvajanje od estriha dogodilo se većinom na površini, ili tako da se odvojila cementna košuljica (slika 3) (to je u svježem stanju bio cementni mulj – smjesa cementa i finih čestica prašine kamenog agregata), ili djelimice i nešto dublje, tako da je odvajanje za sobom povuklo i nešto grublja kamena zrna estriha (slika 4), ili čak i dijelove ili cijele komade estriha sve do dubine od 1 do 4 centimetara radi premalene debljine estriha oko ugrađenih instalacija (slika 5).
Slika 2: Odvajanje parketnih daščica na spojevima ljepilo- ljepilo i parketna daščica-ljepilo te djelimice na pojedinim manjim mjestima i u estrihu.
Slika 3: Odvajanje parketne daščice na spoju između cementne korice estriha i estriha.
Slika 4: Parketna daščica odvojena je od estriha tako, da je za sobom pored cementne korice povukla i podosta grubljih zrna kamenog agregata.
Slika 5: Parketna daščica je od estriha odvojena tako, da je za sobom osim cementne korice povukla i komade estriha, ali samo ondje, gdje je debljina estriha bila premalena radi ugrađenih instalacija.
Slika 6: Parketna daščica je istrgnuta iz estriha tako, da je za sobom osim cementne korice povukla i dio estriha, uglavnom na slobodnim rubovima estriha i gdje se uklanjao parket.
Slika 7: Izgled i struktura odnosno zgusnutost estriha na slobodnim rubovima.
Veći komadi estriha su se zajedno s parketnim daščicama više trgali na slobodnim rubovima estriha (uza zidove, nakon uklanjanja parketa) (slika 6), gdje je on bio slabije gustoće pa je stoga iskazao nižu čvrstoću na pritisak, a time i srazmjerno nižu čvrstoću na trganje odnosno na vlak (slika 7). Na nekim područjima, kao i kod nekih pojedinih parketnih daščica gdje je polagač parketa lupkanjem tvrdim predmetom utvrđivao postoje li šupljine ispod parketa, uklonio je mogućnost odvajanja parketnih daščica. Lamelni hrastov parket lijepljen je na estrih jednokomponentnim (1-K) elastičnim poliuretanskim (PUR) ljepilom. Ondje gdje se nije uspjela postići dostatna ravnina estriha, prethodno se nanosila masa za izravnavanje nepoznatog izvora, dok se ondje, gdje se u estrihu mjerenjem utvrdio preveliki sadržaj preostale vlage, na njegovu površinu nanosio još i pretpremaz otporan na prodiranje pare.
Zbog spomenutih nas je oštećenja glavni izvođač građevinskih radova zamolio za pregled, utvrđivanje uzroka te izradu prijedloga za sanacije estriha i stručno i pravilno polaganje lamelnog hrastovog parketa (priprema podloge, lijepljenje te uporaba odgovarajućih postupaka i materijala za polaganje).
Da bismo mogli dati vjerodostojno stručno mišljenje o uzrocima oštećenja kod lamelnog parketa u obliku odvajanja od podloge i prijedlog za sanaciju, obavili smo podroban vizualni pregled oštećenog parketa i strukture cementnog estriha kao njegove podloge te prikupili nekoliko reprezentativnih uzoraka odvojenih parketnih daščica i cementnog estriha.
IZVEDBA I KAKVOĆA CEMENTNOG ESTRIHA
Prema projektu, sastav poda je sljedeći:
- AB stropna ploča 18,0 cm
- ekspandirani polistiren 4,0 cm
- ekspandirana (pjenasta) PE-folija 0,5 cm
- mikroarmirani cementni estrih C16/20 (PP-vlakna 0,95 kg/m3) 6,0 cm
- tankoslojna masa za izravnavanje 0,3 cm
- lamelni hrastov parket 1,2 cm
Cementne estrihe poduzeće je izvodilo pomoću vlastite strojne miješalice, uz vlastiti prijevoz i izvedbu. Za pripremu estriha korišten je drobljeni kameni agregat frakcije od 0 do 4 milimetara, dopremljen iz kamenoloma i separacije Smolevec (Logatec). Vrsta i količina cementa te količina vode upotrijebljene za umješavanje nisu nam bile poznate.
