Međunarodni Sajam namještaja ili službeno “Salone del mobile. Milano” održan je ove godine od 06. do 12. lipnja. Salone je najveća i najznačajnija priredba te vrste u svijetu, i na njemu se svake godine prikazuju trenutni trendovi u razvoju dizajna unutarnjeg uređenja i pripadajućih pratećih industrijskih grana. Ovo je bila njegova 60. inačica i po službenim podacima bilo je 2175 izlagača i 262 tisuće posjetilaca, a pratilo ga je 3500 akreditiranih novinara iz 68 zemalja. Radi lakše organizacije izlagača, ali i snalaženja posjetilaca, Salone je obično podijeljen u više izložbenih cjelina. Ove godine su to bile Eurocucina / FTK, Tehnologija za kuhinje i Salone del Bagno, posvećen uređenju sanitarnih prostora. Te glavne priredbe odvijaju se u glavnom sajamskom prostoru u sjevernom milanskom predgrađu Rho, a prateće izložbe i manifestacije s posebnim programima i sadržajima odvijaju se na više različitih lokacija u samom gradu.Kako je 2020. Italija bila teško pogođena pandemijom sajam te godine nije održan, a sljedeće, 2021. održan je u smanjenom opsegu (425 izlagača i 60 tisuća posjetilaca) po posebnim uvjetima organizacije izlagačkih štandova i uz pridržavanje epidemioloških mjera.
Mnogi su nepovoljni vanjski faktori imali utjecaj na sajam, organizatore, izlagače i posjetioce kao što su poremećaji u lancima opskrbe, pogoršana sigurnosna situacija i konačno, pandemija, još uvijek nazočna u nekim zemljama, rat u Ukrajini, što je rezultiralo izostankom izlagača i posjetitelja iz Kine te područja Ukrajina/Rusija.
Unatoč svemu tome ove godine sajam se vratio u punom sjaju. Najveći broj posjetilaca je bio iz Italije i europskih zemalja, no ne može se zanemariti značajan udio posjeta iz Koreje i Japana, Indije, Sjedinjenih Država, Brazila i zaljevskih zemalja. Iznad uobičajene vreve na štandovima, hodnicima i parkiralištima mogao se osjetiti duh optimizma i entuzijazma pripadanja zajednici okupljenoj za i oko priredbe bez koje su bili zadnje dvije godine. Slično se moglo osjetiti i među izlagačima, osoblju na ulazima i sigurnosnim provjerama, pa čak i povremenim ophodnjama grupa od po četvero ležerno raspoloženih policajaca/karabinjera koji su se od posjetilaca razlikovali samo po odorama.
Kuhinje (Eurocucina / FTK, Technology For the Kitchen)
Koncept, volumeni i raspored
Integracija kuhinje s ostatkom prostora, odnosno bešavno pretakanje prostora i volumena prema blagovaoni i/ili dnevnom boravku što je prije 10-tak godina postajao tek trend sad je postalo aksiom. Kod većine izloženih kuhinja glavni volumen kuhinje je otok na kojemu se odvija glavni dio kuhinjskih aktivnosti (priprema namirnica, termička obrada i pranje) tako da je domaćica/kuhar okrenut prema ostatku prostora. Retrovolumen, dio kuhinje koji je naslonjen na zid, preuzima na sebe funkciju skladištenja, organizaciju radne površine ili dio funkcija koje iz ovih ili onih razloga nisu stale na otok. Tipična je i dekompozicija gornjeg dijela kuhinje. Zidni dio je u formi kabriolet kuhinje, dakle bez ili samo s jednim do 2 zatvorena gornja elementa, a površina zida iznad radne ploče je pokrivena otvorenim policama, šipkama za vješanje pomagala ili dekorativnim aplikacijama, rasvjetom i/ili zelenilom. Kao nosivi sustav često se koriste metalni nosači polica koji tvore rešetkastu kockastu strukturu.
Pogled na kuhinju s otokom i izvlačnim košarama na stražnjoj strani
Pogled na istu kuhinju sa stražnje strane i blagovaonske ormare u pozadini
Ista ta struktura, najčešće ovješena o strop, koristi se i iznad kuhinjskog otoka i u nju su uklopljene police, rasvjeta i napa. Neki od proizvođača kuhinja razvili su vlastite sustave nosača polica koji dimenzijama i bojom i teksturom odgovaraju njihovom programu, a neki proizvođači napa uveli su posebno dizajnirane linije napa koje se savršeno uklapaju u taj koncept. Velikih samostojećih napa koje su nekad dominirale gornjim dijelovima kuhinja više nema, a gotovo svaka izložena kuhinja bila je opremljena izvlačnim sustavima košara/polica s ogradicama od tankog čeličnog lima, kao što je to kod Inoxa Hyper obitelji izvlačnih košara.
Elica nape dizajnirane za uklapanje u kompoziciju iznad kuhinjskog otoka
Velika većina kuhinja izvedena je bez klasičnih ručkica i umjesto njih se koriste horizontalni ili vertikalni profili koji omogućavaju otvaranje bez ručkica (Gola profili, postforming fronte s J-pull utorima za otvaranje). Ipak, izgleda da se ručkice ponovno vraćaju na naš namještaj. Kod nekih eksponata su to nenametljive skromne ručkice uklopljene u opći dizajn, ali bilo je i par kompozicija s pomno elaboriranim ručkicama koje su predstavljale jedan od nosivih elemenata oblikovanja.
