Kao i kod odjeće, tako je i kod svih vrsta podnih obloga potrebna stalna njega. Treba znati da se u sagovima nalaze grinje, mikroorganizmi, moljci … te da su podložni uprljanju najrazličitijim prljavštinama. Asmatičari i alergični ljudi mogu biti tako osjetljivi da je iz prostora potrebno odstraniti sve tekstilne podne obloge.
U stanovima su također često i domaće životinje koje na podne obloge puštaju dlake, perje, …pa je i sve više sagova koje je potrebno očistiti i od urina.
Njega doma podrazumijeva uglavnom usisavanje prašine s različitim snažnim usisavačima. Usprkos tome ni najjači usisavači ne mogu odstraniti grinje, mikroorganizme i najfiniju prašinu. Poteškoća su i lokalne mrlje. S odgovarajućim sredstvima za čišćenje vidljivi dijelovi mrlja uglavnom se mogu odstraniti. Ostanu tragovi ili se prljavština “preseli” u dubinu. Kako domaćinstva nemaju posebnih topila za odstranjivanje mrlja, pri takvom čišćenju materijali se oštećuju (boja, apretura …).
Posebno je upitno “domaće” čišćenje s pjenom i drugim mokrim postupcima. Ako su podne obloge učvršćene, kvalitetno čišćenje će lako napraviti čistač profesionalac. Sagove je potrebno na njegu odnijeti u čistionicu ili ih dati čistaču objekta. Treba imati na umu da se pri spomenutoj njegi obloga vrlo teško suši, prije svega ako je osnova saga iz pamuka, nastaju problemi zbog plijesni, proizvod se trga, omče počnu ispadati, i tako dalje. Često na tim mjestima nastaju i rupe, posebno kod proizvoda na koje su bili postavljeni ukrasni cvijetni lonci i koji su se smočili ili su u vlažnim stanovima. Domaće sušenje ne smije biti brzo “šok sušenje” jer to ne pogoduje bojama, nastaju mrlje i druge pogreške. Sagovi se u proizvodnji također i oplemenjuju. Prije svega vrši se apretiranje protiv statičkog elektriciteta, prljavštine i moljaca, donji dio se presvlači sa smolama radi smanjenja trošenja. U domaćoj njegi prilikom čišćenja ta se sredstva s vremenom odstranjuju (prije svega antistatik), a nova se ne dodaju.
Iz gore navedenog lako možemo zaključiti da su nužni domaća dnevna njega, usisavanje prašine, povremeno istresanje i zračenje sagova i odstranjivih podnih obloga, a s obzirom na stupanj uprljanja, potrebno je sagove odnijeti na stručno pranje ili čišćenje (u prosjeku jednom godišnje).
STRUČNO ČIŠĆENJE I PRANJE
Pri njezi sagova, u čistionicama se uobičajeno upotrebljava jedan od narednih postupaka:
- čišćenje s pjenom (šamponiranje) i/ili dubinsko čišćenje
- pranje na liniji za pranje, ručno ili strojno pranje
- kemijsko čišćenje u stroju s odgovarajućim topilom
Dobre rezultate je moguće dobiti prije svega s kemijskim čišćenjem jer se pri tom postupku sag potpuno dezinficira i iznova dobije antistatična svojstva, sredstva protiv moljaca i drugo. Naravno da je kemijsko čišćenje moguće samo kod ručno uzlanih sagova, sagova iz vune, svile i miješanih bez lijepljenih dijelova (tapison ne podnosi takvo čišćenje), s dobro pričvršćenim resama, potrebne postojanosti boje.
Pranje, također i na linijama za pranje s brzim sušenjem, ima svojih nedostataka, posebno vezanih uz boje i rese: boje često nisu postojane (puštanje boje), odstranjuje se apretura, dolazi do obojanja resa (s dodatnim postupkom mogu se kasnije ponovo pobijelitit) … Radi toga u EU prije svega svilene sagove čiste u pravilu u stroju za kemijsko čišćenje.
Pomanjkanje strojnog čišćenja s pjenom ili dubinskog čišćenja je prije svega u tome da nečistoću nije moguće potpuno odstraniti, mogućnosti apretiranja su ograničene, sušenje je vrlo dugotrajno. Prednosti tog čišćenja su, da je sag moguće čistiti na mjestu gdje je postavljen, loše napravljene rese se ne trgaju, nema trganja radi oslabljenih niti a niti se ne umanjuje čvrstoća proizvoda.
Određena ograničenja vrijede zbog vrste sagova i podnih obloga, te stupnja umazanja. U pravilu visoko šišane i vunene sagove nije moguće čistiti s pjenom, dubinski ili prati s vodom. Spomenuli smo da lijepljene tkanine, gumu i slično na poleđini, uobičajeno čistimo s pjenom ili dubinski.
Sagovi i podne obloge rijetko su opremljeni s uputama za njegu. Tako proizvođač izbjegava svaku odgovornost, ukoliko je pri njegi nastala greška radi kvalitete proizvoda. Profesionalni čistači u pravilu veoma dobro znaju kakva njega je moguća, iako to na proizvodu nije označeno. Najčešće poteškoće su loši krajevi sagova odnosno podnih obloga, loša postojanost boja i preosjetljivost na čupanje, nešto manje je učestala slaba tvrdoća osnovnih niti, loše napravljene omče i drugo. Glavni problem pri njegi je starost proizvoda. Materijali vremenom gube svoja svojstva. Drugi problem su nečistoće i umazanja koja su ušla u materijal zbog rijetke njege ili domaćeg čišćenja. Poteškoća je također urin, kojeg je moguće odstraniti s pranjem.
Jože Zupan