Prema zapisu iz građevinskog dnevnika (svakodnevni radni list), estrisi su se ugrađivali od 25. lipnja do 24. kolovoza 2007. Temperature zraka su se oko sedam sati ujutro kretale od 15 do 17 °C. Na trećem katu stambenog bloka estrihe su ugrađivali 4. srpnja 2007. godine, a u prizemlju od 6. (polaganje stiropora) do 24. kolovoza 2007., kada je ujedno bio okončan i rad na svim estrisima.
Kako se već prilikom vizualnog pregleda nekih dijelova estriha pojavila dvojba o dostatnosti postignute kakvoće ugrađenih cementnih estriha, izvođač građevinskih radova je već u kolovozu 2007. kod instituta ZAG u Ljubljani naručio neovisnu provjeru uzoraka, izvađenih na samom mjestu izvedbe. Iz rezultata ispitanih uzoraka, koji su se uglavnom uzimali na uglovima estriha, gdje je on najslabije zgusnut (kompaktiran), postalo je vidljivo da se volumenske mase kreću od 1.900 do 2.130 kg/m3 ili u prosjeku 2.030 kg/m3, a čvrstoća na pritisak od 9,5 do 19,5 N/mm2 ili u prosjeku 11,8 N/mm2. Prema projektu, za ove se estrihe zahtijevala čvrstoća na pritisak C 16/20.
S obzirom na rezultate mjerenja postignutih čvrstoća na pritisak betona nakon provjere koju je obavio institut ZAG te s obzirom na izgled pregledanih uzoraka i površine estriha, čvrstoća na vlak tih estriha – bez odgovarajuće prethodne pripreme površine estriha kao podloge za polaganje parketa (što važi za područja i stanove iz kojih su uzeti uzorci) – iznosila bi, prema metodi pull-off – manje od 1,0 N/mm2 (ona se u pravilu kreće u veličinama reda > 1,2 N/mm2, što važi i za prianjanje mase za izravnavanje na estrih), a to znači – ne bi bila dostatna za pouzdano lijepljenje parketa.
Iz toga slijedi da bi prije polaganja parketa obavezno trebalo provjeriti čvrstoću, sposobnost upijanja i otvorenost površine svih estriha te poduzeti odgovarajuće mjere s obzirom na izmjerene vrijednosti.
PROTOKOL PREUZIMANJA CEMENTNOG ESTRIHA ZA POLAGANJE PARKETA
Osim pripreme površine cementnih estriha za polaganje parketa, pojavilo se još i pitanje prevelikog sadržaja preostale vlage. Zbog toga je polagač parketa obavio mjerenja sadržine vlage prije polaganja parketa, a podatke o tim mjerenjima naveo u Protokolima o mjerenju sadržaja preostale vlage.
Tabela 1: Rezultati mjerenja sadržaja preostale vlage u estrisima po stanovima, preuzeti iz protokola o mjerenjima, koja je obavio polagač.
Promjene sadržaja preostale vlage u cementnim estrisima – a radi se o povećanju izmjerenih vrijednosti u stanovima iz prizemlja, što se mjerilo od 17. 09. 2007. do 15. 10. 2007. (nakon mjesec dana) te u stanovima na prvom katu od 17. 09. 2007. do 18. 10. 2007. (nakon mjesec dana) – najvjerojatnije su posljedica vlaženja estriha radi vlage u zraku uslijed izvedbe soboslikarskih radova. Nismo dobili informacija niti podataka o drugim mogućim vanjskim utjecajima (na primjer – razlijevanju vode iz instalacija ili prolijevanju prilikom nalijevanja).
S obzirom na izmjerene vrijednosti sadržaja preostale vlage u cementnim estrisima, koje se kreću od 2,8 do 3,7 posto (iz čega zaključujemo da su preračunate na vrijednosti prema karbidnoj metodi mjerenja – jer, u protokolu nisu naveli metodu mjerenja), polagač parketa se odlučio za odabir ljepila koje se može koristiti i kod povišenog sadržaja preostale vlage u estrisima. Prema VOB, dio C, DIN 18365, najviša dopuštena sadržina preostale vlage u podlozi za polaganje parketa može iznositi ≤ 2,0 CM posto.