Materijali
Pločasti materijali na bazi prerađenog drveta su još uvijek glavni nosivi materijal i kad su vidljivi na stranicama korpusa ili frontama često su dodatno obrađeni utiskivanjem linijskog ili raster uzorka, a površinska tekstura je uglavnom mat. Drvni dekori su bili rijetki, a visoki sjaj još rjeđi.
Gotovo sve radne plohe i dobar dio fronti izvedene su od mineralnih materijala, dakle od kamena ili keramike u širokom dijapazonu dekora, uzoraka i načina obrade. Kod premium proizvođača se radi uglavnom o prirodnim materijalima, no i umjetni materijali (Laminam, GetaCore, Kerrock i sl.) već davno imaju dizajn i svojstva takva da ih se ne može ni pomnim pregledom razlikovati od prirodnih, pogotovo ako su vješto primijenjeni a omogućuju bešavnu ugradnju sudopera i nevidljivih indukcijskih područja za kuhanje, skrivenih ispod radne ploče.
Prava zvijezda ovogodišnjeg Salonea je metal. Nije to više onaj već dosadni nehrđajući čelik, nikal, krom ni aluminij u već znanim brušenim, poliranim ili eloksiranim završnim obradama. Prevladavajući metali su sad bakar i njegove slitine bronca i mjed, te zlato. Svi ti žućkasto crvenkasti metali pojavljuju se u velikom broju različitih nijansi boje i svjetline s vanjskim površinama uvijek dodatno obrađenim tako da se postigne mat, mutni ili satinirano prigušeni sjaj. Druga grupa često primjenjivanih metala su željezo i čelik s uglavnom grubim, hrapavim površinama karakterističnim za kovano ili lijevano željezo ili brunirani čelik.
Boje
Osnovnih, intenzivnih i jarkih boja nije bilo ni na jednoj od izloženih kompozicija i one se definitivno više ne nose. Također, donedavno trendy crno-bijele kombinacije su isto tako izostale, a kad bi se izdaleka pomislilo da se radi o crno-bijelom slogu pogledom izbliza moglo se uvidjeti da bijela nije bijela nego svjetlosiva ili beige, a da ono što je izgledalo crno je zapravo tamno sivo ili tamno smeđe, odnosno neka od tamnijih nijansi nekog od ove godine sveprisutnih metala. Boje koje su prevladavale bile su topli, zemljani, pastelni tonovi smeđe, beige i khaki, a boje iz hladnog dijela spektra bile su puno manje zastupljene i to uglavnom kao kontrapunkt osnovnim bojama ili kao akcent za obilježavanje sitnijih volumena. Boja koja je stvarno obilježila ovu priredbu je žuta, no nikad čista i intenzivna, ali zato redovno razrijeđena s bijelom ili češće “osnažena” crvenom ili prigušena dodatkom smeđe, uz sidro spušteno duboko u svoje toplo tonsko ishodište. Nijanse manga, šafrana, kurkume, ili drugim putem od titan žute, preko okera do opeke i umbre, koja svojom mješavinom žute, crvene i smeđe predstavlja najekspresivniji kraj te kolor progresije.
Neke od primijenjenih boja s usporednim prikazom dekora iz Egger dekorativne kolekcije i dijela dekora iz FENIX kolekcije
Kupaone (Salone Internazionale del Bagno) i ostalo
Na prezentiranim kupaonama mogao se uočiti isti dizajnerski slog kao i na kuhinjama, što znači dekompoziciju gornjih i donjih korpusa, a kupansku opremu i police pridržavaju tanke metalne šipke uz primjenu toplih, zemljanih boja. Kupaonske slavine i pripadajuća galanterija najčešće je izvedena od metala iz bakar/bronca/mjed porodice, gotovo uvijek obrađena tako da se dobije satinirani odsjaj. Drugi pristup dizajnu je lakiranje istih tih elemenata mat lakom u pastelne boje, a u tom slučaju su i umivaonici i kade izvedeni u istoj boji sa ili bez variranja nijansi.
Dnevni boravci su još uvijek minimalistička kompozicija pomno raspoređenih korpusa različitih dubina, širina i visina, obično u različitim bojama iz već opisane kolor sheme tako da i te višebojne kombinacije nikad ne djeluju prešareno nego usklađeno.
Dizajnerska zajednica se, eto, nakon dvije godine, uspjela okupiti oko svog koheziong centra, osnažiti sebe nesumnjivim entuzijazmom i u ovim vremenima tako potrebnom injekcijom optimizma. Na gotovo svim štandovima kao lajtmotiv spominje se održivost – ekonomska, socijalna i ona vezana uz očuvanje i zaštitu okoliša. Čak i ako je to samo deklarativno, a većinom nije, to znači da bi sinergija kreativnosti i odgovornosti mogla iznaći neka rješenja barem dijela problema koji danas opterećuju svjetsku zajednicu.
SMEG kućanski aparati – dizajn u suradnji s modnom kućom Dolce & Gabbana