U okviru protokola provjeravanja podloge prilikom polaganja parketa u spomenutim stanovima, osim mjerenja sadržine preostale vlage, nedostaje i nekoliko osnovnih i obvezatnih ispitivanja podloge na samom mjestu izvedbe, i to:
- temperatura podloge (°C):
- temperatura prostora (°C):
- relativna vlažnost zraka (%):
- čvrstoća podloge:
– nedostatna površinska čvrstoća / mrvljenje
– kompaktnost na presjeku
– loša površinska obrada (hrapavost)
– zatvorenost površine / cementna korica
- poroznost podloge:
– sposobnost upijanja podloge
- izravnanost podloge:
– neravnine (DIN 18202)
– nepravilna visina nivelete
- raspucalost površine:
– tehnološke vlaknaste i veće raspukline te konstrukcijske raspukline
- dilatacije:
– djelatne dilatacijske pukotine
– prostorne dilatacijske pukotine
– rubne dilatacijske (zvučnoizolacijske) razdjelne trake
- čistoća podloge:
– nečistoće (prašina, masti, kemikalije, ostaci boje, starih ljepila …)
POLAGANJE PARKETA I ZAKLJUČCI O UZROCIMA ODVAJANJA
Kako smo već rekli u uvodu, lamelni parket se polagao na cementni estrih i lijepio jednokomponentnim poliuretanskim ljepilom. Parket se odvajao od cementnog estriha kako na spoju između ljepila i parketa (slika 8), tako i u slojevima samog ljepila (slika 9). Odvajanje se pojavilo i na spoju između cementnog estriha i ljepila, s time da ljepilo sa sobom povlači labilni gornji film odnosno sloj s površine estriha (slika 10). Na pojedinim mjestima parket se odvajao zajedno s estrihom (slika 5).
Slika 8: Dobro vidljivo odvajanje parketnih daščica na spoju ljepila i parketa.
Slika 9: Odvajanje u sloju samog ljepila i nastajanje mjehurića, odnosno ekspandiranje jednokomponentnog poliuretanskog ljepila.
Slika 10: Parketna daščica istrgnuta je od estriha tako, da je za sobom pored cementne korice (gornjeg labilnog sloja estriha) povukla i određenu količinu grubljih zrnaca kamenog agregata. Postignuto je i slabo prianjanje parketnih daščica na ljepilo.
Slika 11: Ljepilo koje je loše nanijeto na stražnju stranu parketnih daščica.
Na pojedinim dijelovima u prostoru (slika 11) lijepo se može vidjeti kako donja strana parketnih daščica nije dovoljno premazana ljepilom, što je uvjet za dobru kakvoću lijepljenja parketa na podlogu. Uzroci za to mogu se naći u nedostatnom nanosu ljepila odnosno u tome, da se rebra nanesenog ljepila dodiruju i ne mogu očuvati svoj prvobitni oblik, ili do toga dovode lokalne neravnine zbog kojih parket ne naliježe na sloj ljepila kako bi trebao. Osim toga, na pojedinim parketnim daščicama nanijeto se ljepilo lako može odvojiti od parketa, što opet ukazuje na neprikladne klimatske uvjete prilikom polaganja parketa (povišena vlažnost zraka, niska temperatura), ili možda na polaganje parketa na ljepilo koje je već počelo reagirati – ono se stvrdnjava i stvara koricu na površini. Ponekad se u sloju ljepila može naći i mnogo mjehurića zraka (slika 9), što ukazuje na to da se radilo pod utjecajem visoke vlažnosti zraka odnosno vlage koja je stizala iz estriha. Nastajanje mjehurića odnosno ekspandiranje obično se pojavljuje onda, kada je svježi nanos ljepila izložen prekomjernoj vlazi, odnosno kad se nanosi previše ljepila. Jednokomponentna poliuretanska ljepila, kod kojih nastaje ova pojava, imaju u takvom stanju lošija tehnička svojstva, što se naročito odnosi na prenošenje opterećenja na vlak i na posmik. Korišteno jednokomponentno poliuretansko ljepilo namijenjeno je lijepljenju parketa na one površine koje u podlozi imaju preostalu vlagu višu od 2 posto, mjerenu prema karbidnoj metodi, uz pretpostavku da je količina ljepila nanijetog na podlogu obilnija.
Kako se vidi na slici 12, gornji sloj estriha najvjerojatnije ima površinu neprikladne čvrstoće. Sama površina estriha na nekim je područjima dodatno zapunjena vrlo finim filmom od cementnog praha, koji iskazuje lošije sposobnosti apsorbiranja. Ondje gdje se lijepljenje parketa izvodilo neposrednim nanošenjem ljepila na površinu cementnog estriha bez odgovarajuće prethodne pripreme podloge, kakva je nužna i obvezatna za lijepljenje dobre kakvoće, ljepilo se primilo za gornji labilni film na cementnom estrihu. Tako se nije postiglo minimalno potrebno prianjanje ljepila na zdravu i stabilnu površinu cementnog estriha. Često se takvim lijepljenjem ne može osigurati stopostotno zapunjavanje na podlogama koje imaju vlagu višu od 2 posto, mjerenu prema karbidnoj metodi.
Slika 12: Zapunjena površina estriha, izvedenog filmom od cementnog praha.
Slika 13: Ovdje se najvjerojatnije nanosio reakcijski pretpremaz.
Slika 14: Kod nanošenja reakcijskog pretpremaza, on radi velike količine praha nije u cijelosti vezao prah na sebe, a zbog različitih površinskih napetosti tako su nastale nakupine praha.
Slika 15: Na pojedinim mjestima nanos ljepila nije odgovarajući.
Slika 16: Loše prianjanje ljepila na parketne daščice i razliveni grebeni ljepila.
Slika 17: Estrih je oštećen zbog zabijanja drvenih klinova pri polaganju parketa.
Ponegdje se (uz povećanu sadržinu preostale vlage) na cementni estrih najvjerojatnije nanosio reakcijski pretpremaz (slika 13). Kao što je vidljivo, on se nanosio bez prethodne potrebne pripreme podloge, nužno potrebne da bi se osiguralo odgovarajuće prianjanje.
Vidi se da je površina cementnog estriha bila dodatno zapunjena vrlo finim filmom od cementnog praha. On prilikom nanošenja reakcijskog pretpremaza – zbog velike količine praha – nije u potpunosti vezao taj prah na sebe, a radi različitih površinskih napetosti nastale su nakupine praha, što se može vidjeti na slikama 13 i 14. Osim toga, na površini ima mnogo kratera, obično pravilne geometrije, čiji je nastanak također povezan s unosom vrlo finih čestica (praha) u reakcijski pretpremaz. One uslijed razlika u površinskoj napetosti, a i zbog neprestanog umješavanja zraka u pretpremaz tijekom pripreme pretpremaza (neodgovarajuća brzina i vrsta miješala) stvaraju mjehuriće, koji su u početnoj fazi u cijelosti prekriveni reakcijskim pretpremazom. Kada se on stane stvrdnjavati, opna puca i na površini nastaju krateri pravilne geometrije.
Na pojedinim je mjestima vidljivo da nanos ljepila nije odgovarajući (slika 15). Uzrok za to može se pronaći u viskoznosti i tiksotropiji ljepila. Kod ljepila za parket dobre kakvoće, viskoznost i tiksotropija su u pravom omjeru. Kod niskoviskoznog (to jest, previše tekućeg) ljepila je sloj nanesenog ljepila pretanak, što se onda vidi u lošem prianjanju ljepila uz parketne daščice (slike 10 i 16), dok visokoviskozno ljepilo ne može prodrijeti odnosno ne daje dovoljno dobro prianjanje na podlogu.
Loša tiksotropija se iskazuje u tome da se ljepilo nakon nanošenja nazubljenom letvicom razlijeva pa grebeni nanesenog ljepila ne mogu očuvati svoje oblike, odnosno razlijevaju se i ostaju samo njihovi tragovi (slika 16). Donje strane parketnih daščica, koje su položene na loše tiksotropno ljepilo, nisu u cijelosti navlažene ljepilom. To može biti naročito problematično ukoliko se parket polaže na neravne podloge.
Odvajanja parketa stoga su posljedica opisanih, međusobno isprepletenih čimbenika. To bi se moglo izbjeći kad bi se poštovali osnovni zahtjevi predviđeni odgovarajućim standardima, normativima i prije svega dobrom građevinskom praksom.
PRIJEDLOG SANACIJE CEMENTNIH ESTRIHA ZA POLAGANJE PARKETA
Prijedlog sanacije bio je, s obzirom na postavljene vremenske planove izvedbe, naveden već u »Prijedlogu sanacije cementnih estriha u pregledanim stanovima, gdje ne odgovaraju čvrstoći na pritisak i minimalnoj čvrstoći na vlak i / ili su bili oštećeni zbog odvajanja već položenog lamelnog parketa na objektima susjedne stambene zgrade«; njega je izradio voditelj tehničko- savjetodavne službe TKK Srpenica, d. d., predstavništvo Ljubljana.
Osim toga, potrebno je otkloniti i oštećenja nastala na pojedinim mjestima radi nepravilno ugrađenih instalacija. Tu su – zbog smanjenog presjeka debljine estriha (ponegdje ima do 2 centimetra prekrivnog sloja estriha) uslijed previsoko ugrađenih instalacija, na što izvođač poda nije mogao utjecati – nastale raspukline prilikom stezanja betona radi isušivanja ili je uslijed opterećenja koje su izazvali radnici ili polagači parketa došlo i do drobljenja (slika 5). Isto tako, treba ukloniti i oštećenja u obliku raspuklina ili odlamanja komada parketa radi zabijanja drvenih klinova u procijepe uza zid prilikom polaganja parketa (slika 17).
ZAKLJUČCI
S obzirom na navedene rezultate mjerenja čvrstoće i sadržine preostale vlage u ugrađenim estrisima te utvrđivanja uzroka za nastala oštećenja parketa u obliku njegovog odvajanja od podloge, možemo potvrditi da kakvoća provjeravanih cementnih estriha ne odgovara razredu čvrstoće C 16/20 koji se zahtijevao u projektu, premda bi bilo moguće i moralo bi se – uz primjenu pravilnog postupka pripreme estriha kao podloge za polaganje parketa te uz pravilno postupanje s obzirom na povećani sadržaj preostale vlage, prema pravilno izvedenom protokolu te u skladu sa strukom i dobrom građevinskom praksom – parket položiti tako, da se mogu izbjeći oštećenja u obliku odvajanja parketa. Povećanje čvrstoće na posmik, koju su uzrokovala smicanja i / ili trganja parketnih daščica od podloge, nastalo je radi nedostatne odnosno neodgovarajuće parne zapreke, što bi morala biti zadaća slojeva ljepila za parket (vrsta ljepila je bila pravilno odabrana) kad se uzme u obzir još uvijek visoka, odnosno prema standardima (DIN 18365, ÖNORM B 2236/1, SIA V 251/1 i SIA 253) nedopustiva sadržina preostale vlage u estrihu za polaganje parketa.
Naneseno ljepilo s obzirom na upotrijebljenu količinu i kakvoću nanosa nije preuzelo na sebe funkcije parne zapreke, dok na nekim mjestima nije bilo niti pravilno naneseno, tako da su se parketne daščice počele odvajati od ljepila za parket.
Većina rezultata čvrstoće na pritisak kod običnih cementnih estriha, koji se ispituju na institutima u laboratorijima za beton, i to na uzorcima izvađenim iz svježeg betona ili uz vađenje na samom mjestu izvođenja radova iz već ugrađenog betona, u praksi doseže vrijednosti od 12 do 22 N/mm2, ili od 15 do 18 N/mm2. To nam govori da opisani ugrađeni estrih svojom kakvoćom ne odstupa toliko od prosječnih vrijednosti, premda još uvijek iskazuje niže vrijednosti čvrstoće od onih koje se obično postižu. Zato za postizanje prikladne nosivosti treba poduzeti odgovarajuće mjere i poboljšati njegova nedostatna obilježja čvrstoće. Čvrstoće na pritisak su kod uzoraka estriha koje je ispitivao institut ZAG bile nešto niže i zato, jer su uzorci bili izvađeni uz slobodne rubove i na uglovima, kako se estrihe ne bi još više oštetilo. Naime, iz inače obavljanih ispitivanja i iz prakse je poznato da su betoni cementnih estriha, i to prije svega radi svoje zemljano vlažne konzistencije u svježem stanju, na slobodnim rubovima i na uglovima znatno manje zgusnuti (kompaktirani) pa stoga na tim mjestima imaju znatno nižu čvrstoću na pritisak, a time i niže vrijednosti drugih čvrstoća.
Ovo stručno mišljenje važi za estrihe na mjestu uzimanja uzoraka i na području oštećenja parketa, do kojih je došlo uslijed odvajanja parketnih daščica.
Zdeslav Jamšek, dipl. ing. građ.
